Leonid Sejka je davne 1950 dao jednu od najlepsih definicija umetnosti u njenoj punoj metafizickoj formi.
"Prema podacima Svetske banke za 2004. godinu, Srbija spada među 11 najvećih primalaca doznaka u svetu. Mada je priliv doznaka u Srbiju značajan i stalan, veoma mali iznos doznaka uložen je u razvoj. Uglavnom su doznake korišćene za ličnu potrošnju, neproizvodna ulaganja i čuvanje u obliku gotovine (tzv. štednja ispod slamarice). Ulaganja su uglavnom usmerena na izgradnju kuća i razvoj poljoprivredne proizvodnje."
Prof. Dr. Branko Vasiljević, "Uticaj doznaka na ekonomski i socijalni razvoj u Srbiji", 2009.
Ljudi su kao voda, uvek će naći put kojim će da proteknu. Nema tog zida koji će ih zaustaviti, ma koliko bio visok i dug. Jer, posle hiljada pređenih kilometara, sa decom, kroz tuđe zemlje, gledane sa nemilošću koja je još uvek bolja od otvorene mržnje, sve te reke ljudi neće stati ni pred kojom žicom ili betonom.
Valjaju se, već mesecima, reke ljudi. Ko zna koliko njih nestane, usput ostane, umre
Reformisano srpsko pravosuđe svoje presude, koje donosi u ime naroda, više neće uručivati vinima, nevinima i drugim stranama u sudskim procesima putem sudskog službenika ili preporučenom pošiljkom uz obavezan potpis, a pogotovo ih neće kačiti na neugledne oglasne table po slabo osvetljenim i memljivim sudskim hodnicima. U skaldu sa nedavno uvedenom sudskom praksom, presude će uramljene u ukrasni ram i na svečan način lično uručivati sudija nadležnog suda koji je presudu doneo, i to ne bilo kojeg dana u godini, već na rođendan ili koji drugi značajni datum za osuđeno, oslobođeno ili rehabilitovano lice. Kao što je red sudija će, nakon svečanog uručenja uramljene presude, a posle obaveznog fotografisanja za uspomenu i dugo sećanje sa svim zainteresovanim stranama u upravo završenom i presuđenom sudskom procesu, ostati na prigodnom koktelu, svečanoj večeri i proslavi uz pevanje i pucanje neretko i do ranih jutarnjih časova. Na ovako civilizovanoj i humanoj sudskoj proceduri srpskom pravosuđu pozavideće i najstariji kontinentalni i ini sudski sistemi, dočim će Justicija, boginja pravde i pravednosti, odbaciti povez sa očiju, mač u desnoj ruci zameniti lovorovom grančicom, a strogi izraz lica šarmantnim osmehom.
Grad nije grad ako u njemu nema sranja. I sve što ga takvim čini, i dobro i loše, delo je ljudi. Retko kada je to bio vetar, bar ne u gradovima u mojoj zemlji. Nije bilo tornada kao u Oklahomi ili Alabami, pacifičkih orkana niti japanskih tajfuna, samo ona dosadna košava sa Karpata koja je retko ostavljala žrtve, sem živaca jer ne zna da stane. Za sve u Gradu odgovorni su ljudi. To što zna da bude
Kada smo skinuli uniforme 1999. i sreli se posle tri meseca Prijatelj reče jednu rečenicu: Osvestićemo se tek kada se pogledamo u ogledalo i onome tamo kažemo šta imamo. Kada se suočimo sami sa sobom i prestanemo da tražimo izgovore.
угодинама сам кад се времена има на претек па не остах индиферентан на сазнања напабирчена исвецки медија које преплавише текстови нутрициониста, лекара и стручњака опште праксе који нам, слуђеном народу, надугачко и нашироко предочавају зла црвеног и димљеног меса те сланине и чварака.укратко, најновија кампања, коју је иницирала Светска Здравствена Организација, а коју су оберучке прихватили и коднас: указује да су све напред поменуте канцерогене намирнице. е . . . . .домојега.
Nakon izgubljene utakmice od italije reprezentativac Španije Mirotić, momak sa naših prostora pognute glave je izlazio sa terena. Na ulazu u tunel neko od navijača mu je nabadao (bukvalno mu pokrivao lice) srpskom zastavom. Potišten nakon druge izgubljene utakmice, bez gledanja povukao na dole komad tkanine kojii se pocepao. Problem je sto je to bila srpska zastava i što je Mirotić iz Crne Gore. Doduše izjašnjava se kao Srbin ali to nikog ne interesuje.
ЉУДИ
На фотографији је, каже Ирене Еклер, њен отац Аугуст Ландмесер.
Beograd je plakao.
I Zagreb je plakao, ako je verovati Dnevniku.
Ljubljana je jecala, Skoplje se u suzama kupalo.
A mi se cerimo, idioti, u tom šantavom, kloparajućem autobusu jer je Mire probao da nacedi neku suzu a Hans mu reko : Usraćeš se, jebote!"
Zvonjava one gotovo zaboravljene sprave prekida vam popodnevnu dremku. Baba, banka ili anketari?
Ni jedna od opcija. Direktor škole koju vam dete pohađa. Žao mu je ako vas je uznemirio ali bi jako cenio da se u što kraćem roku vidite. U njegovoj kancelariji, podrazumeva se.
Da, dete je dobro. Sada je dobro. Ne, ipak bi o temi trebalo razgovarati u direktnom kontaktu, hvala vam na raumevanju i ljubaznosti.
Gost autor: Aleksandar Matanović, jedan od osnivača Bitkoin Asocijacije Srbije.
Sledi Aleksandrov tekst:
********************
"You can't stop things like Bitcoin. It will be everywhere and the world will have to readjust. World governments will have to readjust" - John McAfee, Founder of McAfee.
Piše: Rodoljub Šabić
Ovih dana javnost je saznala za jedan zanimljiv izveštaj koji je Savet za borbu protiv korupcije dostavio Vladi Srbije, a odnosi se na trošenje javnog novca za remont šinskih vozila, za potrebe Železnica Srbije.
U izveštaju Saveta podseća se na to da su Železnice Srbije još tokom 2009. objavile da više od 4000 teretnih i 200 putničkih vagona