U vreme kad nepotrebna administracija ponovo maltretira celu naciju sa svojih ustavom danih 7%, kada male interesne grupe, nazovi stranke, bile one penzioneri ili nepotrebni administratori, uništavaju svaku priliku za konzistentnu politiku vlade, u vreme velike krize, u vreme potpunog ludila administracije, pokretanje diskusije o spornim odredbama ustava i pratećih zakona koji cementiraju ovakvo stanje, mi se čini više nego primereno.
I drago mi je da se predsednik odlučio da pokrene ovo pitanje. Pa evo da se i ja pridružim i pružim svoju skromnu, ali zato potpunu, podršku njegovoj inicijativi. Ako ništa drugo, ono iz niskih pobuda i sitnih interesa, da držim predsednika za reč. A pokrenuo je nekoliko važnih tema:
- regionalizacija Srbije
- 250 poslanika
- izborni sistem u Srbiji
Ne znam da li je u ovu svoju inicijativu uključio i diskusiju o nepotrebnoj pokrajinskoj administraciji. Znate one koji kada bi se samoukinuli, niko ne bi primetio da ih nema. Osim oni sami. Jer nikakvu svrhu nemaju i nikakvu uslugu ne pružaju. Osim sami sebi. Našim parama. Ali, nema veze, ja ću. Ne mora sve on.
Ustav kaže:
Budžet Autonomne pokrajine Vojvodine iznosi najmanje 7% u odnosu na budžet Republike Srbije, s tim što se tri sedmine od budžeta Autonomne pokrajine Vojvodine koristi za finansiranje kapitalnih rashoda.
Znači: nepotrebnoj administraciji i njenom šerifu iz predsednikove stranke ustav garantuje brdo novca da investira (kapitalni rashodi). A šerif voli da priča o budućnosti, o našoj deci, o ... A šta je i posao administracije ako ne da investira naše pare. Oni to znaju najbolje. Recimo da kupe neku banku (Metals banku) pa da udare po odličnim projektima. Šteta što IMT nije u Vojvodini, inače bi sigurno bilo strateškog mesta za proizvodnju traktora u glavi barem jednog administratora. A za veliku štetu, dovoljno je da bude u glavi samo jednog.
Da ponovim: u vreme krize, nepotrebnoj administraciji dajemo novac da investira po sopstvenoj proceni i dogovoru partija tih istih administratora.
Da li treba da napominjem da stavljanje ovakvih stvari u ustav ...
Ustav kaže:
Jedinice lokalne samouprave su opštine, gradovi i grad Beograd.
Pokrajinska administracija je nepotrebna i najveća smetnja istinskoj regionalizaciju u Srbiji. Istinska regionalizacija bi dovela do formiranja 15-20 regija (od toga barem 3 u Vojvodini) dovela bi do ukidanja tona nepotrebne administracije na opštinskom nivou počev od skupština opština. Dovela bi i do ukidanja pokrajinske administracije. Ne Vojvodine, jer Vojvodinu kao ni Šumadiju, ne možete ukinuti. Niti nekome to pada na pamet. Regije bi imale izvršnu vlast i samo izvršnu vlast. Regije bi imale i izvorne prihode. Ali prave, ne ove miki maus prihode. Kako dolazimo do izvornih prihoda za regije?
Porez na imovinu. I tu me je silno obradovao intervju ministarke finansija: Pripremamo veliku poresku reformu. Ministarka kaže da će osnovica za porez na imovinu biti promenjena, pa će se koristiti ista osnovica kao kod poreza na prenos apsolutnih prava: tržišna vrednost. I da neće više biti amortizacije ... Konačno. Ministarka finansija u Srbiji koja govori o reformi poreskog sistema i govori o pravom porezu.
I još pričamo o ukidanju naknade za korišćenje građevinskog zemljišta. Duplo bravo. Nepotreban namet, dupla i nemoguća administracija. Treba država da vodi računa o tome ko šta i koliko koristi.
Pa šta me briga. Vlasnik plaća porez od 1%. I to ne na knjigovodstvenu vrednost imovine, već na tržišnu. Pa ako ne možeš da plaćaš veliki porez na atraktivnim lokacijama, moraš da ih prometuješ. Prodaš. Time podižemo ponudu i zadovoljavamo potražnju. Pa nam cene ne divljaju.
Pa ne bi onda mogla ni da se vodi velika imovina na tetku bez prihoda. Jer bi morala da plaća porez na nju. Niti bi mogli da pokupujete zemlju uz autoput, da je samo držite i ucenjujete kupce i veštački održavate nerealnu cenu. Ako 1ha građevinskog zemljišta na periferiji ima tržinu vrednost od milion evra, onda bi vas samo porez koštao 10.000 evra godišnje. A da ne govorim o zemljištu na kome može mnogo da se gradi gde je ova vrednost mnogo veća.
I ukinuti poresku olakšicu za članove domaćinstva. Ko to može da proverava i kontroliše? Da li znate da u Beogradskim opštinama, recimo Voždovcu, na celokupnoj administraciji i uterivanju poreza na imovinu radi 10, i rečima 10, ljudi? Pa oni treba da provere na teritoriji opštine ko gde živi i koliko članova domaćinstvo ima? Ili ko koristi koliko zemljište? Ili koje godine je izgrađen neki objekat da bi mogli ispravno da izračunaju amortizaciju??? A sve ovo moraju da rade danas.
A šta da radimo sa ljudima koji imaju male prihode ako ukinemo olakšicu za članove domaćinstva? Uvedemo neoporezivi deo.
Ovo sve naravno predstavlja povećanje poreza. Značajno. A ne može samo da se povećava porez na iste prihode. Ubiste privredu. Znači treba neki drugi porez smanjiti. Evo na primer ukinuti doprinose za zdravstvo.
Inače, regije treba da finansiraju i školstvo i zdravstvo. Ne republika.
Ustav kaže:
Narodnu skupštinu čini 250 narodnih poslanika.
O poslanicima neću. Previše je očigledno i golim okom vidljivo. Nas je 7.5 miliona.
Ustav kaže:
Narodni poslanik je slobodan da, pod uslovima određenim zakonom, neopozivo stavi svoj mandat na raspolaganje političkoj stranci na čiji predlog je izabran za narodnog poslanika.
Na kraju, o izbornom sistemu. Mislim da nam treba kombinacija većinskog sistema (direktni izbori za čoveka koji dolazi iz tačno određenog dela zemlje) i proporcionalnog sistema (birate političku opciju). U našem sistemu, političke partije su se otele kontroli. Sa druge strane političke partije su način kanalisanja i izraz političke volje biračkog tela. Treba naći balans.
Mislim i da nam treba predsednički sistem. Predsednički sistem jedini dovodi do potpune podele između zakonodavne i izvršne vlasti. Funkcija zakonodavne vlasti, pored zakona, je i nadzor izvršne vlasti. Skupštini naravno trebaju mehanizmi kontrole predsednika. Da ne bi bilo kao devedesetih.
Ovakav sistem dovodi do stabilnosti. Jedino tako možemo dobiti vladu koja može zacrtati konzistentan program i izvesti ga bez ucena, npr. penzionera ili nepotrebnih administratora.
Saša