Ekonomija| Politika

Da li je bolje biti mala zemlja?

Goran Nikolić RSS / 22.01.2014. u 12:14

Postoji veliki broj država koje imaju ‘neprirodne granice' koje su iscrtali kolonizatori. Neke od njih kao: Sirija, Irak ili Južni Sudan imaju trenutno vrlo ozbiljne probleme zbog toga. S druge strane, homogene evropske ‘regije' poput Škotske i Katalonije smatraju da imaju problem sa priznatim granicama iz kojih bi da izađu. Svim separatističkim pokretima zajednička je jedna stvar: oni žele da postanu manje zemlje. Sudeći prema analizama poznatih svetskih ekonomista čini se da su u pravu: biti manja ekonomija je bolje.
Pet zemalja s najvećim BDP po stanovniku (prema MMF-u) su Katar, Luksemburg, Singapur, Norveška i Brunej, od kojih nijedna nema populaciju veću od šest miliona. U stvarnosti, kolika treba da bude zemlja je vrlo komplikovana stvar.
Savremeni ekonomisti: Alberto Alesina, Robert Barro i Gary Becker pokušali su da to pitanje naučno obrade. Kada se razmišlјa o optimalnoj veličini zemlјe treba naći kompromis između dve vrste efikasnosti. Velike zemlje imaju prednost zbog ekonomije obima, kako kod privatnih tržišta, tako i kod javnih službi. Kod malih zemalјa prednost je više poverenja i niži troškove ekonomskih transakcija. Velike zemlje imaju i umerenije poslovne cikluse, jer delovi njihovih ekonomija koji rade relativno dobro mogu da ‘podrže' slabije delove privrede. Velike zemlјe mogu lakše da podnose troškove javnih dobara, tako što oni neće biti duplirani. Ipak, indikativni su pokušaji EU da stvori zajedničku odbranu. U teoriji, efikasnije je udruženo finansirati istraživanja, logistiku i razvoj za jednu moćnu mornaricu nego za osrednjih dvadesetak. Ali, u praksi evropske nacionalne države ne mogu da se dogovore o tome.
Velike zemlјe obično imaju više različitih naroda, sa različitim jezicima i kulturama. Alesina (2012), koji se fokusira na razvoj i blagostanje, smatra da su troškovi različitosti vrlo visoki. Među političarima raznovrsnost je gotovo uvek hvaljena (‘bogastvo različitosti'). Ekonomisti često to vide kao teret. Naime, gde su kulturne razlike velike dolazi do rasipničkog ponašanja političara, jer kako je različitost visoko politički cenjena ona zna da puno košta (npr. prevođenje na više jezika, veliki broj nivoa vlasti).
Do rata na Kosovu 1999 SAD su bile nepoverljive prema separatističkim pokretima. Barro spekuliše da to zbog toga što su upravo SAD svoj najkrvaviji rat vodile da bi pobedile separatiste s Juga. Za SAD je bilo teško da podrže pravo na secesiju u nekom drugom delu sveta a da sebe ne primora da preispita da li je ogroman trošak građanskog rata iz šezdesetih godina 19. veka bio vredan, kako se to tvrdi u zvaničnoj istoriji te zemlje.
U svakom slučaju, nesumnjivo je da SAD ima koristi od svoje veličine, barem zbog ekonomije obima. Međutim, u drugim velikim zemlјama te prednosti su slabije.
Čini se da je današnji svet kreiran prema potrebama malih zemalja. Male zemlje podstiču otvorenost (trguju da bi ‘preživele'), a u prilog im ide i Svetska trgovinska organizacija, kao i globalizacija, odnosno liberalizacija.
