Danas se navršava 69 godina od oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, na današnji dan, 20. oktobra 1944.godine, jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pod komandom generala Peke Dapčevića i sovjetske Crvene armije na čelu sa generalom Vladimirom Ždanovom oslobodile su Beograd. Za oslobođenje Beograda dali su svoje živote 2.944 borca Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije i 961 borac Crvene armije. Nemačke snage su imale 16.799 mrtvih i 8.739 zarobljenih, a japanske i četničke snage nisu učestvovale u borbama, valjda Japancima bilo daleko , a četnici bili zauzeti obezbeđenjem komunikacija za povlačenje nemačkih snaga iz Grčke. Sa partizanima nisu hteli a protiv svojih saveznika Nemaca nisu smeli.
Predsednik Srbije Tomislav Nikolić je položio venac na grob oslobodiocima Beograda.
Venac je kasnije položio i premijer Ivica Dačić.
24. 08.2013.
Danas krećem na turneju, koja će trajati oko mesec dana.
*
25.08.2013.
Sinoć me jedna budala preskočila BMX-om dok sam svirao. Tačnije, preleteo je bicikom preko koferčeta i pojačala (raspored stvari se vidi na jednoj od fotografija u ovom postu). Posle je hteo još nešto da izvede, neko polukružno okretanje (uz pomoć naglog kočenja), ali je pao. I, mogu vam reći, nije mi bilo žao: već je odavno punoletan, nije baš toliko mlad, a glupira se nešto...
Dan trinaesti, 18. oktobar
*
Pre nego što napustim Muktinah, suočavam se sa vrhuncem gramzivosti nepalskih ugostitelja. Pošto nemam dovoljno rupija da platim za noćenje i obede u hostelu, odem u gostionicu gde se ujedno vrši i zamena novca. Prema zvaničnom kursu, za jedan dolar dobija se 98 rupija. Nepalac u menjačnici mi za sto dolara, koliko hoću da promenim, proizvoljno ponudi 7 000. U taku planem,
„Da li vi mislite da su turisti trezori koje treba opljačkati? Kako vas nije sramota! Da stavite trideset dolara sebi u džep na račun transakcije!“
Nepalac se nimalo ne uzbuđuje.
Najnovije mere koje će preduzeti naša vlada, odnose se na lične karte o posedovanju veštačkih implanata, proteza, manjih ili većih detalja na telu građanina ili još češće građanke, o prirodnoj ili veštački postignutoj erekciji i o prirodnosti boje kose i noktiju.
Prva mera je registrovanje postojećeg stanja, da bi se strani ulagači mogli uveriti u prirodnost, a i u količinu uloženog novca u građanina ili građanku.
Krajem avgusta ove godine pisao sam o Savskom amfiteatru ponavljajući tekst od pre četiri godine na istu temu .... ali tema zaista nema kraja i svako malo eto novog iznenađenja ...
Savski amfiteatar, oduvek se tako nazivao teren između Save i Savske ulice i od Sajma do železničkog mosta ili tu već negde, opet je tema. Negde u leto ove godine beše neki dogovor tadanjeg gradonačelnika i podpredsednika vlade oko zajedničke akcije da se ti hektari pod železničkim šinama urede i privedu gradu i bilo je govora da se načini neka zajednička komisija ili tako nešto i da započne diskusija. A onda, iznenada, pre neki dan u novinama se pojavio, izložen javnosti na uvid, gotov projekat za taj prostor prikazan putem 3D modela i nazvan je „Beograd na vodi“ a koji prezentira kako je napisano Srđan Rupar, budući direktor preduzeća „Beograd na vodi“ i vođa tima od 20 neimenovanih stručnjaka koji već godinu dana rade na tome. Verovatno u skladu sa idejom i po nalogu podpredsednika vlade koji je to i u kampanji proteklih izbora nudio publikumu kao svoj budući doprinos Brogradu i šire.
