Gledajući i slušajaući naše današnje političare, već dugo se pitam zašto su postali to što jesu?
To pitanje me naročito intezivno muči u predizbornim kampanjama.
Intenzitet moje muke srazmerno je proporcionalan broju bilborda, plaćenih termina na TV-u, predizbornih mitinga i konvencija, fotogtafija i izveštaja u štampi, različitih sučeljavanja i duela na svim televizijskim kanalima, a o dnevnicima, događajima dana, kažiprstima i vestima da i ne govorim.
Kad izbori prođu moje teško pitanje poprimi latentni oblik, učauri se negde u podsvesti, ćuti
састав на тему . . .како се славе докопати
ко ради , тај греши.
како у овим животним годинама тежим безгрешности, неки дан, неодох на посао, да будем (не)доследан слогану спочетка ,ал ипак нешто урадих , у глави ми. реших наиме да се више не мајам по блоговима него да седнем пар дана те напишем (ија) хита, па да потом неморам ама баш ишта радити у животу него само уживати (а и након смрти) . . . од хитовог резултата.
Salvador Dali, Crucifixion (Hypercube)
“...Ja imam Euklidovski zemaljski um, i kako sam mogao s njim rješavati probleme koji nisu s ovoga svijeta? I savjetujem ti da nikad ne razmišljaš o njima, dragi Aljoša, posebno ne o Bogu, bez obzira postojao on ili ne. Sva ta pitanja su potpuno neprikladna za um kreiran na ideji o samo tri dimenzije.“ - Ivan Karamazov, „Braća Karamazovi“ FM Dostojevski
Koncept viših dimenzija, ako izuzmemo raznorazne teološke predodžbe nebesa i sličnih nadnaravnih krajolika, u striktno formalnom smilu izvorno je skopčan sa matematikom.
Srem se deli na vinski i svinjski. U prvom prave dobra vina, a u drugom dobre gude. Ali, očigledno čvsta granica ne postoji, bar ne u mom slučaju. U selu Susek, koje se nalazi u svinjskom Sremu, a u koji redovno kod prijatelja idemo na vikendicu, nisam videla puno loze, ali sam srela puno svinja. Susek jeste smešten uz Dunav, i zadnje bašte već leže na obroncima Fruške Gore, ali sa druge strane puta, pa sve do Dunava, prostrla se velika lesna zaravan, idealna za ispašu životinja. Kućica je smeštena u šumi, na par desetina metara od Dunavca i par stotina metara od
Reformisano srpsko pravosuđe svoje presude, koje donosi u ime naroda, više neće uručivati vinima, nevinima i drugim stranama u sudskim procesima putem sudskog službenika ili preporučenom pošiljkom uz obavezan potpis, a pogotovo ih neće kačiti na neugledne oglasne table po slabo osvetljenim i memljivim sudskim hodnicima. U skaldu sa nedavno uvedenom sudskom praksom, presude će uramljene u ukrasni ram i na svečan način lično uručivati sudija nadležnog suda koji je presudu doneo, i to ne bilo kojeg dana u godini, već na rođendan ili koji drugi značajni datum za osuđeno, oslobođeno ili rehabilitovano lice. Kao što je red sudija će, nakon svečanog uručenja uramljene presude, a posle obaveznog fotografisanja za uspomenu i dugo sećanje sa svim zainteresovanim stranama u upravo završenom i presuđenom sudskom procesu, ostati na prigodnom koktelu, svečanoj večeri i proslavi uz pevanje i pucanje neretko i do ranih jutarnjih časova. Na ovako civilizovanoj i humanoj sudskoj proceduri srpskom pravosuđu pozavideće i najstariji kontinentalni i ini sudski sistemi, dočim će Justicija, boginja pravde i pravednosti, odbaciti povez sa očiju, mač u desnoj ruci zameniti lovorovom grančicom, a strogi izraz lica šarmantnim osmehom.
