* Tardigrada je sićušni beskičmenjak koji opstaje i u ekstremnim životnim uslovima. Izdržava temperaturu od svega par stepeni iznad apsolutne nule, kao i + 151°C, pritisak 6 puta veći od onog koji vlada na najvećim okeanskim dubinama, 1000 puta je otpornija
....biće optimalniji od prethodnog optimalnog....do mene nije došla nikakva informacija....ne želim da otkrivam ime, samo sam skrenula pažnju na problem....to se mora rešiti u vladi na stranačkom nivou....nije na policiji da to rešava....Srbi sa severa Kosova moraju....imam poverenje u naše sudstvo....Rusi su naša braća, Putin mi je obećao....ne
Gost autor : taube
... "viših" moralnih normi.
Mi, deca sa sela, što ne znači da to ne rade ni mnoga ili najmnogobrojnija deca iz grada, često do granice očaja ne umemo da pokupimo sve konce dvorski-isprazne potrebe za audio-vizuelno-moralnim kočoperenjem ponekih nama dragih, cenjenih ili najdražih „vršnjaka" iz grada.
Al razumemo „big-picture" - balon od stana bez okućnice, životinja za uzgajanje, njive za rad i socijalnog okruženja koje ima nešto prirodniji dodir sa radom od koga živi se neminovno naduva nešto više nego seoski i podiže egzistenciju ne na viši nivo, da ne preterujem sa bockanjm, nego neminovno-alternativni na kom su opšte-vidljivije forme umetnosti, filozofiranja i razmišljanja prisutnije nego na selu.
I'm the man, I suffer'd, I was there (W. Whitman)
Ja nisam uvrnut tip, naravno.Ali volim uvrnute.
Naročito one koji šaraju po (tuđim) zidovima i (tuđim) sveskama/knjigama.
Shvatam da oni nešto hoće da kažu.
Pokušavam da budem dobar slušalac/gledalac drugih - ništa nema gore od toga da vam drugi nešto govore, a vi ne umete da ih (sas)slušate, pa ih čak ni u oči ne gledate.
Kada se država, crkva, partija ili neka druga interesna zajednica poput čudorednog frizera obruše na brijanje, šišanje i farbanje onog što ljudi gledaju, slušaju i čitaju, zapravo je reč o strahu koji je još Napoleon sažeo u rečenici „ako bi pustio uzde štampi, ne bi se održao ni četiri meseca na vlasti".
A pošto su u strahu velike oči, opasnost vreba odasvud, pa i iz crtaća. Ukrajinska Nacionalna komisija za moral tvrdi da je Šrek sadista, Sunđer Bob gej, Teletabisi nenormalni, a japanski crtaći seksistički. Zato ih treba zabraniti, jer je, kako kažu, sve to deo šire zavere, odnosno "ciljani eksperiment velikih razmera na ukrajinskoj deci" kako bi postali "kriminalci i perverznjaci".
У чему је разлика између Курира и тоалетног папира?
Па само се Куриру подигне квалитет откако њиме обришете задњицу.
Ovaj malen narod, poznat je po mnogo čemu, u istoriji najviše po svojoj žrtvi koju je dao u borbi za slobodu. Međutim, danas je malo ostalo od tog "čojstva i junaštva" o kome nam govore epovi.
U novinama koje su to objavile naslov slučaja je „SKANDALOZNO, NE BIRAJU NAČIN DA NAPLATE KAZNE”.
„I da je bila stoput gora nego što je bila –Jugoslavija bi opet bila stoput bolja od svega što je nakon nje nastalo.“
Svima koji poštuju svoju istoriju i ponose se antifašističkom borbom protiv nacista i fašista svih vrsta, čestitam Dan republike.
Pod tepihom su ostali mafijaški doušnici iz vrha policije. Aflatoksini. Banane iz kabineta predsednika Vlade. Ministri-izdajnici. Ali izgleda da je Vreme nevinosti prišlo kraju.
"Dinkić tvrdi da su saradnici Nikolića vršili pritisak da se potpiše ugovor o prodaji Vršačkih vinograda. Kabinet predsednika:Pritisak bio iz Dinkićevog kabineta" To je citat iz vesti o privatizaciji "Vršačkih vinograda", koja nije od onomad i nije među one 24.
Šta sad, Uroše-Eliote? Dal po babu il po sttriček Mlađi?
I kako bi drugačije no sa Iznogudom srpske politike - Mlađanom Dinkićem? Opet, iskustvo nas uči da kad Mlađa krlja nema šanse da svi na nogama izađu sa terena.
Na 70.-tu godišnjicu nepostojećeg i ukinutog Dana republike (29. novembar, SFRJ), zemlje kojoj i ime, samo ime, danas retko ko izgovara, iako je većina nas rođena i odrasla u njoj, na nepostojećem i takođe ukinutom srpskohrvatskom jeziku, na kome smo se školovali i kojim smo govorili, kopiram pismo Dušana Mašića upućeno hajkačima dnevne novine Kurir, pismo koje su probali da zabašure brisanjem, pa sad, hvala bogu i dragome internetu, niče na sve strane:
Knock, knock... ima li koga?
Sanja, draga,
Nemoj da ovo pismo shvataš suviše lično,
[Твој став је живот другог]
Ми једни другима градимо окружење. Под утицајем нас као окружења, у другима се формирају разни елементи психе, а под утицајем сопствене психе, људи граде свој живот.
Јавно исказивање сексуалности постоји одувек. Током историје су се мењале форме тог исказивања. Обред венчања је вероватно најсталнија форма тог исказа, иако се сам обред разликује од културе до културе и од времена до времена.
Данас се исказивање сопствене сексуалности, у животу сваког човека одвија често, вероватно и свакодневно. Јавни искази се крећу од неупадљивих - тепање, држање за руку, загрљај или пољубац - до претераних.