Oko 150.000 abortusa godišnje
24. avgust 2009. | 01:06 | Izvor: Tanjug
Beograd -- U Srbiji se, prema procenama zdravstvenih radnika, godišnje obavi između 150 i 200 000 abortusa kod žena koje uglavnom ne koriste sredstva kontracepcije.
"Abortus
It's Time!
Ne znam kako vi, ali ja se nekako slatko sa zebnjom radujem ovogodisnjem Wimbledonu. Kazu kako u istoriji tenisa nije postojala ovako dominantna trojka. Ne znam, ne bih ja to bas tako formulisala...
Nesumnjivo je da Federer taj kome u dobroj meri treba da zahvalimo sto su Nadal i Djokovic postali veliki igraci. Koliko samo covek sebe treba da gura da bi dostigao takvu velicinu. A Fedeks je bio Gromada! Jedini njegov problem je u tome sto ga je vremenom mladjani dvojac ne samo dostigao, vec i prestigao.
Na stranu licna averzija prema Federeru, ali fakat je da taj covek odavno ne moze da parira najboljem, bilo da govorim o periodu u kom je Nadal drzao celnu poziciju ili od kako je Djokovic resio da pobedi sebe i konacno krene da radi ono za sta ga je majka rodila.
Gost autor : BBC
French actress Catherine Deneuve has said that men should be "free to hit on" women.
She is one of 100 French women who wrote an open letter, warning about a new "puritanism" sparked by recent sexual harassment scandals.
It deplores a wave of "denunciations", following rape allegations made against US movie mogul Harvey Weinstein.
A group
Ovo je dodatak Dragovom blogu.
Reakcija Biljane Kovačević-Vučo, predsednice YUCOM-a:
"U ime ljudskih prava i vladavine prava YUCOM objavljuje da neće postupiti po nalogu Vrhovnog suda i da će mu zbog toga račun biti blokiran. Povinovanje ovakvoj odluci bi bilo protivno svim principima za koje se YUCOM kao organizacija branitelja ljudskih prava zalaže, jer bi plaćanje Aleksandru Tijaniću predstavljalo reket pod pokroviteljstvom najviše sudske instance, u čemu YUCOM odbija da učestvuje. Plaćanje bi predstavljalo nadoknadu za javno iznetu kritiku bez saglasnosti kritikovanog. Na to se ne može pristati."
Na sajtu Komiteta pravnika za ljudska prava:
Vrhovni sud Srbije zabranio knjigu 'Slučaj službenika Aleksandra Tijanića'
Beograd, 15. septembar 2009. godine
Cudno je da se malo obraca paznja, bar koliko se meni cini, na ono sto se desava u najvaznijim institucijama kulture ovih dana. Sve je to posledica guranja pod tepih problema za koje mnogi iskreno misle da su nebitni. Ili da su bar marginalni. A nisu.
Svima je vaznije da li je Jovica Stanisic bio agent cia-e, kako najpovoljnije kupiti auto, koliko duguje Miskovic...Sve je to vazno, dakako, da me se ne shvati pogresno, ali ja cu o onome sto mislim da je podjednako vazno.
Dvojica celnih ljudi dve ustanove od velikog znacaja za nasu zemlju i glavni grad, su podnela ostavke.
U poslednjih nekoliko dana, na nekoliko tekstova, kroz komentare, provlačila se priča o strahu. Oni koji su se odvažili da tu reč pomenu, da kažu da imaju strah, dobijali su ''thumbs up'' i preporuke.
Žurim da linkujem KRALJA MAJMUNA, pa neću linkovati sve te komentare.
I za sad samo nekoliko, nabacanih stvari:
1. Kažu da se
Milan Nikolić
Srbiji je danas bačena masna koska. Dovoljno mesnata da Angelinu Jolie, paradoksalno pre premijere njenog filma u Beogradu, gurne među ofucane priče, da zaseni Severinin porođaj iako je dete napravio Srbin i ostavi tek malo prostora za polemiku o poreklu imena Aleksandar.
Koska, dovoljno prljava, da razgali i desnicu i levicu, s tom razlikom što će prva udarati na sva zvona
Na proslavi jubileja Demokratske stranke, 25-godišnjici rada, trenutni predsednik Bojan Pajtić između ostalog je rekao: "Pravili smo greške dok smo bili na vlasti, koje smo skupo platili 2012. i 2014, možda i više nego što smo zaslužili."
Imam amandman na ovo. Ne zato što sam cepidlaka, već zato što sam ubeđen da je nemoguće ispraviti greške ako ne znaš koje su ili znaš, ali okrećeš glavu od njih. Naime, radi se o rezultatu koji je postigao DS na izborima 2012, a za koji Pajtić, ne jednom, tvrdi da je "loš" ili "katastrofalan".