Značaj veličine zemlje opada sa ekonomskim i političkim integracijama. Škote i Katalonce lakše je ubediti da traže nezavisnost ako će one ostati članice EU. Taktika onih koji se protive bila je poruka da će te separatističke regije morati ponovo da se prijave za članstvo u EU. Ekonomista Roland Vaubel (Mannheim University) smatra da su to prazne pretnje i da za to nema nema osnova u evropskim sporazumima.
Aleks Salmond, lider vladajuće Škotske nacionalne partije, pokušava da ‘proda' ideju nezavisnosti kao način da se pridruži Islandu i Irskoj u " luci prosperiteta ", a uz to u novembru 2013 objavljenom dokumentu tvrdi da će Škotska ostati u EU, pod britanskom krunom i zadržati funtu. Poruka je jasna, skoro se ništa neće promeniti. Slična je bila poruka i crnogorskih suverenista: sve će manje više ostati isto. Sada vidimo da nije. Da li Crnoj Gori bolje ili ne još uvek nije jasno. Svakako, eventualni šok kada su pitanju ekonomske veze neće biti tako opasan kao onaj što je preživela Kuba kada su prestale sovjetske subvencije na kraju hladnog rata.
Ipak, male zemlje zavise od nematerijalnog resursa: dobre volje velikih. Ako npr. opet, kao 30-ih, prevlada protekcinistički kurs to bi bio težak udarac za zemlje male, pa i srednje, veličine.
Naša zemlja je globalno posmatrano mala, ali u regionalnim okvirima čak velika. Oni koji bi hteli da postanu nezavisni u Evropi su teritorijalno pa i populaciono uglavnom značajno manji od Srbije: Škotska, Katalonija, Republika Srpska, Kosovo, Pridnjestrovlje, Severni Kipar, Baskija, Flandrija. U večini slučaja glavni motiv nije ekonomski već isključivo nacionalna samobitnost, tj. suverenost. Na evropskom kontinentu taj spisak ipak nije dugačak. Ako bi se pak države pravile po etničkom ključu u Africi i Aziji ta dva kontinenta bi uskoro imali više od dvesta država, dvostruko više nego trenutno.
Na kraju valja reći da su ipak glavni uzroci nestanka i nastanka država u novovekovnoj istoriji uglavnom nacionalni (etno-lingvisitčki), religiozni, kulturološki, dok ekonomski faktor nije bio osnovni povod većine secesionističkih pokreta posle Drugog svetskog rata (Young, 2002). Pri analizi ekonomskih argumenata za i protiv secesije ključna je procena da li će troškovi biti veći od dugoročnih dobitaka. Najčešći ekonomski razlog za secesiju je problem ''transfera'', tj. situacija kada siromašniji regioni traže otcepljenje da bi izbegli ''iskorišćavanje'' (npr. Istočni Timor, Kvebek, Korzika, Bangladeš). Faktori secesije mogu biti i želja za kontrolom jezičkog područja (bolji su radni učinci ako se koristi maternji jezik) kao i kontroli imigracije na sopstvenoj teritoriji (radi integracije doseljenika u matično durštvo). Npr. indikativno je da je pobuna u Acehu 1999. bila uzrokovana i vrlo velikom resursima najzapadnije provincije Indonezije (nafta, gas i doznake), što omogućilo finansiranje rata. Secesionistima otežavaju stvar transakcioni troškovi razdruživanja: podela duga i imovine, reorganizacija administracije, dodatni fiskalni troškovi, povećani troškovi za kreditore usled nesigurnosti, mogući odliv kapitala, emigracija, smanjenje trgovine. Mogućnost konflikta dodatno slabi argumentaciju independista, posebno uzimajući u obzir da su od 37 secesionističkih pokreta posle Drugog svetskog rata samo 12 bili mirni.



