Nije da se qrčim, ali zaista je bilo ovako:
Novembra 1992. godine učestvovao sam na prvoj evropskoj skaustkoj radionici. Bila je to u stvari prva radionica kojom je Evropski skautski region razrađivao novu strateiju Odrasli u izviđaštvu. Zanimljivo je da sam 13 godina kasnije počeo da radim kao direktor u tom regionu upravo za ovu oblast.
Radionica je održana u skautskom zamku Žamvil, nekih 50-tak kilometara zapadno od Pariza. Po otvaranju, okupili smo se u kamin sali kako bi se upoznali i družili. U neko doba jedan od nas uze gitaru i poče da svira. Ubrzo, zamoli za pažnju, pa najavi narednu pesmu:
"Zamislite zimu 1942. godine, rat u Evropi, a negde na Balkanu vojnici pevaju ovu divnu pesmu".
I poče da svira "Lili Marlen".
Meni vilica pade na pod od iznenađenja. Vidim, ljudi slušaju, on peva, niko ništa. Prepoznam oko sebe Italijane, priđem im i zamolim za podršku. Prihvate.
Završi Nemac pesmu, dobi mali aplauz. E, sada ja zamolih za pažnju pa rekoh:
"Zamislite tu istu zimu 1942. godine u Balkanskim planinama i partizanske borce koji u pauzama borbe protiv okupatora pevaju ovu divnu pesmu".
I tu, uz podršku Italijana, zapevam "Avanti popolo".
Mrš!