ili Pronađeno vreme ili eh Pruste, Pruste!
Urezujem njeno ime u jednu od prečaga klupe, januar je 1971 godine, ispod mene je Dubrovačka luka, vidim, kad prekinem urezivanje, Gradsku kavanu, onaj deo što prozorima izlazi na luku. Jeli bre mazgove, ti mi muvaš sestru, setim se Mićunovog, pre konstatacije nego, pitanja. Koju, smejem se, imaš ih dve a imaš i onu u Puli? Ne zajebavam se, Jovana ima samo šesnaest godina a ti si mator konj, studiraš... Ma ne bre, samo sam pažljiv, zacopala se u mene, sam si svedok, prati
Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Poslednj, Početak i Kraji! Ne, ne citiram Ješuu, diljem vjekova poznatijeg po grčkom nazivu Isus Hrist, ne, to kažem ja!
Nije mi majka bezgrešno začela, niti sam sin božji ali je u meni sadržan Početak i Kraj, kako god da okrenete i obrnete, Prvi sam i Poslednji, dakle, Alfa i Omega. Ne blasfemišem, ne pokušavam da iritiram vernike, iznosim činjenicu.
Drage moje i dragi moji, pozivam vas na otvaranje moje 19. samostalne izložbe u petak 25.04 2014 godine u 19 sati. Izložba će biti postavljena u BLOK Galeriji u Bloku 45, Novi Beograd. Izložiću erotske crteže svih mogućih formata, rađenih grafitnom olovkom, olovkama u boji, perom i tušem, daščicom i tušem, ugljem, akvarelom, litografijom...
Dobro mi došli!
My
Naslov je skroz naskroz pogrešan! Ampak zakaj pa ne?
Mislim da je već vreme, zašao sam u godine koje su bliže osmoj nego sedmoj deceniji, koja je pri kraju, dakle, da je vreme da se i ja ispovedim. Verujem da će većini od vas ova ispovjed izgledati suvišna i nepotrebna, jer je, iz mog dosadašnjeg blogorada, moja seksualna orijentacija više nego jasna. Ipak, zlu ne trebalo. Da, i ja javno!
Nije
Samo ovo, ime i prezime je dovoljno da bi se prepoznala vanserijska, nešablonska, samosvojna, osoba, persona, ličnost, da bi se znalo da se radi o hrabroj, u se i u svoje kljuse, ženi, ljudini, mentalnoj gromadi, odlučnoj da svoj život uzme u svoje ruke! A Snežana na biciklu! Da li je išta više potrebno reći?!
I kad si u domu svom, stanu, kući, iznajmljenoj sobi...imaš problema svakodnevno, da ne kažem, svakosatno. Glavobolja ti je osnovno zanimanje! Račun za računom stiže, sve utrkujući se, zapušio ti se lavabo, riknuo ti bojler, mašina za veš ne prima vodu, komšije ti ostavljaju kese s đubretom pred vrata, odeš na pijacu i shvatiš da ako kupiš krompir i blitvu, nedostaje ti novca za skušu i taka na tamo, pa gde je onda taj toliko izvikani život?!
Naravno, svi znate da ovde nije reč o izletničkoskautskom pentranju na brda, brdašca, brežuljke i ine uzvisine. Radi se o ljudima obrazovanim i obaveštenim, vizionarima takorekuć, koji mogu bolje i preciznije da sagledaju situations od uglavnom poluobrazovane ili skroz neobrazovane većine. Daklem, (iako ne moram da vam crtam) brdo je autorova metafora za znanje, obrazovanje, poimanje, spoznaju...Kako god, priznajem vrlo nevoljno, ovo možemo podvesti pod idealistički pogled, jer je takvih, na brdima stojećih i više videćih, povijesno gledajući,
Narod kaže: Nijedno zlo (nesreća, bolest i ostala sranja) ne ide samo! Narečeni narod je nebitan ali u izreci ima istine. Svako od vas to može da potvrdi. Zašto je to tako, zašto je to postalo aksiom, na to pitanje niko nema odgovor ili ako ima, onda se to svede na prazno lupetanje kafanskopijačnofilozofskog tipa. Živa, živcata je istina da, za razliku od sreće (maksimum devet sati, kad se sve sabere, u prosečnom životu) koja ima neki svoj zamumuljeni način pojavljivanja, zlo uvek ide praćeno gorim, nikad samo!
Mož' ti disati
Ne znam kako stoji stvar kod vas ali mene su posle izbora potpuno zaboravili, izbrisali, zaturili...
Uoči izbora, umiljato nazvanih prevremeni, nije se moglo dihat od njiha! Ne govorim o milijardu i sto osam bilborda nabudženih po celoj Serbiji, o Beogradu da i ne govorim, o (zbog Radmile primoran da gledam ili bar slušam!) tevejskim emisijama, panelima, okruglim
Zavoleo sam i pravilno shvatio ovu latinsku izreku od kad sam se još u ranim godinama susreo s njom. Ipak priznajem, iako sam se svojski trudio, moji pokušaji da se vladam po njoj, da je u životu sprovodim, u detinjstvu su mi bili prilično traljavi. Nije mi bilo lako uzdržati se a da se ne pohvalim nekim svojim dobrim delom.
A da, izreka slobodno prevedena glasi: Ko učini neka ćuti, kome je učinjeno neka priča.
Hvalisavost je jedna od najstabilnijih i najsnažnijih ljudskih karakteristika! Hvalimo se, hvalimo sebe, svuda i na svakom mestu,
One koji ne znaju poučite što je moguće bolje. Društvo je krivo što ne daje besplatnu nastavu, ono je krivo za noć koju širi, Ova duša je puna mraka a u mraku se čini greh. Nije krivac onaj koji čini greh, nego onaj koji održava mrak.
Kako sveže, savremeno i istinito zvuče ove reči a napisao/izrekao ih je kroz usta Šarl Fransoa Bjenveni Mirijela, Biskupa u Dinju u romanu Jadnici još 1862 godine, Viktor Igo.