Pančevci zaista imaju na šta da budu ponosni, jer u toku ovih pet dana filmskog festivala, malo toga je ukazivalo na činjenicu da je ovo tek prva godina festivala. Da, Pančevo je ove godine imalo svoj međunarodni filmski festival, i na njemu je sve bilo na više nego pristojnom nivou. Publika je mogla da pogleda pedesetak filmova iz svih krajeva sveta, pedesetak ostvarenja koja možemo uključiti u više kategorija - od onih kratkometražnih, onih iz pera mladih autora, preko animiranih i dokumentarnih, pa sve do onih celovečernjih, sa ozbiljnom i relativno bogatom produkcijom.
već nekoliko dana, moram da napišem ovaj tekst ali se dvoumim, zato i otežem, da li da napišem imena ili da se povedem za onim što mi je rekla... I sam znaš koliko je lepo i koje je to zadovoljstvo činiti drugom! Da bih bio potpuno siguran, napisah pisamce i dobih odgovor:
Dragi prijatelju,super je da se sladite, to i jeste bila ideja. Ja bih volela da ne pominješ ni jedno ime, sama priča je meni dovoljna
Poljupčić i pozdrav svima
Elem, u nekom od poslednjih tekstova ili u komentaru, napomenuh
Dok čeka da se snađe oko posla, i radi na traženju tog posla, Aleksandra Kivela, inteligentna i vredna žena o kojoj je bio prethoni blog, volontira oko raznih inicijativa, recimo pomoći da se ljudi u i oko Obrenovca spreme za zimu, i sada pomaže firmi u kojoj i ja radim da se skrene pažnja na glad u Srbiji. Dogovorili smo se da nema potrebe čekati kraj prikupljanja i analize informacija nego je bolje neke od njih izneti pred javnost tako da i drugi mogu da se uključe u diskusiju.
Cilj ove male akcije od nekoliko nedelja je da se razmisli o tome kako pomoći ljudima koji preturaju po kontejnerima u potrazi za hranom. Za nekoliko nedelja ćemo pokušati da napišemo blog koji čitljivije i urednije iznosi priču, možda i sa nekim savetima, a koja treba da nastane iz materijala koji Aleksandra skupi i koji komentatori prilože na prošlom, ovom, pa nekoliko narednih blogova objavljenih pod mojom autorskom opcijom, a isto tako i na mestima gde pišu drugi autori.
Tako, bez pripreme, prosto kao sirove informacije za podsećanje i razmišljanje, evo dela Aleksandrinog maila:
"... malo internet istraživanje, vezano za kuhinje.
Procena je da samo u Beogradu ima 15.000 ljudi na ivici gladi. Oko 13.000 ljudi su korisnici.
Međutim, tu ima velikih problema, muljanja, krađe. Bilo je najava da će se zatvarati kuhinje, jer država nema novca.
Nameštaju se tenderi za dobavljače obroka- kako ko dođe na vlast. Do nedavno je to radila kompanija XXXX ( oni dostavljaju hranu i školama i vrtićima ) bilo je i trovanja hranom, kvalitet obroka je upitan, uglavnom je spreman pasulj, pirinač i testenina tim ljudima.
Trebalo je vojska da preuzme te kuhinje.
Mislim da je potpuno bespredmetno razmišljati o pomoći koja bi bila upućena preko države. Iskustva su jako loša. O novcu i pomoći koja je išla preko države ne može se ući u trag..."
Lokalni izbori u Majdanpeku su neregularni i moraju biti poništeni. Grubo je prekršen Zakon o lokalnim izborima. Ako smo pravna država. Naši slobodni mediji ćute o svemu.
Bitefi su uvek najavljivali kiše, i nepoznate vetrove... nove grimase teatarskih gesta, tekstove bez prepoznatljive interpunkcije i ključeva sakrivenih u neočekivane brave....
Dovodili i okupljali one koji su ih voleli, znajući ili sluteći zašto... koji su ih pakovali u za njih osmišljavane reči i pokrete. A teatru bili ogledalo sa obe strane.
Najvažnije što danas donosi, za mene, jeste vest da dolazi. Iz prošlosti, vetrom kome još nije nadenuto ime, uz mutnu i blatnjavu kišu, ali: Bitef i ove, 48. godine, dolazi.
Na putu za US Open, srecemo na autoputu u drugom pravcu isti US Open autobus, vraca se iz centra. Saznas tako otprilike gde je polovina puta izmedju teniskog centra i Menhetna, Polovinu turnira smo davno prosli, to je bilo proslog vikenda, sad smo kod same zavrsnice. Nasih je tad jos dosta bilo u zrebu, danas je poslednji dan turnira, sve je spalo na dva igraca, Marina Cilica i Kei Nisikoria, u 5pm na glavnom stadionu. Svi ostali tereni su skoro sasvim prazni.
Ona druga dvojica, Novak Djokovic i Roze Federer, i dalje su prisutni tu medju novinarima u autobusu. Gledaju statistike sa meca, citaju o njima u novinama, prepricavaju najinteresatnije delove. Federer je pun energije skakutao pred poslednji gem da stavi pritisak na Cilica, prepricavaju novinari BBC-a. A Cilic je onda hladnokrvno uzvratio sa tri vezana asa. Nema hrvatskih novinara da i oni svoje price ispricaju, nasi novinari ce mozda na kratko prihvatiti Cilica pod svoje. Ne znaju istoriju Jugoslavije ovi koji rasporedjuju novinare na tribinama, nije tesko ubediti ih da je sve to isto.
додуше, могао би се овај састав и разумније насловити али како онда сачувати присет на деда Крезу и узречицу му . . .оди деди да деда те среди ,те Кресану , рођакињу му, невину....... к'о гоблен.
Dogodilo se na današnji dan ...
-Vučić zacrtao ovo ...Dačić podvukao ono ...Nikolić naglasio i ovo i ono ...trt...cvrc...prć ...Obama obmanuo ...Putin se zaputio...Merkelova još uvek merka ...trt...cvrc...prć ...A od važnijih vesti bih izdvojio ...na današnji dan 7.septembra 1963 god. je rodjen Voja Radovanović ...trt...cvrc...prć...
Jednoj ženi je potrebna pomoć.
Ja ne znam koliko u Srbiji ima ozbiljno gladnih, nagađam da se radi o stotinama hiljada, ili koliko ima ljudi na ivici gladi, gde me ne bi iznenadilo da ih ima preko milion, ali slučaj ove žena je težak do te mere da poprilično zbunjuje nas sa značajnom empatijom, a sumnjivom kombinacijom neopravdanog, skoro debilitantnog optimizma i manje kvalitetne mašte.
Sledeći članak u novinama je priča o njoj:
Kako Srbija ubija svoje građane <-- LINK
Aleksandra ne želi novčanu pomoć uz reči da se snalazi za sada i da je pristala na članak u novinama da bi podigla svest o problemima i siromaštvu u Srbiji. Ali traži posao, završila je Filozofski fakultet u Beogradu, smer pedagogija i njen CV je priložen uz ovaj blog. Svaka pomoć oko posla joj je od životnog značaja.