Autor: Rodoljub Šabić
Tradicionalna izložba slika studenata Akademije umetnosti u Novom Sadu ove godine je završena i pre nego što je počela!
Razlog je bilo to što je direktor Kulturnog centra naložio da se sa izložbe ukloni slika koja prikazuje razapetu ljudsku figuru bez lica koja u rukama drži novčanice.
Proleće je stiglo ali uobičajeno pismo od Miomira nije. To i nije bilo pravo pismo, bila je to obična dopisnica čijih je sto dozvoljenih reči pažljivo pregledala logorska služba ali je bila znak da je živ. Stizala je jednom mesečno, tačno u dan, toliko ispečatirana žigovima logorske cenzure i nemačke i srpske pošte da su se reči gubile pod raznobojnim orlovima i kukastim krstovima i da su bili potrebni sati odgonetanja oskudnog sadržaja. A sad ni toga nije bilo i poštar je, saginjući glavu, prolazio pored kuće u Kraljevića Tomislava sitnim žurnim korakom, izbegavajući da baci pogled prema prozoru iza koga je, krijući se iza zavese, gospodja-Olga naprezala oči da što pre ugleda žućkastomrku poštarsku uniformu. Jednog dana, a bio je već kraj marta, umesto očekivane, ugledala je plavu.
Draga moja,
Čitav dan sam tumarao po gradu. Zgrade postrojene kao vojska posmatrale su me strogih lica. Svaki čas zastajao sam i zagledao da li mi je sa odelom i cipelama sve u redu. Ne znam odakle ta nesigurnost kada slutim da me neko gleda. Ponekad više obraćam pažnju na tuđa očekivanja nego na svoje želje, a to je baš mučno i uvek me sneveseli. Zato sam rešio da ja posmatram druge i krenuo u pohode bečkim muzejima.
Naravno, bila si uz mene.
Nasiljem se bavimo kampanjski. Skoro svaki pojedinačni slučaj prati se zgražavanjem i osudom. I to je sve. Do sledećeg koji je praćen osudom i zgražavanjem. Tišim. I tako redom....Što više vremena prolazi to su glasovi zgražavanja i osude tiši. I onda se probudimo u užasu i ne znamo gde su nam prošle godine.
Ta-na-na-naaa! zilikaka ( link ):
Prolazim ovih dana pored jedne banke, kad me iz izloga spopadnu plakati - reklame za kredite. Prvo ide onaj ko Travolta, pa na sledećem jedan sa kutlačom kuvanog graška, kad na trećem - moj bicikl. Istina, u drugoj boji al isti moj!
Juče je Sinod SPC na čelu sa patrijarhom posetio Generalštab gde ga je dočekao načelnik Generalštaba sa svojim kolegijumom, a bili su nazočni i viđeniji gosti .Patrijarh osveštao Generalštab, čime je zaokružen proces reformi Vojske Srbije u skladu sa Strategijom nacionalne bezbednosti , Strategijom odbrane i mudrim odlukama dosadašnjih menadžmentova Ministarstva odbrane.
Sada imamo modernu vojsku po ugledu na svetle tradicije srpske vojske iz XIX veka, a ovima u EU ćemo reći da smo juče uspešno zaokružili ono što se traži po Poglavlju 24.
Naravno da nemam ništa protiv postojanja verske službe u vojsci, ali je servilnost prema Crkvi od strane nekih generala i oficira ispod granica dobrog ukusa, pa sve više izaziva podsmeh i odbojnost kod javnosti, ali i u samoj vojsci.
se sa lekarom ili farmaceutom. Da li se na taj način eliminišu neželjene posledice? Jok! Osim ako vam lekar nije brat od strica a apotekarka sestra od tetke. Čak i u tom slučaju ni oni sami ne mogu biti sigurni jer svakog trenutka farmaceutska mafija izbacuje na stotine, na hiljade novih proizvoda. I šta nam onda ostaje da činimo?