Dragi Papa!
Ne bih Vas gnjavila da nisam dobila otkaz. Bilo je ovako. U petak u 21.30 zazvonio mi je mobitel. Urednik Nacionala. ?! Smrzla sam se. Znala sam što me čeka ali zašto ovaj put? Nije bio precizan,
Biti originalan
nije lako
Čitavog života Džojs je pisao samo jednu knjigu, o sebi samom i u njoj je opisao svoje najdublje metamorfoze. Stiven Dedalus je mladi Džojs koji želi da menja svet. Lepold Blum je sredovečni Džojs, koji razočaran stvarnim svetom i svojim životom beži u fiktivni svet kome je on sam demiurg. Gospodin Irviker je ostareli Džojs, sad već napola poremećeni genije, koji kopa po svojoj podsvesti.
pisala sam već o textingu.dopalo mi se
kako je dejvid kristal branio pravo
tinejdžera, i nas starijih a znatiželjnih,
da menanjamo jezik u skladu sa tehničkim
novotarijama i uvećanjem brzine življenja.
e, a kako stojimo sa sextingom?
Izvor: Gejta
Beograd - Ministarstvo rada i socijalne politike objavilo je da seksualne radnice moraju da primene odluku tog ministarstva o cenama seksualnih usluga.
Kako je rečeno u Ministarstvu rada i socijalne politike, seksualne radnice ne moraju da podnosu zahtev za promenu cena već Ministarstvo određuje cene po troškovnom principu na osnovu izveštaja o poslovanju.
Ministarstvo je juče donelo rešenje po kome seksualne radnice moraju da povećaju cene oralnog seksa za 10,8 odsto, vaginalnog i analnog seksa za više od 100 odsto, kao i da smanje cenu naknade za korišćenje zaštite za oko 53 odsto, čime se promoviše sigurniji seks.
Gost autor: babmilos
Ovih dana su se pojavile dve dugoočekivane igre za PC - Duke Nukem Forever (12 godina čekanja) i Dungeon Siege 3 (6 godina čekanja). Brzom brzinom su mi dopale šaka. Duke, priznajem, nije moja velika ljubav u 3D formatu (ovo neka vam je test, ako se pitate šta je to Duke ili vam nije jasno zašto je potrebno potencirati 3D, možda je dobra ideja da promenite kanal), i neka ga mrze oni koji su
У среском месту Н. Било је толико берберских радњи и погребних завода да је изгледало као да се становници града рађају само да би се обријали, потшишали, освежили главу лосионом и сместа умрли.
Овим ингениозим пасусом почиње роман Дванаест столица
Pre tačno 20 godina, u junu mesecu, moja klasa upisala je FDU. Na prvoj godini ne radi se lik, već samo situacija. Za te vežbe veoma su pogodne drame sa nizom apsurdnih radnji koje se ogledaju u ponavljanju besmislenih dijaloga ili postupaka. Mi smo prvo radili "Godoa". Svi smo bili Vladimir ili Estragon, ali smo izgovarali različite rečenice. Ja sam bila Estragon i moj deo scene glasio je:
Estragon: On bi trebalo da je ovde.
Vladimir: Nije rekao da će sigurno doći.
Estragon: A ako ne dođe?
Vladimir: Vratićemo se sutra.
Estragon: A onda prekosutra.
Vladimir: Mogućno.
Estragon: I tako redom.
Međutim, priča o Godou koji se čeka, ne znamo zašto a ni da li postoji, niti šta će biti kada i ako uopšte dođe, te sva poređenja s tim u vezi su odavno kliše. Ali kod Ežena Jones....
- Profesore, dobar dan.
- Dobar dan.
- Plavuša ima glupo pitanje. Pišem nešto pa...
- Kažite.
1. Mladen Dražetin
2. Predrag Perišić
3. Siniša Isakov
4. Dragan Guzijan i
5. Jovan Jovanović
Red je da upoznam blogere sa kandidatima.
