gost autor: kleinemutter
ECHI je privatna agencija za monitoring rada zdravstvenih sistema, koja po različitim parametrima procenjuje kvalitet zdravstvenih usluga u evropskim zemljama. Od prošle godine i Srbija je obuhvaćena istraživanjem.
Nedavno su stručnjaci ECHI u Narodnoj skupštini i predočili svoj izveštaj o radu srpskog zdravstva i saopštili ono što svi znamo, da u zdravstvu stanje nije dobro, da smo na poslednjem mestu koje delimo sa Rumunijom. Tako je bilo i prošle godine.
"Даница Поповић
Бајка о новом амбијенту
Политичке партије овде постоје док су на власти, док се хране новцем из јавних предузећа и док су у стању да запошљавају своје чланство и симпатизере
Да је сада лето 2011. године, ево шта бисмо читали у новинама: „Заменик председника СНС Александар Вучић каже да је најава департизације још један начин да власт превари народ. Он каже да ће СНС, када дође на власт, свакако деполитизовати јавна предузећа и посао препустити стручњацима.”
И онда дође лето 2012.године, када тај исти СНС одмах по устоличењу поставља своју партијску другарицу за гувернера Народне банке Србије, у РТБ Колубара за директора ставља власника печењаре „Фантазија”, а остала припадајућа места полако дели „докторима магистарских наука”, „пи-ар менаџерима факултета” и осталим стручњацима, од чијих биографија ништа смешније одавно није виђено.
Veoma sam bio oprezan u zaključivanju o vrućoj temi "Tijaninog novca", koju je inicirala izvesana Sanja, novinarka "Kurira", kasnije u javnosti poznatija pod imenom "Sanja, draga", kojim ju je krstio daleko iskusniji i poznatiji kolega, također novinar, ali ne "Kurira", već "BBC-a", Dušan Mašić. Pazio sam, također, da ne ostavim bilo kakav komentar na društvenim mrežama, koji bi mogao biti protumačen kao uvreda male i mile pokojnice, njenih roditelja, koji su bez dileme u prevelikoj tuzi zbog nenadoknadivog gubitka, kao i svih plemenitih ljudi koji su izdvojili novac za novo i zdravo srce i budući život Tijane Ognjanović. Međutim...
Htela sam ja o mojoj novoj knjizi da pišem još onomadne kad je izašla, al nikako da postignem. Što je bilo dovoljno da, na moju radost, sreću i veselje, se u međuvremenu u štampu krene i već drugo izdanje pomenute. Tako da će večeras, u 18h, u knjižari SKC Delfi, biti promocija drugog izdanja knjige »Ljubav i druge sitnice«. Promociju će voditi Vojka Pajkić, urednica redakcije kulture RB 202, učestvovaće Bob Živković, iz razloga koji će kasnije biti navedeni, i Gordana Rakulj Radovanović, koju ja zovem »Lutkarka«, a ona se predstavlja kao »dizajnerka lutaka«.
Edit: Promocija moje nove knjige će biti i večeras, 27.12., u 19h, u Novome Sadu, u knjižari Serendipiti.
Srećne novogodišnje i božićne praznike želi vam Vlada Republike Srbije.
Postoje li više UNS i NUNS?! Mada, mislim da bi - sa ovakvom medijskom scenom - bilo bolje da ni ne postoje. Beskorisni su!!!
Zaista mi je muka od opšteg haosa koji imamo u medijima. Ima li više novina koje nisu tabloidi? Ima li televizije ili radija koji neće sve dati za rejting? Ima li medija koji će PRVO tražiti da imaju kulturne i odmerene ljude a tek posle novinare, kolumniste, analitičare?!