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Filip Mladenović Filip Mladenović 12:43 22.01.2014

Jugoslavija kao preteča EU

Primer ex Jugoslavije i državice nastale njenim raspadom, sada zavisne i prezadužene, nedvosmisleno govore protiv argumenata navedenih u blogu.

A kada je već reč o malim narodima, nameće se sjajan esej Isidore Sekulić:

"...Mali narod, dakako, takođe nešto ima i jeste. Ali, beznačajan, ili malo značajan kao država i kultura, on vredi što vredi samo sa svojim rasnim osobinama, sa svojom rasnom a ne kulturnom individualnošću. Još, ta vrednost ostaje lokalizovana, ne prelazi u interesne funkcije sveta, jer mali narod živi, tako da se izrazimo, u međunarodnoj samoći. U samoći se, doduše, stiču znatni kvaliteti; ali u istoj toj samoći se i gube kvaliteti, i često i oni urođeni. Samoća više čuva rasu nego što razvija državu i kulturu.

U toku razvoja iz čisto rasne individualnosti u kulturnu, dešavaju se čudne stvari u malom narodu. Proces razvoja vidi se na biću, imanju i spoljnjem izgledanju malog naroda. Proces potiskuje unazad narod kao rasu, i traži od njega kad ulazi u oblike i funkciju pre svega političke i opšte kulture. Ali, biva da narod, prikriveno, ostaje i dalje ličniji kao rasa nego kao državna i kulturna organizacija. I takav, on je neprestano jači od države, iako je davno već njoj, državi, predao mesto s lica.

Rekosmo, i mali narod nešto jeste i nešto ima. Ali kako mali narod nema mnogo dodira s onim raznoraznim što je prilika za okušavanje tih kvaliteta, i za upoznavanje najboljih funkcija tih kvaliteta, ti kvaliteti ostaju vrsta čednih potencija. Naravno, primitivno i divlje čednih.

Te potencije u malom narodu, to je mešavina svetog i profanog, sentimentalnog i svirepog, dogmatičkog i kritičkog. I zato, uneseni jednog dana u dejstvo – ma kakvo, političko, opšte prosvetno, čisto umetničko – ti su kvaliteti dosta zbunjeno dejstveni, nedosledno ili ekstremno dejstveni. Svi mali narodi, zato što su usamljeni, nose u sebi jednu melanholičnu stidljivost, koja rastvara aktivnost. Sad su samouvereni, pobedni, srećni, sad su skrušeni pred sobom i pred svojim najgorim neprijateljima. U umetnosti malog naroda to se naročito ispoljava.

Najteže je kod malog naroda sa onim što taj narod izgleda. U jednostavnom, tako da kažemo lokalnom životu malog naroda, ne može se i ne vredi „izgledati“. A u svetu, spoljašnji izgled malog naroda zavisi od utiska i ocene velikih naroda, ili jednog velikog naroda, od tuđinca dakle koji su „proputovali i proučili narod“, ili koji imaju s njim posla i veza kroz dobropoznate „sfere“. Pri tome se dobronamerno i zlonamerno velikog naroda vrlo mnogo ogrešuje o mali narod. Veliki narodi obično počinju sa traženjem i merenjem tradicije kod malog naroda, i svršuju sa nenalaženjem onoga što traže. I objavljuju: da je to narod bez tradicija, dakle sasvim primitivan narod. Ti veliki narodi zaboravljaju da se bez tradicija ne može biti nikakva individualnost, pa ni rasna; da je u toku života najmanjeg naroda, često jednog plemena, ili samo jedne kaste, moralo biti životnog plana, volje za redom i načelima, pripitomljavanja društva i shematizovanja egzistencija. Čuveno kavaljerstvo hinduskih najnižih slojeva, parija, stvar je tradicije. Poznati muzički talenat Cigana koji sviraju sa samosvešću i prose s elegancijom, stvar je tradicije. Veliki narodi se varaju u pitanju tradicije kod malih naroda. Veliki narodi ne znaju čitati te tradicije. Oni teško mogu da uhvate duboko intimne osetljivosti koje nose u sebi i vladari malih naroda, i ceo narod, a tek umetnici njegovi! Mali narodi su puni vitalnih protivrečnosti, i baš zato materija od koje bi se svakog časa mogao stvoriti predrugojačen narod. Umetnici malih naroda, na obuci kod velikh naroda, to su đaci koji ne mogu „svršiti školu“ do kraja, jer su njihovi unutrašnji i spoljašnji koncepti, po nužnosti, dosta i mnogo drugačiji.

Kod velikih naroda, svoje ja, suverenitet, već je odavno nešto apstraktno. Kod malih naroda suverenitet zavisi, sad od nečeg što je mutno i nespiritualno do tog stepena da je skoro samo fizička nužda, a sad opet od neke gorostasne rasne težnje koja Bog jedan zna dokle dopire. U progresu malog naroda ka dostojanstvu ima mnogo nesvesnog truda, i mnogo iznenađujućih rezultata koji nisu došli iz hotenja. Veliki narodi, stojeći pred dramama u životu malih naroda, mogu često s punim pravom, ali sa svoga gledišta samo, ponoviti ironičnu reč mirnog Getea nad čudnim dramama protivrečnog Klajsta: da su te drame određene za neki „nevidljivi teatar“.