Mladen Dražetin, ekonomista, poslednjih deset godina radi kao
Moj sin nema jednu baku. Nikada je nije vidio. Ubila ju je vojska Ratka Mladica. Sjedila zena ispred svoje kuce u Sarajevu kada je ispaljeno jedno pet-sest projektila iz visecjevnog bacaca raketa. Ne sjecam se tacnog broja jer sam se od kuce zene koju volim udaljio mozda tek tri minute hoda i cuvsi zvukove ispaljenja strasno sam se bio prepao te panicno potrcao prema zaklonu. Mozda su
Nama ne treba heroj. Mi ga već imamo. Nije svemoćan, ali nije ni sasvim nejak. Tvrdi da je razmišljao da izađe pred nas, svoje podanike, i da nas obavesti da živimo u drugačijem svetu. Zbog toga, siguran da herojima treba verovati, nikako ne mogu da shvatim zašto uporno
Jutros, uz prvu jutarnju, nađavola otvorim da čitam tekst na B92 o arheološkom nalazištu Vinča, nakon čije posete pre 15 meseci umal' nisam infarkt dobila kad sam videla na šta liči, pa sam o tome i ovde na blogu pisala. Mislila sam, nesrećnica, da se nešto u međuvremenu popravilo, pa se sad time hvale, s obzirom da na uvodnoj slici uz članak stoji nova tabla (kako je izgledala stara, možete pogledati ovde).
E, što se pređoh. Glava me zabolela, utroba mi se prevrnula, jedva živa ostadoh koliko mi se slošilo. Definitivno rizik po zdravlje. Ali, molim vas, budite hrabri, rizikujte i pročitajte: "Vinča koju su svi zaboravili".
Isplati se makar samo zbog sledeće izjave arheologa Nenada Tasića:
"2008. godine bila je stogodišnjica od prvih arheoloških istraživanja na Vinči. Ja sam tada predložio da se odužimo Vinči tako što ćemo novac utrošiti na sređivanje lokaliteta. To je odbijeno jer je država htela da da za izložbu. Organizovana je velika izložba 'Vinča, praistorijska metropola' na kojoj je bilo oko 55 hiljada ljudi. Na kraju se niko od političara nije pojavio na otvaranju izložbe. Za ostale ne znam, ali Tadić je morao na manifestaciju 'Zlatni opanak' u Valjevo. Neću ni da pominjem da te godine nismo dobili novac za iskopavanje sa obrazloženjem da su pare date za izložbu."
Autor: Rodoljub Šabić
Ombudsman je ugrozio zdravlje građana!! Ovu, čak i za naše prilike, neverovatnu „vest" je u poslednjih par dana prenelo nekoliko medija. „Vest" se odnosi na „akciju" ombudsmana koji je (pošto je utvrdio da se u Kliničkom centru Niš građanima Srbije, nezakonito i nepravilno, obavezna zdravstvena usluga većim delom pruža kroz tzv.„dopunski rad") preporučio Kliničkom centru da takvu praksu prekine.
Teza o „ugrožavanju zdravlja građana" je i „potkrepljena", i to vrlo „sugestivno" izjavom predstavnika Kliničkog centra da „otkako
Vedrana Rudan piše otvoreno pismo papi Benediktu XVI:
U svetlu ponovo raspaljene "debate" pro&contra NATO osećam nekako potrebu da "preštampam" jedan moj stari tekst, prvi put pripušten u sajber prostor, pre nego što sam dospeo na blog b92, na mom, sada nepostojećem, privatnom blogu, pa onda objavljenom ovde u doba "potpalublja" (septembra 2008.).
***
Šta je zajedničko sledećim naizgled nepovezanim događajima: vojni puč u Grčkoj 1967, otmica i ubistvo Alda Mora 1978, masakr na železničkoj stanici u Bolonji 1980, masakr na Oktoberfestu u Minhenu 1980, neuspešni atentat na papa Vojtilu 1981, potapanje Grinpisovog broda Rainbow Warior 1985. na Pacifiku?
Pa, "samo" to da su sva ta (ne)dela izvršili ili iza njih stoje ljudi povezani u network pod komandom CIA, MI6, DIA (Defence Inteligence Agency), Pentagona i NATO-a (najčešće tim redosledom). Što, da razjasnim, ne znači da su to uradile ta konkretna (ne)dela na zahtev ili pod komandom tih respektabilnih institucija, mada, s druge strane, ni to nije isključeno. Spisak (ne)dela je, naravno, mnogo duži i uključuje razne vrste aktivnosti od manipulacija izborima, vojnih pučeva, terorističkih akcija, kidnapovanja, politčkih ubistava, trgovine drogom do torture. Geografski su se (ne)dela dešavala po onome što se (samo)proglašavalo "slobodnim svetom", a vremenski tokom nekih 40 (+) godina -- od Drugog svetskog rata pa do 1990.
Teorija zavere? Na žalost, ne.