U skladu sa podacima EUROSTAT-a srpski BDP po kupovnoj moći (po stanovniku) je 2013. bio 2,8 puta niži od evropskog proseka. Stvarna potrošnja po stanovniku, kojom se preciznije meri životni standard (uključuje i zdravstvene i obrazovne usluge, koje se direktno ne plaćaju), niža je za skoro dva i po puta od proseka zemalja EU, što je praktično nepromenjeno u odnosu na nivo 2008. Znatno lošije stojimo od Bugarske i Rumunije koje su grubo duplo slabije od evropskog proseka po BDP po kupovnoj moći (ove dve zemlje imaju nešto bolju poziciju u okviru EU gledajući stvarnu potrošnju po stanovniku). Hrvatska i Slovenija već izgledaju nedostižno sa čak tri, odnosno četiri, petine evropskog proseka po oba pokazatelja.
Ova slika i nije tako loša, poredeći je sa onom koju stvara BDP po tržišnim cenama. Naime, Srbija je stvarala nešto ispod 6 hiljada dolara po stanovniku 2013, što je skoro šest puta niže od proseka EU (i više nego duplo manje od Hrvatske ili Mađarske, te skoro četiri puta manje od slovenačkog proseka). Ova razlika u pokazateljima je posledica nivoa prosečnih cena roba, ali pre svega usluga, koje su u Srbiji ipak neuporedivo (grubo dvostruko) niže. Npr. poznato je da naši iseljenici uglavnom odlazak kod zubara ili pedikira ‘čuvaju' za posetu otadžbini.
Ono što dodatno obeshrabruje je ova godina, u kojoj će Srbija beležiti pad BDP, za razliku od većine zemalja EU, a i naših istočnih suseda. To će dodatno produbiti razliku između BDP u Srbiji i Bugarskoj i Rumuniji, gde je BDP po kupovnoj moći 2013 iznosio 14,5 odnosno 13,4 hiljada dolara per capita, za razliku od 11 269 dolara kod nas. Ako pak opravdano ukalkulišemo neobračunati deo sive ekonomije u naš BDP (što za oko desetinu povećava BDP Srbije), mi i dalje ostajemo ispod komšija sa kojima se najčešće poredimo (Hrvati, sa čak 18,2 ‘tisuće' dolara, su daleko ispred).
Međutim, iako ove brojke izgledaju zabrinjavajuće treba naglasiti da u novovekovnoj državnosti naše zemlje, koja traje oko dva stoleća, situacija skoro nikada nije bila značajnije bolja. Naime, podaci čuvenog američkog ekonomskog istoričara Angusa Medisona (koji koristi dolare stalne kupovne moći za vrlo dug period) ukazuju da je nivo GDP po kupovnoj moći u našoj zemlji, izuzevši 70-e, praktično konstantno na evropskom začelju, gde se iza nas po pravilu nalazi Albanija. Npr. 1870. Srbija se sa 551 procenjenih dolara, slabije kotirala i od carske Rusije, duplo slabije od Mađarskog dela Austro-Ugarske, te lošije od Rumunije. Dve decenije kasnije situacija je slična, kao i 1913. Pred sam početak Drugog svetskog rata (1938) konačno prestižemo Rumuniju, ali nam je životni standard duplo slabiji od mađarskog ili poljskog, te čak četiri puta niži od onoga u zemalja Zapadne Evrope.
Istorijski najbolja pozicija, pomognuta silnim zaduživanjem, je godinu pred smrt Broza kada Srbija sa 6430 dolara bolje stoji od Rumunije, Bugarske, Mađarske, Poljske, i tek dva puta slabije od proseka zapada Evrope. Do 1990. situacija se blago pogoršala (6199 dolara, što je oko dve petine proseka Zapadne Evrope, i još uvek bolje od istočnih suseda). Nakon toga kreće sunovrat, koji je zaustavljen 2000, ali nakon čega nije usledio napredak brži od proseka zemalja centralne i jugoistočne Evrope.