“Najkraće rečeno, diskriminacija je nejednako postupanje prema jednakima i jednako postupanje prema nejednakima. Imajte u vidu da nije svako pravljenje razlike diskriminacija.”
Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, Dr Nevena Petrušić
Povodom naslovne strane dnevne novine “Blic” od 17.04.2014. kao i teksta i fotoreportaže
“Modna pista u Skupštini”
Informišemo ovom porukom redakciju 'Blic'-a da poslanice o kojima su napravili prilog nisu tu da "ukrašavaju svet svojom pojavom" i da su se one u poslaničkim klupama našle, kao i poslanici, zahvaljujući svojim sposobnostima na osnovu kojih su izabrane, a ne zahvaljujući svom izgledu.
Citiramo tekst iz 'Blica':
"Skupštinskoj većini masovnošću je konkurisala i lepota. Skockane kao za modnu pistu pristupale su buduće poslanice gazeći na visokim štiklama utegnute u skupocene komade garderobe. Sudeći po njima, i za narod koji je go i bos ima neke šanse. Reporteri 'Blica' izdvojili su nekoliko žena, iako ih u Skupštini ima više od 80. U parlamentu dame moraju da čine bar trećinu od ukupnog broja poslanika."Fokusiranjem na izgled poslanica ("žena" ili "dama" kako je novinarima 'zgodnije' da ih nazivaju), dok su poslanici pošteđeni tog tretmana, redakcija 'Blic'-a šalje poruku da je posao poslanica u politici da “budu ukrasi”, a ne da nešto urade ili postignu. Ovime se ne vređaju samo poslanice i ugrožava njihovo pravo na ravnopravan tretman, već i građani i građanke koji su svojim glasovima tim poslanicama ukazali poverenje.
Za dva sata, koliko je trajao koncert Boba Dilana u Areni, ovaj se nijednom nije obratio publici između pesama. Nije rekao «dobro veče Beograde» i nije govorio hvala, hvala lepo i hvala najlepše. Nije, takođe, ni svirao svoje «najveće hitove».
Pre dvadesetak godina, kada sam ga gledao na stadionu «Galenike» u Zemunu, nekoliko puta je skinuo šešir i naklonio se. Sve ostalo bilo je slično.
Hoze Kareras, pretpostavljam, misli da Dilan nema veze s pevanjem. Pako de Lusija smatra, verovatno, da to što on radi sa gitarom teško može da se nazove sviranjem. Aron
For why is all around us here
As if some lesser god had made the world,
But had not force to shape it as he would?
A.L. Tennyson - Idylls of the King: The Passing of Arthur. Line 13.
(Zašto je svuda oko nas tako
Kao da je neki manji Bog pravio svet
Ali nije imao snage da ga napravi kako je želeo?)
Juče je dodeljena Nobelova nagrada za fiziku 2008. godine. Dobili su je Yoichiro Nambu (1921), Makoto Kobayashi (1944)
Ove godine se navršava 835 godina od rodjenja Leonarda Fibonačija (rodjen 1175.) i 760 godina od njegove smrti (1250.), kao što piše u naslovu ovog bloga. Na pomen ovog imena, mnogi će matematičar pomisliti na Fibonačijev niz, ili Zlatni Presek (Golden Ratio) koji su utkani u lepotu sveta oko nas (pogledati, za početak, moj blog Ala je lep ovaj svet). Medjutim, oni koji nisu baš zastranili sa Age of Aquarius ideologijom, setiće se, takodje, i da je Fibonači prvi čovek koji je uveo arapsku notaciju brojeva u Evropu i time promenio tehnologiju trgovine i računovodstva za uvek. Odatle do Volstrita mali je korak. Ipak, podjimo redom.
Imam priliku da ustupim ovo mesto blogeru alselone
Veliki sportski rivaliteti uzdižu popularnost spota i pišu momente istorije koji će se proučavati i obožavati godinama. Odjednom, svi klinci na ulici igraju tenis kao nekada Borg i Mekenro ili danas Đokovic, Nadal i Federer, glume vozače kao što su Prost i Sena, boksaju kao Ali i Frejzer, bacaju loptu kao Bird i Magic, udaraju loptu kao Vanja Grbić i, recimo, Van de Goor i tako dalje. Rivaliteti i rivali guraju sportiste da razvijaju svoje sposobnost do granica koje su bile
“Tucite svoju decu čim primetite da liče na vas.” Dušan Radović.
„Blejanje“ i „smaranje“ je kod omladine redovan posao, a u poslednje vreme primećuje se i ozbiljan pad motivacije za učenje. Društvena i socijalna kriza najjasnije se manifestuje upravo na mladima.Ovo je konstatacija istraživanja o kojem piše Blic.
Na osnovu preseka nekoliko istraživanja o navikama i interesovanjima mladih osoba, koja su u poslednje tri godine sprovedena u Srbiju i istraživanja Insituta za psihologiju Filozofskog fakulteta urađen je profil sredsnjoškolke u Srbiji.
Kako prenosi “Blic», profil izgleda približno ovako:
“Ivana se oko tri sata ujutro vratila sa žurke iz jednog beogradskog kluba. Ustala je posle podneva, skuvala veliku šolju crne kafe, zapalila cigaretu i pokrenula internet sajt za druženje, popularni “fejsbuk”. Ivana ne ide ui pozorište, muzeje ili galerije, retko čita knjige i ne bavi se sportom, ali zato često gleda TV, sluša tehno ili folk i obožava da predveče «izbleji» sa društvom...»