Dakle, da li je DS greške svoje vlasti skupo platio 2012. godine?
"PREMA rezultatima izlaznih anketa Ivo Josipović je osvojio 64,6 posto glasova, a Milan Bandić 35,4 posto glasova. Podsjetimo u prošlom izbornim krugu pogreška izlaznih anketa bila je 0,3 posto." (Index.hr)
Konačan rezultat: Josipović 60.26%, Bandić 39.74%. Glasalo 50.12% birača.
Političar koji je pružio najveći otpor na putu Srbije od Miloševićevog do Koštuničinog ustava bio je nesumnjivo Zoran Đinđić. Rekonstruisati vrlo dinamičnu, višestranu i slojevitu ulogu koju je Đinđić odigrao u postkomunističkom političkom životu Srbije predstavlja vrlo ambiciozan posao i prevazilazi zadatak koji se ovde postavlja i koji je fokusiran na put recepcije, modifikacije i političke primene odgovarajućih ideja. U svakom slučaju, ako je Đinđićeva borba protiv Miloševića bila školski primer vrednog učenja na sopstvenim greškama, upornog i samopožrtvovanog napredovanja do jasno formulisanog konačnog cilja, organizacione posvećenosti zadatku od prvorazrednog značaja za opšte dobro Srbije, njegova borba protiv Koštunice bila je daleko od te jednoznačnosti. Nije u pitanju čak ni sam rezultat borbe - u svetlu Đinđićevog trijumfa nad Miloševićem (pogotovo kada se uzme u obzir aperçu izručenja potonjeg Haškom tribunalu), Koštuničina pobeda pokazuje odsustvo pravih zasluga i bilo kakvog istinskog raspleta - koliko njen progresivni gubitak svakog drugog smisla osim onog koji proizlazi iz fiksacije na pridruživanje Srbije Evropskoj uniji u bliskoj budućnosti. Jer, boreći se protiv "retrogradne" i modernizacijskim tekovinama navodno "prevaziđene" tradicionalističke politike, Đinđić je doživeo poraz od jednog njenog vida (ovaploćenog u "nacionalnom liberalizmu" iz čijeg je krila kasnije nastao Mitrovdanski ustav), dok je sam postepeno afirmisao njen drugi vid - diktaturu.
Pokret Evropa nema alternativu poziva Beograđane da se u četvrtak 22. maja u 11.30 časova okupe na platou ispred Skupštine Grada i da zajedno sa javnim ličnostima iz kulture, sporta i nauke pošalju jasnu poruku kakav Beograd žele.
Uveliko je najavljeno da će u petak biti uspostavljen pakt koji će, sa Aleksandrom Vučićem na čelu, povesti Beograd nazad u mračnu prošlost. Beograđani pamte kada su branili grad od izborne krađe, od kolapsa infrastrukture, propadanja javnih službi i rasipanja resursa. Beograđani pamte godine u kojima je Beograd bio crn, a te godine nam ponovo dolaze. Danas stajemo u odbranu grada i štitimo ga od zakulisnih dogovora kojim se volja građana izvrće i stavlja u ruke Aleksandru Vučiću, osvedočenom borcu za restrikcije, zabrane i prevaspitavanja. Došlo je vreme da Beograđani, koji su protekle decenije branili evropske tekovine svog grada, još jednom podignu svoj glas i odbrane vrednosti za koje su se borili.
Izgleda da život najviše cene oni koji su od njega najmanje dobili, i da su najveći junaci oni koji biju izgubljene bitke. Oni koji se bore za svaki dan života svog deteta, spremni da žrtvuju i poslednje što im je ostalo – ljudsko dostojanstvo. Državo, stidi se.
Goran Vuksan ima 14 godina i 20 kilograma. To je strašno. Zapravo, njegova mama kaže da to nije strašno, nego da je dobro. Zato što je Goran, do nedavno, imao 13 godina i 13 kilograma, a onda su mame dobrog srca, čija su deca umrla od Batenove bolesti, sačuvale njihovu enteralnu hranu i dale je za Gorana.
Sa'će, samo što nije. U našoj kući vlada dramatična napetost. Ja sam za dobro jutro sebe u lice iznenadila prsom kupatilskog osveživača. Naopačke obrnutog. Narednih nekoliko dana ću razveseljavati Žmua feromonima agrumaste Svežine Mediterana. Mada, na današnji istorijski dan u znaku Uspavane Pepeljuge i sedam patuljaka, to bi moglo da se protumači kao moj doprinos opšteplanetarnoj razdraganosti.