Prvo što sam čula još u Vlajkovićevoj, dok sam se približavala platou gradske Skupštine koji su obezbeđivale pojačane policijske snage, sa gradskog ozvučenja treštali su prepoznatljivi stihovi lokalnog hita «Čke beogradske». Beograđanka sam po rođenju, tolerantna, slobodoumnih shvatanja, i svaka urbana žvaka može da me kupi pod uslovom da ima smisla ili bar poentu u najavi, ali ovog puta nisam pronašla baš nikakvu konekciju između osvajanja srebra na SP-u, sportskog duha, zdrave pameti, Gazda Paje i stihova ove pesme. Možda nisam dovoljno luda čka da bih se primila na:
Autor: Rodoljub Šabić
„Druga lica imaju prava na razgledanje spisa u skladu sa zakonom kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja i zaštita podataka o ličnosti."
Ovako glasi odredba Nacrta Zakona o opštem upravnom postupku (ZUP) koja se odnosi na pravo na pristup informacijama drugih lica (onih koji nisu stranke). Tako glasi od kada se Nacrt ZUP-a pojavio, dakle od aprila 2013. godine pa do sada. Čak i danas se može pročitati u tekstu Nacrta zakona na veb sajtu Ministarstva pravde i državne uprave ili na Portalu e Uprave.
Politika je čudo. Sećanje na 24 decembar 1996, ne sme da umre.
Vuk dlaku menja, ali ćud nikada. (narodna izreka)
Gošća-autorka je želela da ostane anonimna (i ja bih, ako pseudonimnost nije anonimnost, bar na ovom mestu, ali tehnički to nije moguće). Složili smo se, inače, da ne volimo "korporativni javni humanizam" (treba li objašnjavati razloge?), ali u ime zaista višeg cilja (otvara se mogućnost za značajnu pomoć oboleloj deci)...
Zvono na vratima se slilo sa poslednjim zveketom escajga. Bilo je tačno 5, a ručak je potrajao duže nego obično jer fini svet ne priča punih usta. Nada je spadala u fini svet koji ima da ispriča puno stvari i pričala je od jutra, kad je stigla, prvo Radi, a onda i Banetu, kad je došao sa posla i kad su seli da jedu. Bane je voleo način na koji je njegova svastika odmotavala klupko; svaki dogadjaj je imao neku dramsku težinu, opisan bez suvišnih ornamenata, stilom poštenog osmogodišnjaka. Da bi stigla do poente, nije joj bilo strano da ponovi opštepoznatu predistoriju slučaja, zato je razgovor potrajao duže, pa je Bane ponovo čuo kako je Zora dovela Zorana kod Kate pre skoro godinu dana i rekla sinu da će Nana da ga pričuva samo dok mama ne izvadi zub, i posle će mama da se vrati po njega, i otišla...
Ne znam kako stvar stoji kod vas ali moje brige su se ukopale i razbaškarile u meni i na pamet im na pada da menjaju mesto, sredinu, okolinu u kojoj se nalaze a kamo li da prelaze i odlaze u nepoznata područja i predele. Doduše, ni ja ne bih imao srca da ih prebacujem ikome! I uzaludno je, svoje brige ne možeš prebaciti nikome, tvoje su i tačka! Stvar s brigama, možemo ih zvati i nevoljama, udesima, sranjima...nije ni malo jednostavna, dapače!
Dorćolski kej * Ušće * Savsko jezero * Ada Huja * Zemunski kej
Kao što sam više puta već pisao (a jedan od tih blogova ima preko 40.000 čitanja, što će za mene ostati večita zagonetka), zima u Beogradu pruža odlične mogućnosti za posmatranje ptica. Tada se na rekama okuplja ne samo najviše ptica (jedinki) – preko 20.000 gnjuraca i vranaca, labudova, pataka i liski, te još toliko galebova koji su manje upadljivi jer se hrane na deponiji u Vinči, odakle predveče lete ka više desetina kilometara udljenim noćilištima; već i najviše vrsta – ukupno 35 vrsta vodenih staništa, koje se u najvećem broju okupljaju na Dunavu kod Velikog Ratnog ostrva, Ovčanske i Pančevačkih ada, kod Ade Ciganlije i na ribnjaku Mika Alas. Tih 50 km toka reka usred grada čini međunarodno IBA područje Ušće Save u Dunav, gde je do sada zabeleženo oko 210 vrsta ptica.