Serendipity, lepu reč u engleskom jeziku, najlakše je objasniti kao onaj momenat radosti koji nastaje usled traženja jedne stvari, a pronalaženja neke sasvim druge. U nekim magazinima to se može desiti dok ih listate, ili, u knjižari kad slučajno naiđete na interesantnu knjigu na nekoj zabačenoj polici, kad već odustanete od traženja one prve, zbog koje ste došli. Mnogi misle i kažu da na internetu nema ovakvih srećnih otkrića. Tvrdim da je ovo netačno, zbog puno sopstvenih lepih i pozitivnih iskustava po socijalnim mrežama. Serendipity momenti jednostavno (blažena bila ona opcija share) napajaju i osnažuju sve socijalne mreže. A youtube je jedan od odličnih primera. Tražeći soundtrack iz filma koji sam nedavno gledala, a da bih došla do imena izvođača jedne pesme iz njega pošto mi se memorija zablokirala, bila sam uhvaćena u čudesan splet i niz video klipova i linkova, od ovog, do onog, pa trećeg, četvrtog, petog, i, gle čuda.... stigla sam do intervjua sa Suzanne Verdal, datog za BBC Radio u junu 1998.g.
Tu ustvari počinje moja današnja priča.
Stvarno ne znam šta je ovo...kad sam ja bila mala i išla u školu (beše to u drugoj polovini prošlog veka - mlađe kameno doba), raspusti su trajali strašno kratko. Sada se raspusti vuku k'o gladna godina, nikad kraja.
Još od prvog dana raspusta, moji su totalno raspušteni. To se ne zna ni ko pije, ni ko plaća, a kamoli kada. To
Pred svoj kraj, tromim koracima kroz hladni decembar, odlazi i ova godina.
Dok jedni jedva cekaju da ringispil vremena oznaci pocetak nove godine, drugima ce ova stara ostati u lijepim sjecanjima.Vreme za koje preostala zrnca sitnog pijeska cure iz pjescanog sata sa etiketom "2010" mnogi od nas ce iskoristiti da svako u svojoj glavi premota svoj film- "Utisak godine". Masha i ja nemamo mnogo nedoumica oko utiska godine koja je na isteku. Bar zasad i koliko ja znam, nas dvoje ostajemo jedini blogeri koji su presli put od bloga do maticara.
Blog sa kumovskom ulogom glavnog krivca nasem
As we move steadily toward February 14th, the commercial behemoth which is Valentine's Day & Co. is busily cranking out the obligatory floral bouquets, chocolates, greeting cards, and fuzzy-heart pillows which are required purchasing for this most arbitrary of holidays. Dan Zaljubljenih d.o.o. is a relatively foreign thing in Serbia, and only relatively observed, but Big Advertising is still using it as much as they can.
To sto su se exradikali i radikali potukli u (X)lupstini, ups pardon Skupstini me mnogo i ne zanima. Sazdani su od jednog mentalnog sklopa tako da je sve ostalo pitanje nijansi.
Svi ce sad da se bave tucom, ko je kriv, ko je koga gurnuo ili udario u nos. Bice to prava rasomonijada , pa ce se cekati izvestaji , zapisnici, i sve ce to na neki nacin da se rascivija. Bice usvojen poslovnik te da oni tamo pocnu da rade ono zasta su placeni.
No u ovoj celoj furtutmi bojim se da ce jedan stvar biti gurnuta u zapecak. Jednostavno ima da promakne u sveopstoj gunguli. To je
/// Baš kao što je detaljnom analizom pokušao da uđe u trag pravim, a skrivenim vlasnicima medija, Savet za borbu protiv korupcije analizirao je i vlasničku strukturu agencija, tj. njihovu političku pozadinu i samim tim realnu moć. Taj deo izveštaja, bogat poznatim i nepoznatim imenima, jedan je od onih zbog kojih se Izveštaj Saveta za korupciju zaista "čita kao triler", kako su ga već označili neki medijski eksperti. Jedan od glavnih nalaza Saveta jeste da neke agencije imaju veoma značajno mesto na tržištu reklama, jer "pored otkupljivanja reklamnog
Ovaj blog je ustvari drugi poziv onim blogerima koji su dali pristanak na učešće u Back of Mine serijalu, a od njihove liste, do danas, ni traga ni glasa. Izgleda da sam ipak trebao da im dam fiksne rokove ;))
Ok, opet ću ja da puštam muziku, čisto da dotični "projekat", tj. blog experiment, ne bi skroz zamro.
Ovoga puta objavljujem svoju drugu listu koju sačinjavaju bendovi američke alternativne gitarske scene koje sam slušao kao student. Dakle, mladalački poletno, pomalo iskrivljeno i podosta energično.
Sam naziv ovog BoM izdanja, inače, predstavlja komentar moje gazdarice, stare Cetinjanke, kada je ušla u moju sobu dok su sa kasetofona treštali Public Enemy ... neprocjenjivo XD
da će Tramp da pobedi u novembru.