Mali narod je slab u onoj sofističkoj inteligenciji koja pomaže da se izgleda ono što je po mogućstvu najukrasnije i najprobitačnije. Slab je u onoj ciničnoj preciznosti sa kojom treba čitati psihologije drugih naroda. mali narod se dugo ne može pohvaliti ničim drugim sem onim čime se hvalila jedna ličnost u jednoj od Propercijevih elegija (knjiga IV, XI):

Mi natura dedit leges a sanguine ductas, ne posse melior ludicis esse metu.[1]

Mali narodi su samo „po zakonima iz krvi“, samo od prirode i rase ono što su; ne umeju, možda i neće, od straha od suda sudije, velikog naroda, da budu drukčiji i bolji, da izgledaju bar drukčiji i bolji. Onaj alegorični suvišni veliki korak šumskog duha, to je rasna agresivnost. One gorke suze posle, to je melanholija zbog agresivnosti koja promaša. Veliki narodi, kad sude male narode bilo u politici, bilo u umetnosti, znaju za agresivnost i za uteklu princezu, a ne znaju za tešku melanholiju zbog obojega. I ne znaju, ne vide, da je ta melanholija plemenita i tvoračka na svoj način.

Mali narod je čudan pojam. Ponekad on stvarno i nije mali, samo izgleda mali; u stvari je miran, vrlo strpljiv i konservativan fragment nekog velikog naroda, ili neke rasne grupe; i svestan je da je to. Drugi put opet on nije ni mali ni veliki, nego je zapravo samo kvasac naroda, suština rasna, večito renesansni element, narod koji tvori narod. Živi takav narod ponekad toliko otkinut, toliko na okraju svake civilizacije, da živi pod sasvim naročitim biološkim uslovima. Dugotrajna kržljavost, dugotrajno samovanje, može međutim tu da bude normalan uslov za ojačanje i metamorfozu. Sumoran i beskrajno dug, kao šumska stazica, jeste ponekad put malog naroda u bolji i viši život.

U malim narodima, od vladara do čobanina – pevača, na svakoj tačci drhti i kida se nešto između dve ravnoteže, jedne koja prolazi, druge koja nastaje. U malim narodima dejstvuje ono što istorija umetnosti zove renesans, a što priorodne nauke, mnogo bolje, zovu događajnim elementima. Mali narodi, odista, manje su evropski, više su vaselenski materijal, koji, po Božjoj volji, može začas ući u nove događaje, postati nov svet; naravno, po Božjoj volji, može začas biti gurnut još dublje među elemente. To je igranje na ivici noža, to je bleskanje i gašenje u kapljici rose. To je poezija malog naroda svugde, pa i u slikarstvu..."

oskar-z-wild oskar-z-wild 16:48 22.01.2014

Re: Jugoslavija kao preteča EU

Da bi se uverili je ovaj naš mali narod ugroženiji nego u doba Isidore Sekulić samo treba pročitati komentara čitalaca na vest objavljenu na sajtu B92 sa naslovom:

SREDA 22.01.2014 | 10:46
Antologija srpskih narodnih junačkih pesama
Nakon raskošnih knjiga srpskih narodnih bajki, narodnih pripovedaka i narodnih lirskih pesama Kreativni centar izdao je ovih dana, u biblioteci Pustolovine, bogato opremljenu antologiju srpskih narodnih junačkih pesama.



Hronološki komentari počinju na dnu strane:

ne lupetaj,
ove genijalne pesme koje obozvam i koje sam gutao kao klinac nikakve veze nemaju sa eksplozijom pseudo patroJJotizma, domacim polu pismenim nasilnicima koji se kriju iza krsta i jeftinog nacionalizma.

