Dnevnik nisam vodio nikad. To mi je uvek delovalo tragično prepotentno. Zapisivanje događaja iz sopstvenog života, uh! Šta tu ima da se zapisuje i pamti? I još gore! Da se kasnije čita!?... Jedan prijatelj mi je govorio da grešim i da treba zapisivati crtice: zvao Škarica i potvrdio za Zagreb, bio žur kod Sande u D. 48; sedeo sa Miletom i Galićem celo popodne...Iz takvih opaski može čovek, kaže taj moj drug, da rekonstruiše sve što želi.
Ja to nisam mogao. Zato nikad i nisam čitao tuđe dnevnike.
Sem kad sam bio u vojsci. Tamo sam otišao u trenutku vrlo nepovoljnom
Kajgana je našla svoje mesto u kuhinjama mnogih naroda. Oni koji vole da se igraju jajima izmislili su varijante tipa hemendegs i hemendsvaštanešto, ali bez jaja koje domaćica razmuti ritmičnim pokretima nema pravog zadovoljstva.
Priča mi drugarica kako su njen komšija i njegova supruga usvojili dečaka. Kaže da je čovek presrećan, viđa ga kako se šetaju isped zgrade i kako se ponosi sinom.
Ja gledam zbunjeno i ne mogu da pronađem pitanje koje mi lebdi. Ona, kao da mi čita misli, govori:
- Rekli su im da je iz Vojvodine.
Ja i dalje paralisan, hipnotisan, nemo zamišljam scene...
-Jesam ti pričala priču o Tamari?
-?
1. Gradonačelniku Kragujevca
2. Ministru zdravlja
3. Načelniku porodilišta u Kragujevcu
Umesto detaljnog opisa mog porodjajnog putešestvija, trudiću se da budem koncizna, pogotovo što cenim da je vreme najvažnije u ova teška vremena, a ja ne bih da ometam.
Као некада за хлеб, и са исто тако високим мотивом, у редовима се стајало по сат, два, некад три... А некад и узалуд - јер би продавац изашао и, једном реченицом, или само једним гестом, обесмислио сво претходно стрпљење, па би се уз веће, или мање негодовање сви полако разишли, остављајући на том месту само папириће, испљувке,
Sigurno vam se nebrojeno puta desilo da sve smislite.. priču, naslov, ma sve.. I zaboravite. Jutros kad sam se probudila sve je bilo tu.. naslov je imao tri reči. A šta je ostalo..
"Satan finds some mischief still for idle hands to do..."
"I want to say, in all seriousness, that a great deal of harm is being done in the modern world by belief in the virtuousness of work, and that the road of happiness and prosperity lies in an organised diminution of work."
"The morality of work is the morality of slaves, and the modern world has no need of slavery."
Ovih dana imala sam asocijacije na temu sweet laziness, eseja Russella, i još mnogo čega, čitajući odlične članke Marisse Bracke , (žena can-do-ologist, žena zmaj!)
Onomad, dok sam jednom rukom peglala, drugom pokušavala da ne sapalim večeru, a trećom kačila novi turnus veša, na prozoru u svet, zvanom televizija, počeo je dnevnik, kome sam mogla da posvetim samo jedno uvo, jer je drugo očekivalo poziv poslodavca, u cilju slanja izveštaja o potencijalnom referendumu na temu slovenačko-hrvatskog pograničnog čupetanja.
- Maaama! Gde su moje čarape?
- U fioci.
- Gde je fioka?
- U ormanu u hodniku.
- Gde je hodnik?
- Ućuti već jednom, gledam dnevnik...