Danas je 11 godina kako si me počeo progranjati, pretiti mojoj deci, slati svoje jurišnike na moju nejač, lagati, blatiti, pljuvati i ......
Ako si mislio da ću ti napraviti zadovoljstvo i izabrati da živim u mišijoj rupi, onda si se prevario.
Ja imam snage da oprostim tebi. To činim radi sebe, a ne radi tebe. Mene vera u dobro nikada ne napušta. Tebi ne želim loše, ali ti Bog ne može dati dobro zato što si z.......
Šta bi radili kad bi dobili ovakvu poruku?
***
Učlaniš se kao klinac, i onda rasteš uz organizaciju. Stasavate, jačate, prolazite kroz iskušenja i poraze, kroz periode uspeha i slavlja. Preuzimaš odgovornost, spreman si da vodiš, da trasiraš put.
I onda, nekim čudnim zamešateljstvom, upadne sa strane neuspeli političar sa kim ne znaju šta će, "samo dok mu ne nadju posao". Profesionalni predsednik, po isteku mandata postaje profesionalni sekretar jer i dalje nema gde da ode. Sve vreme politilčari, dovodi i podržava nesposobne i upropašćava sposobne, pogotovo mlade. Slizan sa režimom, ugnjezdi se kao tumor.
Dodju promene. Podržiš mlade i zajedno se borite za čistu i zdravu organizaciju. On promeni ćurak, ali kasno. Kad se borba završi, smestite ga tu sa strane, da vodi neki centar u planini, čisto jer opet nema gde. Dugo vremena ćuti, dlaku menja mnogo puta, shvata da mu nije vreme. Usput upropasti taj isti centar.
Onda ojača pa se vrati malo na gradski nivo. I dalje dlaku menja. Ti ideš dalje, ne obazireš se na one koji zaostaju. Nažalost, kako organizacija nesretno propada u trulo vreme, polako gradi sebi poziciju. Njegovi se vrate na vlast pa mu je još bolje.
Tebe pozovu da pomogneš, kao čoveka sa iskustvom i sposobnošću da strateški vodiš. Pristaješ, dogovarate se mesecima. On te kao sve vreme podržava. A onda dodju izbori, i svi nesposobni shvate da ako ti dodješ nema više zezanja, da se trulež čisti, da se radi ozbiljno, sistematski, predano, s ljubavlju prema organizaciji koja ti je toliko dala. Prirodno, on oseća trenutak, ponovo menja dlaku i pokazuje ćud. Priključuje se čoporu i izda kad to nije trebalo. Za nagradu, ponovo je glavni, generalni sekretar.
Dižeš ruke. Ako narod zaslužuje vodje kakve ima, onda i organizacija zaslužuje one koje je izabrala.
Zaboraviš na sve, baviš se svojim životom. Družiš se samo sa dragim prijateljima, onima koji su ostali isti, do srži. Niti pričaš nit' razmišljaš o drugoj strani. Neka ih, neće valjda ni njihova do zore.
I onda ti dodje ovakva poruka - jedna suluda konstrukcija puna neistina i podmetanja. I to sa zvanične e-mail adrese organizacije.
Tebi nejasno kako neko može da sve gleda sa lične strane kad lično uopšte nije u igri. A njemu je, očigledno, to ceo njegov mali svet koji ti rušiš nekim svojim idealima. Srećom, imaš mogućnost da biraš.
Možeš samo da se prekrstiš i sažališ na čoveka. Nije njemu lako sa sobom.