ponavljam, ove pesme su blago, a lazne 'opasne' patriJote su korov
(wer, 22. januar 2014 13:37) Potrčao si da me opljuneš, a nisi razumeo šta sam napisao. Ja samo tvrdim da ima komentatora koji sve srpsko i nacionalno poistovećuju sa tim jeftinim i estradnim oblikom patriotizma. Usput, "polupismenim" se piše zajedno.
(ja pa ja, 22. januar 2014 15:24)
# Link komentara
Preporučujem (+4)
Ne preporučujem (-1)
Šta je ovo
Za,nebojsu..
Suludo je smatrati da u srbiji srednjeg veka,nisu postojali jugovići,takvim razmisljanjem u najgoru ruku,pedagoga,mi postajemi besplodni potomci istih...naravno da su postojali,do pre 50godina postojalo je mnogo porodica i sa po 10 sinova..a sad malo istorije.postoje dva sela sa imenom jugovici,i takođe u dubrovackin arhivama u prvoj polovini 15veka se spominje prezime jugovic,..pa zar je,moguce da,je od toliko vojske dusana cara,za 34gid.posle smrti mu ,mi do danas ne,mizeni da upamtimo bar 9 jugovica,a gde su ostali ??hiljade,desetine hiljada ratnika...takvo raznisljanje istoricara je kruto i ne zivotno,knjisko i nelogicno..i maliciozno .!!!
(pleme, 22. januar 2014 15:17)
# Link komentara
Preporučujem (+4)
Ne preporučujem (-2)
Šta je ovo
Odlicno! Jedna jako lepa ideja! Nadam se da je knjiga u skladu sa svim ostalim knjigama ovog tipa koje uredjuje Kreativni centar, jer su one zaista sjajne i vrede novca. Steta je sto je najcitanija vest ponovo neka politika i tome slicno. Ovo je ono sto bi Dositej pozeleo - "Knjige, braco moja, knjige, a ne zvona i praporce!"
(ja, 22. januar 2014 15:06)
# Link komentara
Preporučujem (+5)
Ne preporučujem (0)
Šta je ovo
Bez uvrede, ali to su pjesme skupljane po cijelom južnoslavenskom prostoru, samo što ih je V. Karadžić predstavio kao srpske jer je sve južne Slavene smatrao Srbima.
(Mens sana in malvasia istriana, 22. januar 2014 14:56)
# Link komentara
Preporučujem (+1)
Ne preporučujem (-9)
Šta je ovo
Mada imaju svoju vrednost, porediti naše junačke pesme sa Homerom je romantičarska besmislica.
(Ne orimo drumove, 22. januar 2014 14:17)
# Link komentara
Preporučujem (+1)
Ne preporučujem (-16)
Šta je ovo
Antologija srpskih narodnih junačkih pesama
~~~…~~

Ništa bez dobrih gusala i još
bolje pjesme:

"O,Srpstvo!
O,o,o!
Srpstvo, Srpstvo, Srpstvo!
O,Srpstvo,oooo oo ooooo,
O,Srpstvo, Srpstvo, Srpstvo
oooo oo oooooooooo oo o"
(negdje sam tako pročitao)"

Usput, za ovakve indijance
Ilarion Ruvarac je bio penicilin,
šteta što nije među živima.
(Troml, 22. januar 2014 14:14)
# Link komentara
Preporučujem (+4)
Ne preporučujem (-6)
Šta je ovo
Ukoliko u knjizi postoji jasno objašnjenje da su ove pesme vrhunska umetnička dela koja nemaju najčešće nikakvo utemeljenje u stvarnosti, onda ok.
Deca bi MORALA da znaju da je Marko Kraljević ipak poginuo boreći se na strani turaka, da 9 Jugovića postojalo nije, da Branković izdao nije - baš nasuprot, te da je Vila Ravijojla izmišljeno biće.
Ukoliko to ne postoji, onda smo u problemu. Kada sam radio testiranje studenata prve godine "ozbiljnog fakulteta" pre neko vreme, na pitanje "Kako je poginuo Kraljević Marko" - nekoliko njih je odgovorilo: "ubila ga Vila Ravijojla".
Pa vi vidite...
(Nebojsa, 22. januar 2014 13:55)
# Link komentara
Preporučujem (+3)
Ne preporučujem (-15)
Šta je ovo
... a na naslovnoj strani viking ???
ili kako mali perica (treba da) zamišlja prosečnog srpskog junaka...
(dragan, 22. januar 2014 13:53)
# Link komentara
Preporučujem (0)
Ne preporučujem (-10)
Šta je ovo
(ja pa ja, 22. januar 2014 11:29)

ne lupetaj,
ove genijalne pesme koje obozvam i koje sam gutao kao klinac nikakve veze nemaju sa eksplozijom pseudo patroJJotizma, domacim polu pismenim nasilnicima koji se kriju iza krsta i jeftinog nacionalizma.

