Nije valjda da smo spali na to da ja o fudbalu pišem?! Čemu bi se slobodno mogao dodati još jedan udivitelni, interpunkcijski znak. Naročito kad se uzmu u obzir traume koje vučem iz činjenice da u kući imam tri pasionirana muška stvora, fudbalu predana, koja me mrcvare svim mogućim i nemogućim prvenstvima na dnevnoj bazi. Nekad su postojalo evropsko i svetsko prvenstvo u fudbalu, dobro, i domaća liga, a ovo sad... Taman se jedno prvenstvo završi, istog trena počinje drugo, ako ga nema onda su tu belosvetske lige, prosto da čovek ženskog roda od muke procvili. Izmedju dotičnih mogu da pogledam skraćenu verziju dnevnika, bez najave i vremenske prognoze, i to mi je. Ostatak vremena milioneri jurcaju po zelenom ekranu, trudeći se da svoju cenu na kilo dignu do cifre koju ja ne mogu ni da napišem, a kamoli pročitam.
Cestitamo novom drzavnom upravnom organu Niskog aerodroma i zelimo im puno poslovnih uspeha!
Samo veselo!!!
Danas je osam godina od kada je otišao u neki bolji svet Arhitekta BogdanBogdanović i ponavljam tekst koji sam tada napisao o tome kako je on govorio arhitekturu …
Beogradska arhitektura u samotraženju sopstvenog izraza, drugačijeg od onog pre, dostigla je evropski standard, pre svega kao repetitivni dizajn. Bez uopštavanja događanja u izgradnji grada moguće je reći da se nije dogodio pomak unapred u nalaženju autentične Beogradske arhitekture. U prvom planu je forma i istraživanje lika zgrade kao prevashodni izazov. Nije to produkt ovog trenutka ili bliske prošlosti, traje već nekoliko decenija, ne samo u Beogradu, planetrana je to pojava a lokalni arhitekti su prilježni sledbenici tog trenda trudeći se da budu učesnici u kvazi spektaklu. Pokušavaju da individualizuju svoj projekat ne bi li bio uočen u ovdašnjoj nevelikoj produkciji, uslov je da izgleda drugačije, čak nasuprot logici ili zemljinoj teži ponekad. Očituje se taj trend kroz nekoliko desetina izgrađenih zgrada koje su u tom nadmetanju nesumnjivo stasale da budu učesnici u svetskoj trci i budu na bini gde se spektakl odvija. U skladu sa savremenim viđenjem i poimanjem arhitektonskog iskaza u svetu. Ipak, sve pomalo liči na damu koja svoje nedostatke vešto pokriva majstorijama šminkera, plastične hirurgije, silikonskim dodatcima, bojama i garderobom.It was already dark in mid-October when we arrived to the Costa Rican birding mecca of Rancho Naturalista to have dinner on the veranda but then were interrupted with a call: There’s a Mottled Owl at the other side! You can imagine the rest: everyone jumped from the table to look for the owl. Lisa Erb, the manager and owner, but also a former bird guide, perfectly understood her guests.
After dinner, some teams walked around
Od prvog jula Beograd više nije .... ne znam šta nije...nije grad. Kada vas od prvog dana, sedmog meseca 2018. godine bude pitao gde je Železnička stanica šta će dobiti kao odgovor? Nema?
Evo sta kaze nestali Novinar Stefan Cvetković predstavnik grupe patoloskih lazova grupe albanskih i srpskih nezavisnih novinara.
Sramota. Sram ga bilo. Verovatno je sam iscenirao svoj nestanak.
Uostalom koga jos boli qurac za ovakve luzere ... jel tako braco Srbi?
Takav je bio i onaj Oliver Ivanovic. Jel ga se secate?
I nemoj ovo slucajno da pogledate! Budite iznad situacije.
Jednog prerano vrelog junskog dana, pred pećinu je izašla žena u mudrim godinama. Sa mržnjom je pogledala nebo izbledelo od žege i obrisala curak znoja koji joj je kliznuo niz vrat ka ledjima. Podigla je rub krznene haljine, mučenički uzdahnula i njime prešla preko dlakavog dekoltea. U pozadini pejzaža koji je titrao jarom podrignuo je obližnji vulkan. Temperatura je u trenu porasla za bar pet stepeni. Žena je osetila kako počinje da se topi, zajedno sa pragom tolerancije.
Likovi: Svetlokosi, Tamnokosi ( njih dvojica u zbiru jedva dobacuju do dve i po godine i fonda od desetak razumljivih reči ), Mama Svetlokosog ( u nastavku Mama ), Tata Svetlokosog ( u nastavku Tata ), Domaća Baka, Domaći Deda, Gostujuća Baka, Gostujući Deda, Bleki ( mala kuca veličine dobro uhranjenog teleta ), dva ( još uvek ) bezimena Mačeta
Ključna debata oko prirode evropskog identiteta vodi se oko pitanja da li je on kulturni ili politički, ili i jedan i drugi. Nepotibna činjenica je da je Evropljanima primarni identitet nacionalni i da ih to razlikuje od npr. dve najmogoljudnije zemlje, koje su, iako po mnogim kriterijumima populaciono diferenciranije, uspele da kreiraju primarni nacionalni narativ, daleko jači od većine regionalnih. Npr. u Indiji je stvoren jedinstven kulturni i politički identitet, koji je potpomognut svešću o dugom postajanju države, ali i neformalnim ali veoma snažnim religijskim narativom (Hinduizam).