Brine me pitanje carskog reza u našim porodilištima već duže vreme.
Brine me još od doba kada su počele da stižu prve priče za vebsajt "Majka hrabrost" u kojima se postavljalo pitanje: "Zašto je za carski rez potreban klimoglav načelnika?"
Briga se uvećala kada sam shvatila da ministarstvo zdravlja kao jedan od parametara uspešnosti rada porodilišta uzima i statistički podatak o procentu porođaja carskim rezom, koji treba da bude što manji. I dok je u emisiji "Uvećanje" (u kojoj smo krajem marta gostovali dr Vajs, dr Stanojević, ministar Milosavljević i ja) ministar insistirao da se carski rez ne sme birati, već raditi samo kad je medicinski indikovan, dr Stanojević je pričao o ljudskom pravu žene da se za isti opredeli svojom voljom. Na moje pitanje dr Stanojeviću da li se "birani carski rezovi" broje u statistiku carskih rezova, odgovorio je: "Ne". Do danas mi je ostalo nejasno gde se onda broje? Ili se ne broje uopšte?
Otkada je ova inicijativa krenula (ima tome nekih 9 meseci), u medijima se pojavilo nekoliko priča iz porodilišta sa smrtnim ishodima, i u svima njima se prosto nameće pitanje carskog reza.
Prvo imamo slučaj Anđelke Popović iz Kraljeva, koja je u Opštu bolnicu Kraljevo u devetom mesecu trudnoće primljena sa izuzetno visokim pritiskom, držana u bolnici dva dana i potom s jednako visokim pritiskom prebačena u Kliničko bolnički centar Kragujevac, gde nakon carskog reza umire. Zašto se s carskim rezom čekalo dva dana? Žena je već ušla u deveti mesec trudnoće. Najobičnije googlovanje potpunog laika daje potvrde o tome da je jedini tretman za izuzetno povišeni krvni pritisak - porođaj.
Potom imamo slučaj Olivere Veljić iz Kragujevca, koja u porodilište biva primljena oko 8 uveče, a carski rez se ne radi do 5 ujutro, kada se situacija toliko iskomplikovala da su i njen i bebin život bili ugroženi. Beba je reanimirana, ali je Olivera, nakon serije operacija i amputacije noge, na kraju preminula. I sve bi to možda i moglo da se podvede pod tragičan slučaj u kome su lekari uradili sve što su mogli, da ti isti lekari nisu u medijima isticali činjenicu da je Olivera imala visoko-rizičnu trudnoću i da joj je rečeno da ne bi smela ostati u drugom stanju. Ako je tako, pobogu, zašto se odmah nije uradio carski rez, već se čekalo da životi budu ugroženi?
Imamo i slučaj porodilje Vesne, koji je njen brat opisao u priči koja je na vebsajtu "Majka hrabrost" objavljena pod šifrom Kengur-brat 451. Vesni u 7. mesecu trudnoće kreće porođaj blizanaca koje je nosila, koju lekari u porodilištu u Višegradskoj ne uspevaju da zaustave, ali umesto da urade carski rez, insistiraju na prirodnom porođaju koji drugo dete ostavlja zaglavljeno u porođajnom kanalu, pa moraju da ga čupaju napolje, i pet sati nakon rođenja beba umire. Zašto se ovde nije radio carski rez?
Konačno, danas u medijima imamo slučaj porodilje Ane Lojanice koja u Kliničko-bolničkom centru Kragujevac pet dana lekare moli da je porode carskim rezom zato što se i prvi put porodila carskim rezom, što oni ignorišu, insistiraju na prirodnom porođaju tokom koga dolazi do prsnuća materice, da bi na kraju beba umrla zbog, kako Ana smatra, prekasno urađenog carskog reza.
S druge strane, imamo Tijanu Dapčević koja za jedan od januarskih brojeva magazina "Story" izjavljuje da je odlučila da se porodi carskim rezom, i da ju je njena lekarka iz Narodnog fronta u tome podržala.
Da me neko, a naročito ne Tijana Dapčević - koja je potpisala našu peticiju i pružila nam podršku - ne shvati pogrešno: ništa protiv nemam da ona i bilo koja druga žena izabere da se porodi carskim rezom, slažem se sa dr Stanojevićem da je to ljudsko pravo, da svako ko se prethodno DOOOOOBRO upozna s prednostima i manama kako prirodnog porođaja, tako i porođaja carskim rezom, može i treba sama da donese odluku o načinu porođaja. Ali, ne mogu da ne pitam:
Zašto Tijana Dapčević može bez problema da odluči da želi carski rez, a Ana Lojanica pet dana bezuspešno mora da moli za isti, iako je prvi porođaj carskim rezom jasna medicinska indikacija da se i drugi porođaj završi na isti način?
Eto, to ako bi neko mogao da mi objasni - bila bih mu vrlo zahvalna.
Dok ne dobijem suvisao odgovor na to pitanje, nema mi druge nego da se bavim teorijom zavere i da špekulišem da se zbog jurnjave pozitivnih statistika carski rezovi čuvaju za carice, a onima kojima isti zaista trebaju ostaju vakumi, forcepsi i kojekakvi drugi porođaji koje lekari nazivaju "prirodnim", a koji prirodu ni kroz prozor videli nisu.