ponavljam, ove pesme su blago, a lazne 'opasne' patriJote su korov
(wer, 22. januar 2014 13:37)
# Link komentara
Preporučujem (+14)
Ne preporučujem (-1)
Šta je ovo
Hvala uredništvu portala na ovoj vijesti! Ovo mi je uljepšalo dan...:)
(sirovina, 22. januar 2014 13:27)
# Link komentara
Preporučujem (+11)
Ne preporučujem (-1)
Šta je ovo
Јел зна неко им али електронског издања?
(Горан, 22. januar 2014 13:20)
# Link komentara
Preporučujem (+2)
Ne preporučujem (-1)
Šta je ovo
Најљепше пјесме на свијету. Обожавам их. Вјечна инспирација.
(Блаф, 22. januar 2014 13:11)
# Link komentara
Preporučujem (+9)
Ne preporučujem (0)
Šta je ovo
Странци нас више цене од нас самих!
Код нас је то "назадно, заостало, затуцано...."!
Јадна ли смо нација, искомплексирана до максимума!
(Бојан Илић, 22. januar 2014 12:45)
# Link komentara
Preporučujem (+51)
Ne preporučujem (-6)
Šta je ovo
Mili boze, cuda golemoga!
jali grmi, jal se zemlja trese,
ja se bije more o mramorje,
ja se biju na Popina vile?
Niti grmi, nit se zemlja trese,
ni se bije more o mramorje,
ni se biju na Popina vile;
vec pucaju na Zadru topovi,
senluk cini aga Becir- aga,
uvatio Malog Radojicu...

Sto bi rekao Bata Stojkovic [link]
(kekec, 22. januar 2014 12:39)
# Link komentara
Preporučujem (+27)
Ne preporučujem (-4)
Šta je ovo
Ove pesme su pravo nacionalno blago i izvor kutrunog identiteta, neki koji nas danas "prozivaju" bi bukvalno ubili za takvo nasledje, a mi sami se (kakva ironija) neretko pridruzujemo njihovom omalovazavanju nase kulture i istorije.
(box, 22. januar 2014 12:25)
# Link komentara
Preporučujem (+50)
Ne preporučujem (-2)
Šta je ovo
Očekujem ozbiljan broj negativnih komentara protivnika patriotizma, Svetog Save, ruskih gubernija, zatim priloge Hrvata, montenegrina, Braxa, jer ovo je neoprostiv propust Kreativnog centra u eri nasilne pacifikacije i ispiranja mozgova srpskog pučanstva.Očekujem, takođe, ozbiljnu, iako kratku studiju-komentar o uticaju epskih junačkih pesama na zločine, dokazane i nedokazane, Mladića i ostalih Srba u poslednjim ratovima.
(ja pa ja, 22. januar 2014 11:29)
# Link komentara
Preporučujem (+105)
Ne preporučujem (-22)
Šta je ovo
„Na Homera se čovek jednako seća kada ih čita… Sve je kao u Homera“, pisao je oduševljeno Jakob Grim. „To je vrhunac savršenstva koji je mogao da dosegne slovenski stil“, govorio je Adam Mickjevič, a Vuk je isticao da one „soderžavaju negdašnje bitije serbsko i ime“.

Kakvi padeži, kakvi pleonazmi! Braća Grimm i A. Mickiewicz u tom zamešateljstvu sigurno nemaju udela. (A možda i ... "Nije kriva presvetla carica već "crevo moje bolesno".)
(mita, 22. januar 2014 11:17)
# Link komentara
Preporučujem (+8)
Ne preporučujem (-58)
Šta je ovo
Secam se da sam kao klinac procitao po nekoliko puta izdanja basni, pripovetki i bajki od kreativnog centra, uglavnom zbog ilustracija. Jedino sto nisu imale povez uopste nego su listovi bili zalepljeni za korice pa su poceli da ispadaju
(ostrige, 22. januar 2014 10:57)
# Link komentara
Preporučujem (+24)
Ne preporučujem (-8)


Mislim da Isidora Sekulić nije mogla da predvidi raspad kulture ovog malog naroda kakav se dešava poslednjih decenija. Bez obzira što je broj obrazovanih ljudi i kulturnih institucija mnogo veći negu u njeno doba, srpska kultura će teško preživeti ovaj vek, što nije slučaj sa drugim bivšim jugoslovenskim narodima.
psl_srbija psl_srbija 13:37 22.01.2014

Logika

"Svim separatističkim pokretima zajednička je jedna stvar: oni žele da postanu manje zemlje."

