U 2010. Roky Erickson je sa Okkervil River napravio album "True Love Cast Out All Evil".
Singl 'Goodbye Sweet Dreams' je jedan od klasika sa tog albuma.
I neka Aron baci žreb za ta dva jarca, jedan žreb Gospodu a drugi žreb Azazelu. I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kog padne žreb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za greh. A jarca na kog padne žreb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu. ……… I metnuvši Aron obe ruke svoje na glavu jarcu živom, neka ispovedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prestupe njihove u svim gresima njihovim, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da čoveku spremnom da ga istera u pustinju. I jarac će odneti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onog jarca u pustinju. (3 Moj. 16, 8-22)
Primetili ste, zar ne – niko više ne predaje šahovske partije. Moraš, majkoviću, da teraš do duvara, do golijeh kraljeva, do mata! Zlo&naopako. A za sve je kriv ovaj svetski šampion, Magnus Karlsen. On tako igra, nikako da ponudi remi ili dalekobilo preda. Ono što ne razumeju imitatori, žabopotkivači, jeste da Karlsen igra zato što traži najbolji potez. I u svakoj poziciji on traži najbolji potez. I kada ga nađe on ga odigra. I tako – ako partija traje 60 poteza a njegove bogami traju – Magnus ima obavezu da nađe 60 najboljih poteza. A kako on, tako i njegov protivnik. I u toj igri – igri nalaženja 60 najboljih poteza – Karlsen je šampion.
Rade Ljubojević je Srbin iz užičkog kraja i to se nekako odmah prepozna, ne samo po fizionomiji, akcentu, nego i mentalno. Čvrsto prizemljen, slabo filozofira izvan polja svojih „prozaičnih“ problema. Njih, s druge strane, odlično artikuliše, što se vidi u ovom video zapisu.
Ljubojević je vlasnik kompanije “Sirogojno”. Karijeru je započeo kao komercijalista u firmi “Inex Zlatiborka Sirogojno”.
Sećate se onih teških vunenih džempera s kraja 70-tih i 80-tih? E još ih štrikaju kod Radeta i izvoze u hladne
За некога ко долази са стране, као што сам ја, ЕПС је запањујући пример. То предузеће има највеће плате у земљи, а услуга му је (у најбољем случају) једва осредња. Не могу да зауставе крађу струје која је, према њиховој рачуници, равна 0,2 одсто вредности ГДП. Неће да користе чак ни јефтина средства билатералних донатора да улажу
(најмамљивија ствар на овом Свету је . . . . његова пролазност)
Брауново кретање копирајући, усмери ми ево одскора, мили Газда, надасве у одлукама практичан, моје радно лутање по Србији (наново) у Таково јер приводи се вишегодишњи путарски посао крају,па је ред ( како додуше и уговори прецизирају) резимирати урађено.
U knjizi Viktor Frankla " Zašto se niste ubili?" on opisuje kako je preživeo nemački logor smrti, te napominje da su uvek vise snage, volje za život, imali ili religiozni ljudi ili oni koji su nekog mnogo voleli. I ta pokretačka struna nije bila zanemarljiva u poredjenju sa onima bez izraženih ta dva osećanja.
Ipak, da li je mir, onaj za kojim uvek nesvesno tragamo zaista u tim segmentima. Kod duboko religioznih možda. Jer vera ne bi trebalo da
... kao sveto jedno svetog trojstva u kojem su još i pop-cinično "dođoh, videh, bombardovah", pa top of the pops Game of Thrones, ili House of Cards, kako ko već voli, su ovih dana zakoračili vojnički uvežbano na plodno britansko tlo.
Šteta što broj tri ne dozvoljava četvrtu komponentu pa da orgazmično srećnu Hilari, kada je komadanje ljudskih tela u desetinama hiljada u pitanju, ne pojačamo retardirano nasmejanim Obamom, jednim od najslabijih i najkrvoločnijih predsednika koje su Ameri imali, čiji je uradak „muški" podignut na za red veličina višu ravan, i tako postavimo „zdrav" kontekst za „razumevanje" šta-kako-i-gde-ko u unezverenom iznenađenju neoliberala ovih dana.
Pošto sam se već umorio od ove dve rečenice gore samo ću da nabrojim nešto od teže prebrojivog i još težeg za upakovavanje u neku priču sa bar minimalnim brojem čvrstih i koherentnih niti:
Ja, ja sam se rodio sam. Ja sam bogom dan. Ja jašem jarazrenog jaka. Ja jaučem u sebi samom. Jače. Ja javno jaučem kao kuče. Ja sam ja. Ja sam sam. Ja sam mogu samo sam. Ja sam sanjam, niko mi ne pomaže. Ja samostalno mogu samouslugu da uslužim. Jao, posetim. Ja sam sam sebi gazda i jatak. Jasno vam je, javašluk ne trpim. Jarko sunce ogreje sve prisutne u mojoj rupi.
Bližio se moj rođendan i Meri je rešila da mi kupi poklon. Prvo je htela da to bude iznenađenje,ali me je na kraju ipak pitala šta bih ja želeo. Iz zezanja sam rekao ; " Mačo gaće". Iskreno rečeno nisam bio siguran šta će to da znači, ali sam znao da kao i svaka žena voli da obilazi prodavnice. Pa zašto da joj ne učinim tu malu radost?.
Био конкурс за блок 18 у Новом Београду. Јавни урбанистички конкурс је сјајна институција, не само као начин да се сагледају све идеје и изабере најбоље решење, већ и као један сјајан запис/пресек о стању друштва. У архитектури, наиме, не важи оно правило да се памте само победници, напротив, често се дуже памте предложена од изведених решења. Нека квалитетна а ненаграђена решења која се памте, нису награђена је су можда била превише скупа, технички презахтевна, превише испред свог времена, а богами уме то да буде и јер никад нису ни рађена да би победила, већ да би отворила важан дијалог о важним стварима, провоцирала или протестовала, оставила утисак и траг.