15-18 jul!
Slike sa Letenke (ranije godine)
Većina ljudi i ne zna da voli nauku. Oni kažu: „nije to za mene". Neki samokritičniji opet govore: „nisam ja za to". Svi oni greše, samo to ne znaju. Nisu dovoljo razmislili jer svako ljudsko biće voli nauku. Samo neki to ne znaju.
Jutro u kampu.
Priču koja slijedi ispričala mi je Inna A. iz Čečenije:
Sin moje susjede Jaše je ustrijeljen od Rusa. Jaša nije mogla prežaliti sinovljevu smrt i s vremena na vrijeme govorila bi kako mrzi Ruse. Nama susjedima je to bilo neugodno čuti. Na kraju krajeva, živjeli smo u ulici u kojoj su zajedno živjeli pripadnici različitih nacionalnosti. Živjeli smo dobro jedni s drugima.
Većina naših susjeda su bile ruske familije i nitko od nas nije pravio razliku između jednih, drugih, trećih,... S tjeskobom i tugom u srcu ispratili smo naše susjede
U tom trenutku mi je bilo teže nego na ratištu.Ljudi su nas gledali, ona je vrištala da će da se baci sa stene, a ja sam samo molio Boga da se izvučemo živi, oboje.A sutra ću da raskinem.Iščekivao sam da čujem sirene hitne pomoći i policije i razmišljao sam kako ću da objasnim zašto maltretiram devojku.A onda sam se setio...i udario sam joj šamar iz sve snage ne bih li je osvestio.Ništa!E, tad sam se definitivno uplašio.
Pre neki dan sam video moju bivšu.Devojku.Gurala je kolica.Znao sam da se udala, a tad sam saznao
U sredu i četvrtak sam, zajedno sa mojim švedskim kolegom, bio u poseti Vranju, u okviru našeg promotivnog programa - serije poseta ambasadora EU zemalja koji se nalaze u Beogradu, drugim gradovima Srbije. Obično se tokom tih poseta sretnemo sa lokalnim političkim liderima, predstavnicima medija i poslovnim ljudima, ali posetimo i škole.
Prošao je i februar.
Ako se podsetimo, to je bio krajnji rok za predavanje zgrade u Šekspirovoj 8 na korišćenje.
To sve smo imali priliku da saznamo direktno od nadležnih iz uprave Beograda.
Za one koji ne znaju ili su zaboravili, posle intarvencije Poverenika, na mail mi je stigao koji sam objavila 15. januara i može se videti OVDE:
Srpski tužilac za ratne zločine Vukčević najavio je da će lično predložiti haškom tužiocu Seržu Bramercu da mu stavi na raspolaganje zamenika tužioca za kosovske predmete Dragoljuba Stankovića.
Današnji Danas. Potpisujem.
Nego jel zanate onaj kad prolazi cvrčak pored mravca koji hrčaju drva za zimu…Cvrčak u crvenom lambordžiniju, pored njega silikonska cvrčkica, na krovu skije, bordovi. “Gde ćeš,” pitaju mravci. “Evo malo na Tuksertal u predsezoni, na glečere, bili pre toga malo na helejskingu na Novom Zelandu,
Smrću Dragoljuba Žarkovića okončao se ne samo jedan vredan i bogat novinarski život, već se završila i jedna epoha u kojoj novinarsko pero nije bila otrovna strelica, a izgovorena reč nije bila brža od pameti. Žare je bio i veliki novinar i veliki u svom razumevanju sveta i politike. Dakle, posedovao je osobine koje su potpuno strane generacijama koje dolaze i koje neće uspeti da nadomeste gubitak koji je nastao Žarkovićevim preranim i besmislenim odlaskom.
Film (S)kidanje u kojem briljira Nikola Rakočević od večeras je u bioskopima. Nešto kao Sve za ljubav, samo u potpuno drugoj estetici od one pinkovske koju nam plasiraju svakodnevno. Priče koje viđamo oko nas predstavljene na zabavan način u kojem na momente za glavne junake navijamo kao za super heroje.
Ono što je posebno simpatično je to što je film iznela potpuno nova ekipa glumaca. Muzika je isto za pohvalu
Preporuka od mene! Baš me zanima i vaše mišljenje, pa pišite ako je neko gledao film :)
Autor: Rodoljub Šabić
Pre par meseci obratio mi se, tražeći pomoć i zaštitu građanin R.G. Bilo je to jedno od onih, nažalost ni malo retkih, a ni malo prijatnih obraćanja koje za početak traže suočavanje sa ličnom tragedijom pojedinca, a za kraj suočavanje sa haosom i javašlukom u nekoj delikatnoj oblasti života društva.
Svojevremeno je R.G. ispratio u bolnicu svoju suprugu, radi porođaja. Nakon toga, prva vest je trebalo da bude radosna, rodili su se blizanci. Ali, potom je usledila tužna vest, jedna beba je umrla, onda je stigla još tužnija, umrla je i druga.