Ona je dokaz da je najveći promašaj našeg društva to što ni devet godina posle demokratskih promena nismo uspeli da prevaziđemo posledice dvodecenijskog nemara i zapuštenosti i da izgradimo ni jednu kompletno «zdravu» generaciju.
Dok se naša država i mi odrasli bavili i još bavimo spasavanjem nacije i država, počev od SFRJ pa sve do sadašnje odbrane Kosova, te globalnim problemima, svetskom krizom, reformama, privatizacijama i tranzicijom, izgleda da smo zapostavili i zapustili omladinu, iako se svi se zaklinjemo da su nam deca i omladina na prvom mestu- naša budućnost.
Jutros mi je Student poslao ovu vest sa, za mene neistraženih, prostranstava kontinenta Fejsbuk. S obzirom na značaj otkrića, a u nadi da autori neće zameriti popularizaciju istog na našem blogu, prenosim ga ovde i molim novinare istraživače (naročito kolegu Đ.J.) da se jave i preuzmu vođenje dela diskusije o ovom neverovatnom otkriću, o kome piše njihov Njuz.net.
BEOGRAD, 8. Oktobar (Njuz) - Beogradski geološki institut objavio je jutros da su njihovi istraživači otkrili do sada nepoznatu i neistraženu kopnenu masu između Beograda i Kosova i Metohije. Shodno svojoj poziciji radni naziv teritorije je za sada Centralna Srbija iako će to biti predmet rasprave u beogradskim ekspertskim krugovima.
Ovaj ogromni prostor pronađen je sasvim slučajno tokom redovne potrage Geološkog instituta za trasom koja vodi kroz mitološki predeo legalizovanih parcela južno od Obrenovca.
svim baksuzima priznajem - ja sam ona što voli plavo nebo iznad Srbije.
Da se odmah razumemo, ja nisam objektivna, muči me dijaspora. Doduše, ta reč manje asocira na inostranstvo, a mnogo više na daljinske seksualne odnose mahovine ili paprati, mada ponekad mi zazvuči i kao kožna i boženedajisakloni venerična bolest. Još kad se dijaspori doda reč matica, tu već stižemo do scena iz prvih pokušaja filmovanja naučne fantastike. Onih u kojima se pojavljuju mravci i insekti uopšte, veliki k'o kuće, koji se ljuljaju svojim kartonskim sastavom i prete da pognjave gomilu statista koji u iskrenom strahu vrište u podnožju kadra.
Zato mi je muka, kada gledam kako oni, koji nikada nisu imali ni truna sažaljenja, ni mrve ljudskog poštenja, ni traga srama, sada nas pokušavaju da nateraju da prema njima pokažemo osećanja, koja nas čine ljudima drugačijim od njih. Da se sažalimo, da i dalje verujemo da je svaki ljudski život važan, da pomislimo na njihovu decu i njihove porodice. Da nas nateraju da osudimo sebe, sateravši nas u ćošak iz koga ćemo izaći oprostivši im ili priznavši da smo isti kao i oni - bez samilosti. Da zaboravimo sve žrtve njihove politike, koje nisu imale ni toliko slobode odlučivanja o svom telu i životu, koliko oni sada i po zatvorima imaju. Da damo dobro u nama, za zlo u njima.
Kada kažem Petrovaradinska tvrđava mislim na simbol Novog Sada, istorijsko blago, EXIT. Bilo je uvek nekih problema oko Đave: nebrige, propadanja, nedovoljnog ulaganja, zbke oko nadležnosti.. Ali, nikada mi nije palo na pamet da bi neko, u toku jedne noći, mogao srušiti sto metara starog bedema na onom šetalištu sa pogledom na grad. Jel to normalno? Zamislite da neko sruši sto metara bedema na Kalemegdanu ili Smederevskoj
(листајући дневник ероцкими)
допутовала ми угосте рођакиња, ал’ даљна. никад није била овде па је позвах.старија девојка, повучена, више послу окренута (учитељица ) док се осврнула ,прилике за удадбу се размилеше и она остаде дису кола бииила.
"Brate kul je u Švici!", odgovara Juice, u okviru jednog od značajnijih projekata u pop-kulturi u poslednje vreme. To je, međutim, tema za neki drugi blog... Povod za ovaj su učestali rasistički ispadi. Videli smo da nije dug put od "optuživanja" za "ciganski i romski mentalitet" u Republičkoj skupštini do materijalizacije rasističke retorike u nameri ograđivanja žicom naselja za "socijalno ugrožene", među kojima su i Romi. Kada na to dodamo prebrojavanje
Aко би неко хтео нама Србима да с наруга, сада би био добар тренутак. Могао би да каже овако: Срби су оптужили Албанце да су им украли историјску личност која никада није постојала.
Извесна Ана ди Лељо, која је школе завршила у Приштини па јој академске референце не изгледају баш бриљантно, написала је књигу о месту
BEOGRAD - Ministar policije Dragan Jočić juče je prebačen u Centar za povrede kičmene moždine „Balgrist“ u Cirihu, gde će biti podvrgnut lečenju „u uslovima probne kliničke studije uz primenu najnovijih metoda“, nezvanično je potvrđeno „Blicu“ u ovoj ustanovi.
Kako „Blic“ saznaje, Jočić je želeo da se njegovo lečenje nastavi u Rusiji, ali mu je sugerisano da najbolje uspehe u oblasti koja je neophodna za njegov oporavak
Реченица у коју је стала читава једна судбина звучи као из античких драма: „Свети ми се сада систем који сам и сâм изграђивао."