U beloj koverti, uredno zapecacenoj univerzitetskim zigom, nosim svoje dve diplome, a u ruci beli stap. U svetu u kom zivim, ljudi cesto od mog stapa ne vide moje diplome. Ne krivim ih. Verovatno bih i ja, da sam na njihovom mestu, video sto i oni. Ja sam cenu moje percepcije danas, platio gubitkom vida juce.
Svestan sam da ja, kao pojedinac, ne mogu promeniti svet. Dugo sam vremena za moj problem trazio odgovornost u onome sto sam znao da promeniti ne mogu - u tom nepravednom svetu punom predrasuda.
- Па, докле човек треба да учи?
- Све док му незнање не буде апсолутно. Тада ће знати највише. Онолико колико је знао и Адам. Без учења нема незналица.
У једној причи Чехова наиђем на овакву реченицу: ”Семјон Семјонович је седео на клупици и размишљао о незамисливом”. Чеховљева прича се наставља, али ја сам код ове реченице стао, и моје мисли су одлутале
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a martovska je:
Kako me je roditeljstvo promenilo (sugestija: šta je ono što ste govorili da nikada nećete raditi kada dobijete dete, npr. Nikad neću...; šta vas je iznenadilo - neke nove, do sad nepoznate emocije, novi ritam života, nove obaveze; šta je to što vas posebno raduje
Prvo je komšija, veleposednik stana sa dvorištem veličine omanjeg stepskog prostranstva, napolje izbacio Holanđanku. Celu zimu su očito živeli u neregistrovanoj zajednici, pa su se razišli u stavovima. Mada, možda je kriva i slutnja proleća koje sporo, presporo pokušava da se prekobelja na ovu stranu Alpa. Izbačena lepotica-Holanđanka ima kapicu sa ušima na gore zavijenim. Kao što je red i etnički običaj daljnje nam Holandije. Kapica bi joj pomogla u borbi protiv istrajnih noćnih mrazeva, ali jedno rame joj je erotski obnaženo, rukavi do lakata podvijeni i leva ruka joj se smrzava dok u njoj drži čanče puno sleđene vode. Uz to bi jajnici i ostali reproduktivni organi mogli da joj načisto stradaju, jer joj je desna strana suknje, sa sve donjim žiponom, podignuta od klompe do pojasa, gde je maštovito prikačena. Kada preko dana grakne sunce, Holanđankina put zablješti belinom, a okolne ptice se okupe u nadi da je njeno gipsano srce dovoljno meko da im da koju mrvu iz korpe koja joj o desnoj, bucmastoj ruci visi. Očekivanja predmeta ornitološke pažnje su uzaludna, devojka-Holanđanka stoji mirno, nikog ne primećuje...dok komšiluk ne može da skine oka sa njene lepote koja stoji na upornoj krpi snega.
Gospođo, gospodine, izvinite što vas ometam u šetnji i siguran sam prijatnom razgovoru ali bih vas zamolio da odvojite minut vašeg dragocenog vremena i saslušate me. Ljubazno sam mu se nasmešio i rekao: Izvolite. Bio je odeven u izbledele rite ali nije zaudarao, palčevi su mu virili iz podrpanih cipela. Osvojili su me njegovi maniri, ponašanje, koje bi bolje i prikladnije odgovaralo nekakvoj davnoj dvorskoj etikeciji. Na moje izvolite, lako je poklekao kolenom desne noge, rukom napravio nekoliko spirala u vazduhu: Gospođo, gospodine, još jednom vas molim da mi oprostite na uznemiravanju ali moji prijatelji, okrenuo se i teatralnim pokretom ruke pokazao nekoliko klošara koji su nam na taj njegov gest, naklonom glave ukazali poštovanje, dakle, moji prijatelji i ja, nastavio je, ne gubeći ni za trenutak dostojanstvo, sticajem okolnosti kojima ne želim da vas zamaram i trošim vaše skupoceno vreme, nismo u prilici da sebi priuštimo flašu, dve vina a moram vam, iako nerado, priznati da nas muči nesnosna žeđ.
Ali budimo realni, GMO se proizvodi iznuđeno, bliži se kraj onog povrća što raste autohtono iz semena bez umešavanja ljudi. Toga roda nije dovoljno, razlog je uvećanje broja zemljana, ima mnogo usta koja ga potražuju pa je nadoknada nedostajuće količine proizvedena sa dodatcima koji ubrzavaju rast, povećavaju količinu i daju veoma lep izgled. Povrće tako poraslo je kao kičicom molovano, čak i oku ugodnije nego što to priroda na svoj starinski i stereotipan način može da priušti ogladneloj planetarnoj populaciji.
Ovaj tekst počinjem motivisan sopstvenom logikom. Ne inteligencijom. L-o-g-i-k-o-m. To je ono vatra je vrela, voda je mokra, zima je hladna, grom se čuje, makaze mogu da poseku...Taj neki nivo logike.
Autor: Rodoljub Šabić
Nedavno je, u odgovoru na jedno poslaničko pitanje, Minstarstvo spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija saopštilo da je formirana Radna grupa sa zadatkom da pripremi “Pravilnik o tehničkim zahtevima za uređaje i programsku podršku za zakonito presretanje elektronskih komunikacija i zadržavanje podataka o elektronskim komunikacijama”.
Ovo znači da se aktuelizuje jedno, na prvi pogled “tehničko”, ali zapravo, za ljudska prava, suštinski bitno pitanje, koje je već prilično dugo “pod tepihom”.
"Nije svaka istina za svake uši" Umberto Eko
S druge strane, pošto je oskudacija, moja draga supruga, zvanično se pridržava dogovora da se ne bahatimo sa kupovinom garderobe i raznih sitnica, a nezvanično, kao mrmot navlači, skoro, svakodnevno neke bluze, čizme, neodoljive lutijice za nešto, ... Nikad u originalnoj ambalaži, kesi, nikad račun, ... Sve to ona organizuje da bude "ispod radara". Ako eventualno nešto primetim:
- Sanja mi vratila, dala sam joj da nosi pre par meseci
- Kako se ne sećaš, imam ove čizme dve godine
Autor: Rodoljub Šabić
Priča počinje tako što jedan novinar podnosi zahtev za slobodan pristup informacijama jednom javnom komunalnom preduzeću (JKP). Traži informacije kao što su završni računi, godišnji programi poslovanja, godišnji izveštaji o poslovanju, popisi dugovanja i sl. A nastavlja se kroz mnogo „zanimljivih" sekvenci.
Siguran sam da je ogromna većina ovdašnjih blogera ‘skontala' da se ono Fjodor Mihalovič odnosi na Dostojevskog .., e ali zato iskreno sumnjam da to vrijedi i za ono drugo u naslovu navedeno ime i očestvo.
No prije nego što pojasnim o kome se radi dužan sam dati neku vrstu uvoda.
Bruto društveni proizvod je suma svih proizvoda napravljenih unutar granica jedne države i svih usluga pruženih unutar granica jedne države u toku jedne godine.