Današnji prvi Forum EU-Srbija bio je veoma ohrabrujući.
Kažem ohrabrujući zato što je:
1. predsednik Tadić jasno rekao da u Srbiji postoji politička volja neophodna za ispunjenje kriterijuma iz Kopenhagena, koji su neophodni za članstvo u Evropskoj uniji, kao i da je EU budućnost Srbije.
2. dok je naglašavao šta još treba da bude učinjeno, predsednik Evropskog saveta Herman van Rompej odao je potpuno i opravdano priznanje Srbiji na zavidnom progresu koji je učinjen radom na neophodnim reformama.
"Suze" i suze jednog profesora književnosti
Još se živo sećam "Politikine" povremene rubrike iz devedestih - "Hrvatski paradoksi". Jer, o svemu onome što se događalo u Srbiji, a o čemu najstariji dnevni list na Balkanu nije pisao, moglo se pročitati u toj rubrici, samo što je mesto dešavanja bila - Hrvatska. Ta "država Danska" je bila odlična, realna metafora (ako nešto što korespondira 1:1 uopšte može da se nazove metaforom) za stanje kod nas.
Izgleda da se stvari nisu mnogo promenile. Hrvatska je, imamo utisak odavde, sređenija država u svakom smislu, ali i ona je opljačkana, prezadužena, korumpirana, a izgleda i njeni političari boluju (i) od Potemkinovog sindroma.
(percepcija lidera)
Men's Final: Novak Djokovic [SRB]- Jo-Wilifred Tsonga[FRA]
Women's Final: Ana Ivanovic [SRB] - Maria Sharapova [RUS]
Mixed Doubles Final: Sun [CHI] Zimonjic [SRB] - Zhan [CHI] Knowles [BAH]
iliti
Ili ... ko to dira vlast Srbinu?
Reče jedan moj zemljak i blogokolega da ne pamti kada je naš rodni grad bio na naslovnim stranama novina. Ni kada je bio najtopliji grad u Srbiji ikad? Ni tad. Sad jeste.
i onda REBALAAANS !
Jedina stvar koja je ista u Majamiju kao sto sam naucio na nasem "Parobrodu Srbija" je gravitacija. Skoro da je ista. Sve ostalo je razlicito. Ljudi, zgrade, vazduh, hrana, pare, ... Cak su i kucici drugaciji. Nije ni cudo. Mislim nije mi cudno.
Nije mi cudna ni masovna upotreba droga. Ukapirao sam zasto je film "Miami Vice" snimljen bas ovde a ne u Alabami. Majami je pun droga. Moze svako, svuda, sve da kupi. Najvise ima kokaina, marihuane i ekstazija,
U brzom čitanju jednog članka o ključnim idejama zapadne filozofije dođem do dela gde spominju Žižekovo tamo-negde gunđanje na temu šireg i pasivnog prihvatanja poraza marksizma i kapitalizma, gde bi on prvi poraz preispitao, a drugi iskoristio.
Uopšte mi nije potrebno da idem i tražim šta je on i gde napisao - tj nisam imao vremena - da bih u toj jednog rečenici prepoznao i veliki deo svog sentimenta.
Od marksizma, preko komunizma do Zvezadnih Staza.
A kako me je komunizam doveo do zvezanih staza tu su odjednom i rituali, kojih je serija prepuna u što igri mašte, a što pokušaju da se iz tog nekog budućeg lepšeg sveta ne zatre ljudska jednačina, da ono što nam je lepo i uzbudljivo do te mere da nam dotiče efemernu egzistenciju na ritualan način -iracionalan do nivoa gde ne da se uzročno-posledične veze potpuno gube nego, u stvari, nema ni mesta gde bi se udenule - ne bude isto tako efemerna pojava čije će tragove buduće čovečanstvo samo prebirati po nepreglednom moru istorijskih zapisa. Ili će dede i babe roboti prepričavati unucima robotima.