A kako se to može odvojiti deo od celine koji neće postati manji od te celine?
little_radojica little_radojica 15:32 22.01.2014

Предност мале земље глобализација?

Čini se da je današnji svet kreiran prema potrebama malih zemalja. Male zemlje podstiču otvorenost (trguju da bi ‘preživele'), a u prilog im ide i Svetska trgovinska organizacija, kao i globalizacija, odnosno liberalizacija.


Јел би могли ово мало елаборирати?
Кружи форумом књига неко време Bad Samaritans: The Myth of Free Trade and the Secret History of Capitalism где је прилично концизно и аргументовано објашњено зашто је либерализам и слободна трговина неповољна за земље у развоју те да су највише напредовале земље које су те доктрине потпуно одбацивале (Јапан, Кореја, Кина)...
petronijevic001 petronijevic001 16:49 22.01.2014

Re:

Мања територија не може бити предност.Катар и Брунеј су богати јер имају нафту а не због величине, Норвешка уопште није мала земља по територији, већа је од бивше СФРЈ.

blogovatelj blogovatelj 18:00 22.01.2014

Re:

Катар и Брунеј су богати јер имају нафту


1. Katar je napravljen da bi Saudijska Arabija imala manje nafte nego što ima, jer je ionako ima previše. Bahrein isto. Veštački napravljena konkurencija da bi se cena benzina lakše održavala u željenim okvirima.
2. Brunej je napravljen da Indonezija ne bi uzimala pare od te nafte, jer to onda znači razvoj jedne ogromne zemlje koja lako može postati problem i kočnica najvećim silama
3. Singapur i Gibraltar su tvorevine napravljene na strateškim pomorskim mestima da ne bi bile u rukama strateški potencijalnih neprijatelja.
jkt2010 jkt2010 03:20 23.01.2014

Re:

Singapur

Kolko znam, Malezija je amputirala Singapur da bi nekako 'navukla' Malajsku vecinu u ostatku zemlje; Sa Singapurom bi Malajci u Maleziji jos onda bili manjina.
blogovatelj blogovatelj 06:32 25.01.2014

Re:

Kolko znam, Malezija je amputirala Singapur da bi nekako 'navukla' Malajsku vecinu u ostatku zemlje; Sa Singapurom bi Malajci u Maleziji jos onda bili manjina.


Singapur je tačka u pomorskoj komunikaciji koju ne možeš a da ne prođeš kada ideš iz Evrope na daleki istok.
Ko je tu šta radio ne znam, ali je činjenica da tu sa nekoliko brodova, topova i aviona zaustavljaš pomorski promet između dva kontinenta. Tj tri. I Afriku uključi u ovo.
Dakle - vodena komunikacija između Kine, Japana, Koreje sa jedne strane i kompletne Evrope i Afrike sa druge strane, nije moguća ako se neko uskurči u Singapuru.

PS.

I ujedno se lako blokira dotok nafte sa bliskog na daleki istok.
tadejus tadejus 19:22 22.01.2014

prevod ili prerada?

jesi ti preveo ovaj clanak ili si nesto dopisivao?
meni se cini da je prevod, a opet kao da ima i dodatog..
u svakom slucaju elementarno je da navedes izvor
i evo ga
financial times
nim_opet nim_opet 04:12 23.01.2014

ehm

Bahrein nije napravljen - Bahrein je postojao kao sultanat pre britanske okupacije a i za vreme iste, i izgubio je dosta teritorije koja je sada deo Sarawaka.
hogubadagri hogubadagri 06:17 23.01.2014

hm

Aristotel: "Celina je veca od zbira njenih delova". Ako ovo moze tako da se prevede. Pametnom dosta, ali nepametni nadju svoje puteve povremeno.
vlad_aleksh vlad_aleksh 12:56 23.01.2014

Crven ban

Da banalizujem - to vam je potpuno isto kao i sa muškim polnim organom. Nije važna veličina, važna je erektilna funkcionalnost. Pogledajte samo Izrael. Permanentna erekcija, nakurčenost, kontinualna ejakulacija, beskonačni orgazam, armirani beton, crven ban leti prema nebu. Nit manjeg kurca, nit veće dreke.
freehand freehand 17:54 23.01.2014

Faul

Pardon.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana