ok, Žone, evo ga!
Ovaj naslov predstavlja parfrazu rečenice Cijela Moskva voli Harmsa iz priče Moć Gubilišta (1997) Viktora Jerofejeva
2000. na kraju godine
Na početku beše plata oko 30-40 maraka. Marke behu one nemačke, što smo ih posle menjali za evre, dve za jedan.
Dakle plata je bila 15-20 evra i da vam je tog novembra ili decembra 2000. neko rekao da će za nekih pet-šest godina plata biti osamsto do hiljadu tih nemačkih maraka, rekli biste mu da ne lupa bezveze jer je ovde samo za vreme Ante Markovića plata bila hiljadu maraka i nikada više ...
Tada se inače u inostranstvo putovalo tako što moraš u Mađarsku i da tamo obijaš ambasade i tražiš vizu. Da vam
A politička elita ide u dve kolone, jedni stiču a drugi čuvaju steknuto.
A mi? Nama ostaju samo makete. Maketa potrošačke korpe. Maketa opozicije. Maketa slobode medija. Maketa nestranačkih javnih preduzeća. Maketa Arapa sa parama. Maketa institucija.
Gost autor: a_jovicic
Ne, nije u pitanju neki novi, egzotični, računarski virus (o čemu bi bilo očekivano da domaćin ovog bloga piše). Tema teksta je onaj pravi, biološki ... ali i sociološki uticaj koji "zaraza pred vratima" ima na naše društvo, ljudske slobode, odnos medija prema temi ... sve u cilju povećanja informisanosti prosečnog konzumenta dnevnih vesti kako bi se osećaj panike i agresije zamenio empatijom prema obolelima ili tolerancijom prema putnicima koji dolaze iz rizičnog regiona.
Virus Ebole pod elektronskim mikroskopom
Vest od pre dan-dva da je jedna od medicinskih sestara u Španiji obolela od ove bolesti, izazvala je eksploziju priloga, članaka i komentara u domaćim medijima, često sa katastrofičnim predvidjanjima i odsustvom elementarnog poznavanja same bolesti i načina na koji se ona prenosi.
Autor: Rodolјub Šabić
"Živim u Zemunu, u ul. ... br..., gde sam i prijavljen već trideset godina. Radim u ..... za platu od dvadesetpet hiljada.
Problem je nastao kad mi je poštar doneo poziv da odem u poštu i podignem neki koverat. Mislio sam da je to neki saobraćajni prekršaj, međutim, oni su mi uručili da moram da platim utrošenu električnu energiju za kuću na Bežanijskoj kosi u ul. Generala Mihajla Nedeljkovića br. 96, koju nikad nisam posedovao, a ni živeo u njoj što mogu da potvrde komšije koji žive tamo. Cifra koju bi trebalo da platim iznosi 540.000,00 dinara. Stavili su mi zabranu na platu gde ja trenutno radim za džabe, a nemam pojma kome plaćam truju. Obratio sam se Elektrodistribuciji, gde su mi objasnili da oni nemaju nikakav ugovor sa mnom već imaju moje podatke u kompjuteru. Pitao sam ih kako me ranije nisu obavestili, a oni mi serviraju priču kako su mi slali pozive na Bežanijsku kosu. Kad sam im objasnio da živim u Zemunu gde sam i prijavljen, oni su rekli da se strujomer vodi na mene od 1993. godine, a ovo je obračun od 2010. godine do 2013. godine.
"Mi ne prestajemo da se igramo zato što starimo, mi starimo zato što prestajemo da se igramo!" ~ Benjamin Franklin
Pre nekoliko dana stavila tajanstvena, prijateljska osoba na Fejs Minions Banana clip i ja se katapultirao u neku tamo tinejdžersku prošlost i 4x4 m kuhinju u Prigrevici.
Meni je sve manje jasno kako starim šta li više uče ti ljudi na arhitekturi I građevini kad je sve vrlo prosto, 4x4 m plusminus koji procenat, na nekoliko
edit
U proslom blogu blogokolega Martin Krpan je pisao o uzrocima nerazvijenosti. U nastavku bloga o nekim konkretnim predlozima.
Martin Krpan:
Prijedlozi za bolje funkcionisanje lokalne zajednice - stvaranje socijalnog kapitala 2/2
Socijalni kapital nastaje kao akumulacija racionalnih odnosa među građanima koji imaju neki
zajednički interes. Za razliku od odnosa u društvima sa niskim povjerenjem (low trust societies)
koji se zasnivaju na pretežno
U Beogradu se trenutno odrzava konferencija iz fizike visokih energija o linearnim sudaracima. U okviru konferencije bice odrzano javno predavanje.
Naslov je:
The Physics landscape after the Higgs discovery: Which mysteries remain?
Predavac je Gudrid MOORTGAT-PICK koja je jedna od vodecih teorijskih fizicara o oblasti fizike visoke energije.
Odrzace se u cetvrtak, 9 oktobra 2014 od 7:00 uvece u rektoratu.
Ili svakom parada: jednima pederi, drugima tenkovi
Elem, seća li se neko šta to beše „Haški tribunal? Da, to je bila ona grdna stena što je Srbiju delila od Evropske unije i svetle budućnosti. To, samo to i ništa drugo do to. Nema drugih uslova, nema dodatnih uslova, nema skrivenih uslova. Ponavljali komesari, ambasadori, predstavnici, a za njima horovi naših političara. Samo da se pošalje i osudi cela zločinačka Vlada, Generalštab, rukovodstvo policije. Još Milošević, još Karadžić, još Mladić, još Hadžić.
3, 2, 1 - i... Trt! Ne stigosmo ni da odahnemo kad - Kosovo.
Naravno, ružno bi bilo pomisliti da je to neka ucena i da naši prijatelji na taj način pokušavaju da pocepaju ili ponize našu zemlju. Ne, naravno. No se za svaku zemlju u toj harmoničnoj zajednici naroda i država mora znati gde su joj granice i dokle joj suverenitet seže. A Srbija, eto, ne seže dokle njen ustav kaže, niti rezolucija UN. nego dokle kaže Vašington, direktno ili preko čauša.
No čemu ovaj i ovakav uvod kad je tema sasvim drugo nešto?
Tko sa svojih dvadesetak godina nije slušao ekstremnu (gitarsku) muziku teško da će naći išta smisleno u ovom tekstu. No, ok, ni smislenost nije suština blogovanja. A mism i ta suština, kao da znamo o čemu je tu zapravo riječ... A, evo ga i - konkretni i pomalo atipični povod ovog bloga:
Smrt, razaranje, rat i njegovi ožiljci ... te autohtoni domaći death metal kao soundtrack stradanja jednog naroda. Ujedno i ventil za oslobađanje od frustracija koje to stradanje donosi.