Pa onda pročitam članak koji kaže da je nama privrženost ritualima evolutivna osobina, čak toliko jaka da ajd, za odrasle bi se reklo da se radi samo o pripadnosti grupi, i potvrdi te pripadnosti, a grupa je važna, ali kod dece, malecke, su primetili dobrim delom neobjašnjivu pristrasnost u kopiranju i izvođenju radnji i rutina koje su negde videli, a kod kojih uzročno-posledičnost njima nije jasna ili vidljiva. Rutine koje razumeju nisu toliko interesantne.
Afrika. Crni kontinent. Sahara, Kilimandžaro, prašume, dijamanti… Svetsko prvenstvo u fudbalu…Pre 15-ak godina ćerka se bila zablesila u crnce i obećah joj ukoliko ovde nekog ne nađe, tata će zapucati u Afriku i dovesti jednog na silu, ako bude trebalo. Od putovanja u Afriku tim ili drugim povodom nije bilo ništa, niti verujem da će biti, ali Afrika je kroz umetničku fotografiju i oslikavanje tela došla u temerinsku galeriju..
Naime, Muzej afričke umetnosti u Beogradu dobio je svojevremeno od Muđunarodnog fonda za razvoj kulture UNESCO-a na poklon zbirku umetničko-dokumentarnih fotografija, radova svetski poznate autorke u žanru umetnička fotografija, Marli Šamir.
Direktorat za proširenje EU, zatražio je od Vlade Srbije da hitno odredi glavnog pregovarača sa EU. Naravno, neće gospoda iz Brisela da pregovaraju i gube vreme sa bilo kakvim glavnim pregovaračem. Zato zahtev Brisela, koji je zamenik direktora Direktorata Jost Korte, uručio premijeru i potpredsednicima, sadrži i spisak kvalifikacija koje treba da ima budući glavni pregovarač. U tom zahtevu, između ostalog, insistira se da glavni pregovarač bude „ekspert u poslovima Evropske unije“, da poseduje „dokazanu sposobnost da nadgleda kompleksan proces“, uključujući i „široko iskustvo u interministarskoj koordinaciji“.
Of those topics, four are about the traffic on the highways which has become a nightmare IN ANTICIPATION of the much hyped road works. [Kosovo] Seven of the topics relate to government – but how boring is that? [Kosovo] Our new government has not triggered the much anticipated scandal-mongering spree from our glorious Yellow Press yet, and far be it for me to change the diapers of that particular tar baby. [Kosovo]
Ne, ovo nisu reči kojima svoju seansu počinje lokalna gatara, već naslovi najprodavanijih knjiga današnjice, koji nikako nisu sročeni nasumice. Svaki od ovih naslova sadrži barem jednu ključnu reč iz dilema ili pitanja kojima ste bili opsednuti u proteklih mesec dana.
Osećam da mi gori pod nogama iako je zima. Možda su promrzline. Đon mojih cipela nestaje zajedno sa mnom. Krivina preda mnom gori a nikog nema za volanom. Ovaj tramvaj, poklon grada Bazena, u kom je stalno leto, i dvadeset devetog februara i trideset drugog decembra, ni nema volan. Gledam iz prazne prikolice, kako nas nešto, kako me nešto vuče, napred, u krug. Tramvaj leti kao da je proklet, kao da je pro… Proleće preko reke, kanala, u kome se sabira kanalizacija već zatočenih naselja po kojoj plivaju trupovi hrabrih kukavaca koji su sebi oduzeli ono što nisu ni tražili. Gomilaju se nizvodno, prema u ušću u Stravu, uzvodno od fabrike vode. Već danima sam na vodi. Voda gasi vatru u želucu. Udavi glad na kratko. Vetar duva bez prestanka. Ako prestane da smeta očima, počinje da smeta ustima, penjući se iz mraka utrobe. Oba, i onaj spoljašnji i ovaj unutrašnji, naduvavaju sa sobom kiselinu koja kroz nos okida nagon za povraćanje.
Сигурно сте некада играли кошарку, рукомет, фудбал, одбојку... , уживали у успесима наших спортиста. Чули сте и за многе друге спортове, а да ли знате за ЈАЏЕНТ, по многима, први екипни спорт који је у савремено доба измишљен у Србији. Творац ове нове игре, за све узрасте, мој суграђанин и пријатељ, професор