PIŠE: Rada Karanac
Sram nas bilo! Sram nas bilo kada možemo kriminalcu Kristijanu Goluboviću, da dozvolimo da nas podučava životu; da mladima nudi „poželjan model ponašanja“; da nam prepričava svoje „velike istorijske poduhvate“ i još veće
Gost autor: omega68
Добри смо ми, одлични смо, колико смо убијани и заглупљивани.
Шта је србски домаћин могао да ради док је хиљадама година поред њега, његовом земљом хучала историја?
Да ли га је инересовало ко је рекао да његова земља ствара више историје него што то може да поднесе, Карл Краус или онај коме се приписујз све живе изјаве - Черчил?
Ovako otprilike izgleda moj razgovor sa protivnicima ministra Saše Radulovića:
Ko meni može da garantuje da će kad poukida sva ta radna mesta u državnim preduzećima on uspeti i da otvori makar isto toliki broj mesta?
Pa niko. Nema garancije ni za šta na ovom svetu. Nema garancije da sutra neće biti invazije vanzemaljaca na planetu zemlju.
Gost autor: fantomatsicna
Ovo je drugi deo vezan za moj prvi blog koji možete takodje ovde pronaći na listi blogova pod naslovom
Kako započeti proces iseljenja na Novi Zeland
Koja dokumenta su vam potrebna uz aplikaciju za useljenje na Novi Zeland?
Kraj je 2013. i početak 2014. godine.
Evo nekoliko scena ili događaja koji su mi se pojavili jedne noći u kijavičavom ili virusnom bunilu i u polusnu. Zajedničko za njih je da sam pre opisanih događaja bio dobro raspoložen i da sam posle tih događaja bio još bolje raspoložen. Setio sam se kasnije i drugih, ali za ovu priliku samo prva četiri i to ne najvažnija ili najvrednija ili najznačajnija. Jednostavno, prva četiri koja su mi doletela u glavu. Ne očekujte od mene da vam postavim na tacni događaje kojih se stidim. Nismo još dovoljno bliski a i ja još nemam hrabrosti.
'Deca su uporno odbijala da prestanu da veruju u čudovišta pošto su, budimo iskreni, prokleto dobro znala da ona postoje.'
T.P.
PIŠE: Rada Karanac
Sram nas bilo! Sram nas bilo kada možemo kriminalcu Kristijanu Goluboviću, da dozvolimo da nas podučava životu; da mladima nudi „poželjan model ponašanja“; da nam prepričava svoje „velike istorijske poduhvate“ i još veće
Dragi blogeri,
uđosmo u ovu 2014. godinu, verovatno tešku, a svakako neizvesnu. Sa svim razlikama u mišljenju, u političkim opredeljenjima, u godinama i u polovima, ostaje nam da shvatimo da smo zajedno jači.
Na ovom mestu još uvek se mogu čuti stavovi bez khm khm veće cenzure i to čini da Blog B92 bude mesto bez premca.
Želim vam sve najbolje i najlepše u Novoj godini i želim vam puno uspeha u blogovanju.
Ova Jućub animacija je tu da nas podseti da je mnogo lakše putovati zajedno kroz ova (neočekivano???) mutna vremena.
za mene je 2013. bila kao saobraćaj u beogradu:
kreni, stani: crkni.
jedva sam joj dočekala kraj.
ja sam, kao i svi ljudi vaspitavana da verujem u godišnje cikluse
i nadam se da će sledeće godine biti bolje.
u vezi sa sopstvenim životom nemam osnova za uverenje iz naslova,
a što se tenisa tiče, mislim da imam:)
Poslednje
decembarsko veče
sa nebom išaranim zvezdama
i linijama vatrometa
provodim
pijan
UPDATE - 4.1.2013 - NOVI NAPAD NA TEŠINA I NJEGOVU PORODICU: "S obzirom na to da je vest prostrujala internetom, nemam više šta da krijem: sinoć nam je neko razlupao auto, razvalio retrovizor i bravu i ubacio petarde u auto. Ovo je drugi put za dva dana da se to događa i ne verujem više u slučajnost. Hvala policiji na brzoj intervenciji i razumevanju situacije u kojoj se nalazim i ja i moja porodica koja je nedužna u svemu ovome što se ovih dana događa! " (Srđan V. Tešin)
Vučićevi reformatori i naprednjaci su vrhunskom srpskom piscu i donedavno uspešnom upravniku Kulturnog centra Kikinda, koga su najpre smenili zbog računa za taksi u iznosu od 606,00 dinara (da, dobro ste pročitali), Srđanu V. Tešinu "ponudili" da bude domar u istoj instituciji.
To je ponašanje bez elementarne kulture i dostojanstva, iživljavanje i ponižavanje, zloupotreba političke moći sa ciljem progona Srđana V. Tešina . I to u sredini u kojoj je rođen, živi i stvara - Kikindi.
- Еее, птицо, сад ми се јављаш, кад ти требам, а?
- Па, да, на брзину само, хајде.
- Е, не може, је л' ти уопште знаш кад си последњи пут био код мене?
- Немам појма, Гого, па зар је важно?
- Наравно да је важно. Памтиш ли ти ишта о нама? Кад си први пут био са мном?
- Јоој, немој сад и ти те годишњице, не знам, дај не зезај, пет минута је све што ми треба.
- Не знаш, а? А зашто ми никада ниси оставио број мобилног телефона?
- Па нисам хтео да ме зовеш. Тај број ми је за жену и децу само.
Ovu novu godinu dočekujem, kako i priliči, na braniku otadžbine. Bilo je mnogo događaja koji bi zavredeli pažnju, ali blogersko iskustvo mi govori da će ova tema biti jako zanimljiva. Pa nek izvoli ko je trolovao. Evo ja otvaram diskusiju ovim trolom na Srkijevom blogu.
Srećna Nova 2014, drage moje blogokolege.