U momentu postavljanja ovog bloga, samo je još oko sat vremena bilo ostalo do početka zakazanog dvoboja.... Situacija napeta: suparničke strane se merkaju – svako je još uvek u svojoj busiji... Ne čuje se ništa osim povremenog zveckanja mamuza ...
.... a ne mozemo ni njih da reformisemo
Kada je Ali Mohammadian primetio da je njegov učenik meta nasilnika, samo zato što je izgubio kosu zbog bolesti, rešio je da učini nešto povodom dečaka koji je prestao da se smeje.
Ovo je tekst ostavke Saše Radulovića na funkciju ministra privrede Srbije.
Nadam se da mi Saša neće zameriti što sam ga ovde objavila jer mislim da je sad pravi trenutak da se o svemu navedenom u ovom tekstu raspravlja i da ljudi kažu šta misle.
Godinama se o kormoranima, odnosno vrancima (reč kormoran potiče od latinskog corvus marinus – morska vrana), šire laži, u čemu je nedavno učestvovala i b92, ne samo prenoseći govor mržnje i poziv na istrebljenje („izlovljavanje“) ovih ptica, već i izvrtanjem verovatno jedine tačno navedene činjenice u originalnoj vesti Glasa Zapadne Srbije.
Dok srčem prvu jutarnju kafu ...
Srk ...
Listam novine, srkućem kaficu, pa tako saznajem sledeće vesti ...
Srk ...
Doneta je odluka o održavanju prevremenih izbora, a neke stranke već sada tvrde da će predizbornu kampanju posvetiti običnom čoveku ... veruje se da je to zato...jer ćemo posle izbora proći kao i obično...
Srk ...
Tim povodom oglasile su se i nadležne službe, koje tvrde da se počelo sa sredjivanjem spiskova...dok ima i onih koji tvrde...da je sve već spiskano... i da su nas odavno sredili ...
Srk ...
Apelu Vlade za štednjom,
"Još nije vreme!
Još nije vreme!
Još nije vreme!
E, sad je dockan!"
Na "Pesmu o srpskom vremenu" Jove Jovanovića Zmaja me (pre)često podsećaju razne stvari. Ovaj put "priča" o zaštiti uzbunjivača.
Potreba da se zaštite ljudi koji progovore o korupciji, ili nekom drugom ugrožavanju javnog interesa u sopstvenoj sredini a koji, bar kod nas u Srbiji, gotovo po pravilu zbog toga prolaze vrlo loše, je tema koja me već godinama intrigira. Pisao sam i govorio o njoj često, uključujući i ovaj blog.
Набасах пре неки дан на ТВ прилог о сајту „На клик од здравља" и видех познато лице у прилогу, па почех да пажљивије слушам и гледам. Кажу ‒ сајт са информацијама о болестима намењен глувим особама, састоји се од видео прилога у којима се потребне информације дају знаковним језиком. „Ништа не разумем, зашто знаковним језиком, зар глуви не могу да прочитају текстове?!" ‒ питам се... и после минут-два помишљам први пут у животу да они међу њима који никада нису чули говор, можда и не могу лако да прихвате концепт писане речи, тј. повезивање слова у речи.
И добијем одговор од познатог лица, моје школске другарице Славенке Динић: „Информација коју смо добили од председника Градске организације глувих и наглувих Ниша је управо да они често разумеју до 20% појмова на српском, да већина не чита, па чак и они који читају ‒ због малог фонда речи којима баратају ‒ прочитају неку вест у новинама, али донесу је у њихову организацију код тумача НА ПРЕВОД, да би били сигурни да су лепо разумели јер не схватају поједине појмове... у школи се концентришу на учење говора и знаковног језика..."
Moj dragi gost je danas hoochie coochie man
Ne ulazeći previše u odgonetanje dileme da li su GMO štetni ili ne po zdravlje, jer dokaza za štetnost izgleda da ipak nema, a neoborivih dokaza da su apsolutno bezbedni teško da ikad može biti pošto se uvek i u sve može sumnjati, čini mi se važnim da se na početku razdvoje dve stvari.
Jedna je ponašanje i uticaj velike kompanije koja se time bavi, Monsanto. Novac kojim Monsanto raspolaže je očigledno ogroman, i on mu omogućuje da vrši uticaj na vlade, na sudove, omogućuje mu da obezbedi donošenje propisa koji Monsantu idu u prilog, iako su daleko od zdravog razuma.
Objavilo juče da će da budu vanredni izbori. Blogeri su tu vest spremno dočekali, već je nekoliko blogova o njoj objavljeno. Ono što sam zaključio na osnovu rasprave na njima jeste da se o ličnostima i partijama nećemo složiti. Kao i da je dosta onih koji neće nikoga ni zaokružiti. U takvoj situaciji mi je zanimljivo da proverim da li se, ako se već oko imena ne možemo dogovoriti, možemo dogovoriti o tome šta je potrebno da neko učini (ili da pokaže ozbiljnu i konkretnu (u smislu suprotno od ispaljivanja parola) nameru da učini) da bi zaslužio naše poverenje.
Postoji mazohizam, pa sadomazohizam, pa izbori u Srbiji!
Srbija nema puno prijatelja. Nema ih vec godinama, decenijama.
Nesumnjivo je da je Srbija davala dosta povoda za taj nedostatak prijatelja, ali je ipak malo država koje su sa manje podrške u svetu (kubori se i sa partnerima koji ce biti uravnoteženi) i naroda prema kojima je stav ljudi tako negativan (Srbi su u zadnjih par decenija čak postali dežurni negativci u akcionim filmovima).