Jedna izreka kaže: ime je sudbina. Zamislimo da ime severne srpske autonomne pokrajine, Vojvodine, bude promenjeno. Novi naziv bi bio Srem, Banat i Bačka. Odnosno Autonomna pokrajina Srem, Banat i Bačka.
Postavlja se pitanje šta bi se time dobilo, odnosno da li bi promena imena severne AP bila svrsishodna. Dva su ključna argumenta u prilog promene imena, od kojih jedan ide u susret protivnicima, a drugi pobornicima veće autonomnosti Vojvodine.
Prvo, strah većeg dela srpske elite od stvaranja novog identiteta ('Vojvođani'), koji ima izvesnog uspeha (tako se izjasnilo nešto preko 1% populacije AP Vojvodine na popisu 2011), na ovaj način bio bio znatno ublažen. Sama promena imena bi na izvestan način ove tendencije osujetila. Ono što neki drugi predlažu, npr. promena teritorijalnog opsega Vojvodine je nešto što bi bilo teško sprovodivo, iako i takvih primera ima (indikativno je da Moravska u Republici Češkoj nije jedna regionalna celina, iako Moravci pokazuju znatno veću sklonost ka posebnom identitetu, različitom od Češkog). Ono što je bitno da najveća manjinska etnička zajednica, Mađari, ne bi verovatno bila protiv ovakvog predloga, jer veći deo elite vojvođanskih Mađara uglavnom pitanje svoga statusa posmatra u personalnom smislu, te sama ideja Vojvodine kao multikulturalne evropske regije delimično otežava njihove napore za očuvanjem nacionalnog.
Drugi razlog je da bi se pritisak onih koji su za ukidanje ili smanjivanje autonomije Vojvodine značajno smanjio jer ona više ne bi ni implicirala separatan identitet. Naime, sremski, banatski i bački regionalni (zavičajni) identiteti su korelati šumadijskom ili (istočno)hercegovačkom. Šta više, neki od opravdanih razloga za prenošenjem nadležnosti iz Beograda u Novi Sad, mogli bi daleko lakše da budu sprovedeni, jer to ne bi impliciralo nikakvu priču o rastakanju države. Treba pomenuti da je staro ime, Srpsko Vojvodstvo (Vojvodovina), bilo etnički određeno, a i pojam Vojvod(ov)ina je tada nosio izrazito srpski karakter.
Mogli bi se razmotriti i prenošenje nekih državnih funkcija iz Beograda u Novi Sad. Npr. Ustavni sud Rusije je pre desetak godina izmešten u Sankt Petersburg, pa bi se ta praksa mogla ponoviti i u našem slučaju. Pored toga, izmeštanje Ministarstva poljoprivrede u Novi Sad, koji ima vrhunski fakultet u oblasti agrara, odnosno dosta eksperata za poljoprivredu, se čini razumnom solucijom (npr. indikativno je da se u Bonu nalazi polovina savezne administracije SR Nemačke).