За јачу љубав
Глад за додиром
Додир је храна. Додир је најстарије чуло код човека. Додир је потреба, пре него жеља.
Додир утиче на развој човека. Довољна количина додира води емотивној стабилности, већим интелектуланим способностима, па чак и јачем имуном систему. Постоје, изгледа, биохемијске разлике између људи у чијем искуству постоји обиље додира и оних код којих је додир мање заступљен.
Zdravo, Jove, pozdravljaju te oni koji će umreti!
Na potsmijeh sam prijatelju svom... (Jov 12, 4)
Prijatelji starozavetnog Jova, predstavnici jednog dogmatičnog sistema, ustaljenih i oveštalnih normi, suprotstavljeni su Jovu, revolucionaru, koji svojom pobunom započinje novo razdoblje u istoriji teološke koncepcije sveta. U ontološkom smislu motiv Jovove pobune protiv Boga označava kako prve trenutke ljudskog osvešćenja koji dovode do ukidanja Boga u svetu koji postaje potpuno ljudski, tako i do samosaznavanja condition humane od strane čoveka.
Poštovani gledaoci, dobro vam veče. Prethodnih godina u ovu moju i vašu prednovogodišnju emisiju, pozivala sam poznate ličnosti iz politike, zabave, sporta... Ove godine sam odlučila da u studio pozovem jednog običnog ili kako je to već uobičajeno reći, malog čoveka, našeg sugrađanina...da li vam ovo i ovakvo predstavljanje smeta....
Ne, ni malo.
Večeras je s nama u studiju...molim vas da se sami predstavite.
Mikele P.
Imate li da dodate još neki podatak?
Ne.
Ha, ha, ha...vi to baš koncizno i rekla bih, šturo.
Gospodinu Ivanu Tasovcu sam se divio kao pijanisti u doba „Lepše je sa kulturom" ministarke Nade Perišić Popović, saosećao sa njim kao direktorom Beogradske filharmonije u doba mandata petoro narednih ministara i beskrajno sam tužan sto se pretvorio u neobaveštenog birokratu u sopstvenom mandatu....
Uz uobičajenu želju za dobro zdravlje, sreću i uspeh u novoj 2014., svima Vama (tj. nama) želim da ona bude inovativna, što nam je itekako potrebno u ovoj ekonomskoj situaciji.
Postoji široki konsenzus u akademskoj sredini, privredi, ekonomskoj politici i zajednici uopšte, zasnovan na brojnim istraživanjima, da ključ ekonomskog rasta leži u poboljšanju produktivnosti. Takođe postoji široka saglasnost da povećanje produktivnosti dolazi kroz inovacije. Što više pronalazača imamo, više otkrića i novih ideja, to smo svi smo kao društvo, pa i kao pojedinci bogatiji. Ovo odmah dovodi do pitanja: kako možemo da povećamo broj pronalazača i inovatora? Pitanje je sve važnije u svetu, pa i kod nas, obzirom na sadašnju ekonomsku krizu i sadašnje pritiske na finansije u javnom sektoru, kao i rastuće troškove visokoškolskog odnosno univerzitetskog obrazovanja.
Robbie Robinson
Razmišljao sam se između dvije verzije ovog bloga. Prve, minimalističke, sažete u formi sportske vijesti, i druge, nešto opsežnije, analitičko banalitički koncipirane. Na kraju sam se odlučio da ih obje integrišem u jedan tekst, tako što ću prvu verziju iskoristiti kao uvod.
Gost autor: fantomatsicna
Svake godine se na razne načine dovijam, kako da za moju klinku za ove praznike pred kraj godine, kada osim nje, sestričina i Gospodin poreznik trljaju ruke kako će me opelješiti a Belogrlići zbog toga što u familiji imaju i kiwije koji eto slave svoje i naše Božiče i Nove Godine, baš rastegnu budžet da nema dalje. Obradovah se tamo negde u Septembru, kad je lokalni Supermarket (inače poznat i vrlo rasprostranjen lanac Supermarketa na Novom Zelandu), pokrenuo jednu lepu i najvažnije besplatnu akciju.
Digla se urbana kuka i motika protiv Cecinog koncerta ispred Skupštine, potpisuju se peticije da se koncert zabrani, te ja imam potrebu da napišem ovaj blog i stanem Ceci u zaštitu.
Peticija nazvana „Zabraniti nastupanje Svetlane Raznatovic za docek u BG-u" ima skoro 3000 potpisnika i preko 350 komentara. Komentara ima raznih, od toga da je trubo folk kurva do toga da je mafijašica i kriminalac.
Na Facebooku i na Twitteru sam postavio pitanje, koja je razlika između peticije da se zabrani Ceca i peticije da se zabrani gej parada? Za mene razlika ne postoji. Ali hajde da krenemo redom.
Ne znam da li se radi o novinarskoj patki, još jednom pokušaju mračnih snaga da nam blamiraju predsednika, ili još jednoj predsednikovoj nerazumnoj izjavi po savetu nekih svojih savetnika, ili se radi o našem dobro poznatom mentalitetu i inatu u smislu „a što on a ne ja“, i ma šta god bilo ali meni nije jasno ni razumno.
Ko zna, možda predsednik misli da deca iz pedagoških razloga ne treba da preskaču peiznanja, pa pošto je Dačić već dobio onog „Belog anđela“ od Filareta, (da je mene pitao ne bi ga uzeo), e sada je na redu da ga on odlikuje pa ako se i dalje bude dobro vladao predsednik će mu dati i Nobela, kaže mlad je ima vremena.
[Волети ближњег свог]
„А плод Духа јесте: (...) благост (...)"
Посланица Галатима, 5:22
Од Аристотела, преко светских духовних пракси - Будизма, Јудаизма, Хришћанства и Ислама, до савремених поставки психологије личности, па и до њу ејџ техника самопомоћи, важно место човековог духа јесте благост.
Autor: Rodoljub Šabić
„Opštenje u pismenom obliku obuhvata opštenje papirnim i elektronskim dokumentom."
Citirani tekst je prvi stav člana 67. (odeljak „Opštenje organa i stranaka") predloga Zakona o opštem upravnom postupku (ZUP). A njegov boldovani deo mogao bi da ima istorijski značaj.
Prvi put se u ZUP-u, zakonu od ogromnog značaja, čija sadržina direktno ili indirektno uređuje postupanje manje više svih organa vlasti, eksplicitno otvara mogućnost da se pravno validna komunikacija između građana i organa vlasti odvija elektronskim putem.
radulovica razvlace po kuriru. onako bas kurirski. ni decu ne stede. on mesijanski najavljuje katastrofu koju ce samo pokajnici preziveti. ako ne postanes sledbenik bices junak igrice ili ce ti neko provaliti u mejlove. pa se ti pazi. sindikalci bi da ucestvuju u javnoj raspravi ali malo da je prekinu pre toga. poslodavci bi da javne rasprave bude ali da sve ostane bas onako kako su napisali. simuliramo par sastanaka, oko nove godine da svi mogu da se posvete izmedju cece i sarme, kazemo da su svi pitani a ono sto smo lobirali i lepo katastroficno najavili da mora inace propadosmo u ustav da udje. svi se busaju u grudi da su oni, bas oni i niko drugi jedini legitimni i pravi zastupnici nezaposlenih. a rat se vodi izmedju privatnih poslodavaca i sindikalaca koji postoje samo u javnom sektoru. stotine hiljada zaposlenih u privatnom cute. ne smeju ni da progovore. njima je dovoljno sto zivi su, pa makar jos neki mesec samo.