Iz želje da pjesma koju ćete sada pročitati dođe do šire publike, stari bloger Jaril me je zamolio da ju postiram na svom virtuelnom kutku što i činim. Pjesmu je napisao američki pjesnik Emanuel Xavier a preveo jedan Jarilov prijatelj i objavio na svom blogu. Ne mogu reći da u potpunosti dijelim njihov pogled na svijet ali pošto su mi tolerancija i sloboda izražavanja bliske i zbog toga što gore pomenuti bloger ima "kredit" kod mene kao bloger i kao čovjek - ustupam ovaj prostor njegovoj želji (uz dužno izvinjenje zbog zakašnjenja).
Da je Isus gej,
da li bi ga na svom telu crtao?
da li bi ga oko vrata nosio?
molio se i Sinu Čovečijem služio?
Da li bi ga ipak slavio
jer je radi grehova tvojih umro?
Milan Nikolić
Taman kada su svi digli ruke od pitanja kako vladika Porfirije podnosi silne pornografske sadžaje na domaćim nacionalnim i lokalnim frekvencijama, ovaj, inače sasvim pristojan i prijatan čovek, zauzima novu, rekao bih - još provokativniju funkciju od one u RRA. Pre nego što razmotrimo novu/staru poziciju vojnog episkopa, da ne bi bilo (uobičajenih)AleXandar Lambros
Tekst Mišela Onfrea, francuskog mislioca, autora ozloglašenih knjiga Umetnost življenja, Vajanje sebe, Politika pobunjenika, Teorija zaljubljenog tela, Ateološka rasprava (iz koje je i preuzet ovaj odlomak) ... Osnivač Narodnog univerziteta u Kanu na kome predavanja drži besplatno ....
Brak iz ljubavi između katoličke crkve i nacizma uopšte ne dolazi u sumnju: primera ima u izobilju, i to ne sitnih. Saučesništvo se ne temelji na ćutanjima koja odobravaju, na eksplicitnim kazivanjima, iako punim značenja ali neformulisanim do kraja ili na proračunima koji polaze od pristrasnih hipoteza. Činjenice svedoče onom ko ovom pitanju priđe ispitujući istoriju: to nije brak iz računa, poručen interesom da Crkva preživi, već zajednička deljena strast prema istim nepomirljivim neprijateljima: prema Jevrejima i komunistima, izjednačenim većinom u konceptualnom skladištu judeo-boljševizma. Od nastanka nacional-socijalizma do sklanjanja ratnih zločinaca III Rajha posle pada režima, od ćutanja Crkve o tim pitanjima oduvek, pa čak i danas - uz nemogućnost da se arhiva o toj temi u Vatikanu ispita - područje svetog Petra, Hristovog naslednika, bilo je i područje Adolfa Hitlera i njegovih nacista, francuskih fašista, kolaboracionista, višijevaca i ostalih ratnih zločinaca.
Imam zadovoljstvo da najavim da će se u izdanju Protestantskog teološkog fakulteta u Novom Sadu, Centra za empirijska istraživanja religije a pod pokroviteljstvom Ministarstva vera Republike Srbije u prodaji uskoro naći moja knjiga pod nazivom "Uvod u teološku antropologiju". Posebnu zahvalnost dugujem Ministarstvu vera bez čije pomoći
Često se stvara utisak da se za Vaskrs i Božić kaže kako su i jedan i drugi najveći praznici. Pravilno je za Božić reći da je najradosniji Hrišćanski praznik, jer slavi rođenje Hristovo, a Vaskrs najveći praznik jer se slavi Hristovo Vaskrsenje iz mrtvih.
Zanimljivo je da se kod mnogih Pravoslavnih hrišćana odomaćio i katolički naziv Uskrs. Radost Vaskrsa ili UskrsaI naiđoh na jedan tekst, u "Slobodnoj Dalmaciji" koji me, malo trznuo...Piše u tome tekstu kako je neki Ante Madunić, iz Prološca Donjega, obljubio bar jedanaest maloljetnica. Trznem se iz "punta" što bi rekli Dalmatinci, jer se jedan od mojih najboljih drugara u vojsci (služili u Ribnici na Dolenjskom, tako zvao) i bio rodom baš iz toga kraja.
Pogledam bolje, kad đavola. Nije to moj drugar iz Ribnice. Ante Madunić koji se pominje je fratar, svećenik, a moj drugar je bio pravnik po struci. Naiđoh na fotografiju pomenutog "obljubivača" i odagnah svaku sumnju. Đe da moj drugar bude obljubivač. Ali, ne dade mi đavo mira, i ja do kraja pročitah taj tekst.