Da je Bogdan Tirnanić živ, verovatno ne bi bio zadovoljan studentskom okupacijom bioskopa "Zvezda". Mislio bi da je bolje zauzeti "20. oktobar". On je, naime, mislio da je "20. oktobar" više od bioskopa, da je to geografski pojam, lokacija koja omeđuje prostor na kom se rađa najveći broj Beograđana, onih što to postaju kada po dolasku iz svojih zabiti prođu kroz vremensko-prostornu kapiju Balkanske ulice.
No studenti su, vođeni nekom svojom logikom, za svoje simboličko rađanje i ulazak u Beograd - grad slobodnih i kulturnih ljudi nemirnog duha, odabrali bioskop "Zvezda". Nekima se "oslobođenje" "Zvezde" nije dopalo. "To je tuđa imovina", rekli su.
Pa šta ako je tuđe? To su bioskopi u elitnom delu grada. Ako propadaju i pretvaraju se u rupe s pacovima, neko mora da reaguje. Ako država proceni da kupac nije kupljeno doveo u stanje i namenu koju je imovina trebalo da ima, treba da mu oduzme ili ga natera da vrati originalnu kulturnu, gradsku, normalnu, društvenu... bioskopsku namenu. Šta tu ima da se mudruje?
"Da li to znači da u sledećoj akciji neko sme da prisvoji neku fabriku ili njivu", pita me jedan drugar.
"Fabrike takođe ne treba ostaviti da propadaju, kao ni njive da zarastaju u korov zbog nerešenih imovinskih odnosa", odgovorio sam mu. I ispričao jednu istinitu anegdotu.
U Trgovištu, naime, postoji sušara za gljive koja ne radi zbog neraščišćenih imovinsko-pravnih odnosa i tako čami zakatančena dok se dobar deo stanovnika najsiromašnije opštine u Srbiji izdržava skupljajući i prodajući nesušene gljive, daleko jeftinije od sušenih.
E sad, neko da je pametan, opština na primer, razbila bi katanac, fabriku stavila u pogon, otkupljivala bi gljive, sušila i dobit delila građanima. Čak i takav model bio bi korisniji od opšte učmalosti, propadanja i skrivanja iza paragrafa. Ja da sam bio predsednik opštine, nema te sile koja bi me sprečila da ne otvorim sušaru i ne pustim je u pogon. To sam, svojevremeno i rekao aktuelnom gradonačelniku Trgovišta. Gledao me je kao da sam s uma sišavši... E, zato će Trgovište i dalje ostati najsiromašnija opština u Srbiji.
Je l' ovo za šta se zalažem anarhija? Ne! To je život, batice! Treba nam život, a ne birokratski mrtvi čvorovi i pravnička zavitlancija! Klinci su se dosetili i postupili po skvoterskoj formuli, po kojoj se svuda u svetu zauzimaju napuštena mesta i pretvaraju u umetničke radionice, otvorili bioskop, počistili, oribali klozet i puštaju svoje filmove. To je genijalan potez, hrabar, revolucionaran... a nikome ne nanosi štetu, samo korist. Za one koji ne shvataju, studenti upravo izvode umetnički performans pod nazivom: "Državo, j%Ž&' ti m$*&* kad ne umeš da izađeš na kraj s lopovom koji je uspeo da zatvori sve beogradske bioskope, zbog čega propada srpska kinematografija i mi svi zajedno s njom."
Zauzimanje bioskopa "Zvezda" je kulturni fenomen, to je inovativan građanski protest koji u sebi sadrži konstrukciju umesto uobičajene i očekivane dekonstrukcije... Oslobađanje bioskopa je mirna, antiludistička i lekovita pojava jer se dešava u zemlji koja pulsira od destrukcije, agresije i besa.
Zanimljivo je da institucije, takve kakve su, i nisu tako loše reagovale. Nova je situacija, ne postoji matrica ponašanja, no, Skupština me je prijatno iznenadila. Sad je samo pitanje ishoda: hoće li se stvar okončati birokratski ili politički - u smislu pronalaženja nekog novog, kreativnog i iznenađujućeg rešenja, što bih, ako mi dozvolite, predložio svom snagom.
Zbog lakšeg rešavanja, stvar treba staviti u kontekst: centar grada gubi svoju od davnina uspostavljenu urbanu funkciju. Prazni se. Nije to samo slučaj u Beogradu, širom razvijenog sveta ista je stvar. U perspektivi, u centru će biti sve više zatarabljenih radnji, zato se vlasniku bioskopa i ne isplati da investira u nešto što će da mu zvrji prazno i bude komercijalno neisplativo. Tu se nalazi prostor za "oslobodioce" bioskopa i njihov kreativni duh.
Nego, šta ćemo sa Trgovištem?
Objavljeno u Našim Novinama jutros.