Jasno je da je bogat i raznolik obrok na božićnoj trpezi plod predanog rada čitavog niza ljudi raznih struka. Znamo također da ljudi koji se bave istim poslom dijele iste muke, te se, kada im se život iskomplicira i nevolje nagomilaju, najčešće svi obraćaju istome svecu, onom specijaliziranom za rješavanje njihovih profesionalnih problema. S tim svecem uspostave posebnu vezu te, u znak zahvalnosti, proslavljaju njegov dan kao blagdan svoga ceha.
Nesumnjivo da je poseta predsednika Medvedeva Srbiji događaj od izuzetnog političkog značaja ne samo za nas, već po porukama koje je uputio, i globalno, kako i dolikuje zemlji koju predstavlja.
Medvedev se predstavio kao moderni poliričar svetskog formata jer ni jednog trenutka ne gubi iz vida celinu međunarodnih odnosa.
Достојанствено поштује и чува традицију своје земље и народа али није оптерећен прошлошћу у јасној намери да гради бољу будућност.
Управо због тога је вероватно разочарао неке код нас који су очекивали да ће осути дрвље и камење по САД, ЕУ, НАТО, напротив.
Шта је поручио нама и осталима?
Na ovom belom svetu postoje
tri (3) muškarca kojima bih bez razmišljanja ustupila
prostor na blogu.
Čak iako ne poznajem tematiku o kojoj pišu.
Čak iako to njihovo pisanije podrazumeva ozbiljne konsekvence.
Njih trojica su u tom pravu ravnopravni.
A oni su:
Daniel Day Lewis, svi ga znate, samo
ja ne znam bloguje li on uopšte. Ako ovo pročita,
neka dodje, vrata mog bloga su mu otvorena.
Coa Smor, bloger koji je ovde registrovan pre mene,
napisao par komentara i nestao.
On bije glavom o različite zidove, nema vremena sa sobom da
porazgovara, samnom još i stiže, ponekad.
On je moj stariji sin.
Ludi Pingvin, takodje sastavlja dan i noć,
sigurna sam da je ovo retka prilika u kojoj će blogovati.
Moj mladji sin:
Jedna od najneispričanijih priča sa Bliskog istoka je priča o 4,5 miliona ljudi koji su zbog okupacije Iraka i sektaštkog nasilja koje je usledilo bili primorani da napuste svoje domove. Dva i po miliona unutar Iraka i dva miliona u susednim zemljama, najviše u Jordanu i Siriji.
Njegova svetost stiže sutra u 9.30 na surčinski aerodrom gde ću biti u masi pionira koji ga dočekuju i veselo se osmehuju. Čim njegova svetost napusti aerodrom ja ću se baciti na pod i ljubiti zemlju kojom je prošao. To je moj radni zadatak.
Znači, moj sutrašnji plan kretanja je Surčin, Palata Srbije, Groblje oslobodilaca Beograda, Vukov park, Hram svetog Save, Predsedništvo Srbije, Skupština Srbije, Patrijaršija, centar „Sava“, Surčin. Gde god on prođe, ja ću da ljubim.
Kao što vidite sutra imam jako puno posla. Ne žalim se, ovi drugi što će da ljube pozadinu njegovog preosveštenstva su gore prošli.
U čast njegove svetosti napravio sam malu umetničku izložbu da izrazim svoju zahvalnost što je našao vremena da nas poseti.
Kad se popneš na brdašce
Stavi ruku na srdašce,
Pa se seti mene
I moje uspomene.
U susret sajmu knjiga: što reče Strongman, kocka je bačena, pa, rekoh, da vam ponudim kocku iz svog prevoda ove lubenice: Klajv Ponting „Ekološka istorija sveta“, Odiseja, Beograd 2009
Tokom poslednjih 10.000 godina, ljudske aktivnosti su dovele do velikih promena u svetskim ekosistemima. Širenje naselja i stvaranje polja za gajenje useva ili napasanje stoke, krčenje šuma, te isušivanje močvara i vlažnih staništa, redukovali su staništa gotovo svih vrsta biljaka i životinja. Sistematski lov životinja radi hrane, krzna i drugih proizvoda (i, u mnogim slučajevima, ‘sporta’), drastično je redukovao brojnost mnogih vrsta, a neke doveo do izumiranja. ...
Golub selac
Možda najstrašniji primer masovnog pokolja nije bio onaj bizona, već golubova selaca – to je priča u koju je gotovo nemoguće poverovati. Prvi evropski doseljenici u Severnu Ameriku često su komentarisali ogroman broj plavih i dugorepih, brzih i gracioznih golubova. Jedan od prvih doseljenika u Virdžiniji opisao je:
Zimi je više divljih golubova nego što se to može zamisliti, ja sam viđao neprekinuta jata u vazduhu koja su prolazila po tri ili četiri sata, toliko gusta da su nam zasenila nebo.
Nigde nisam plaćao manji porez nego u Srbiji. To ne znači da nema država u svetu gde ne bih plaćao i manji ili nikakav porez. Samo tamo ne bih nikada živeo. Ali zato u poređenju sa Nemačkom, Kanadom i USA, Srbija je poreski raj. Za mene. Sa druge strane, one uboge građane koji zaradjuju 200 evra mesečno, država dere bez milosti. Takvi u navedenim zemljama ne bi plaćali nikakav porez. A kod nas oko 110 evra ili 55% na neto tj oko 45% na bruto. Tako da u proseku, naši porezi nisu najviši. A u detalju su za mog kolegu fizičkog radnika iz Vranja, toliko nerazumni i nepravedni da boli.
″Da l' to grmi il' se zemlja trese,
il' udara more o bregove?
Niti grmi nit' se zemlja trese,
nit udara more o bregove.″
Već se to drma naš Bermudan. Jutro je rano, nema petlova da se deru i vrište u ranu zoru jer su Englezi to već odavno pobili, međutim imam osećaj da gubim tlo pod nogama. Bermudan se ljulja počinjem da se budim ali još uvek prilično bunovan, ne znam gde sam. Počinjem da razmišljam o zemljotresu ali Engleska nije trusno područje. Okrećem se na drugu stranu i onda vidim razlog našeg ″zemljotresa″. Miki peva po Bermudanu: ″She is a
U detinjstvu sam dedu i popa ljubila u ruku. Deda je mirisao na krave, a pop na tamjan. Meni uvek bilo malo muka od toga. Od žvalavih baba i oznojenih tetki sam bežala kao djavo od krsta, al’ nisam uvek uspevala da uteknem. Ljubili su me i za rodjendane razni rodjaci i vukli mi uši do iznemoglosti. Roditelji? Tužna priča, preskočiću.
U osnovnoj smo igrali igru poljubac-šamar. Treba da pogodiš ko je zamislio da se ljubi sa tobom. Ako pogodiš – dobiješ poljubac u obraz, ako promašiš – šamarčinu. Kad malo bolje razmislim, užasno