Moj dragi gost još jednom: Florian
More se tih godina, mada smo bili znatno siromašniji, mnogo lakše moglo doseći. U osnovnoj školi odmarališta Lovran, Lošinj, Pag; u gimnaziji vozom do Ploča i duž cele obale, sa posebnim obaveznim osvrtom na Dubrovnik. Početak studija ostrvske ture Mljet, Vis, ... da bi se rođenjem dece ustalila Istra. I pre toga sam letovanje najčešće završavao saborom, prvo u Rovinju a posle u Poreču, odakle se kretalo direktno na nastavu. Završetak studija i zapošljavanje poklopio se sa pretvaranjem nekog nasledstva ženinih roditelja u stan.
Izučava se u Srbiji neobična nauka skrivena pod velom metodike nastave likovne kulture. Izučava se u Jagodini uz bezrezervnu naučnu potporu koju joj pruža jedan od najviših državnih funkcionera. Izučava se u Jagodini, a kao virus se širi srpskim zemljama.
Dobra vila je stigla oko pola pet. Popodne. U jednoj ruci je nosila poluvlažan ili možda ipak polusuv kišobran, a u drugoj lakovanu torbu, tek malo manje crnu od njene kose vezane u čvorče. I još manje crnu od njenih očiju koje su se caklile kao kod veselog hrčka. Bila je obučena u belu košulju i pantalone koje su se slagale sa očnim čarom upravo pomenutog glodara.
Dobra vila je kratko popričala sa mnom užičko nazalnim dijalektom i sa svojih tanušnih, vrbovih prstiju skinula srebrno prstenje.
Autor: Rodoljub Šabić
Nikada niko u Srbiji nije kažnjen zbog nezakonite obrade tuđih podataka o ličnosti. Nije slučajno da je ovaj, u međunarodnim okvirima, raritetan podatak poslužio i kao povod za jednu akademsku šalu (prof. Vlada Vodinelić) - „kad je u pitanju zaštita podataka o ličnosti, „statistika" potvrđuje da Srbija, bez konkurencije, stoji najbolje. Jer da je bilo razloga, bar neko bi morao biti kažnjen."
Moj gost je blogokoleginica tripraseta92 sa temom o kojoj je tišina na blogu (i šire) zaglušujuća.
Monsanto in corpore sano
iliti
Razmišljanja jednog običnog srpskog vola
U ponedeljak su kolone traktora iz Vojvodine krenule ka BG u protestnu vožnju. Sve ih je blokirala policija na ulazu u grad, a ponekad i ovako
(na 0:09 pa nadalje, vidi se paor, kako leži vezan na njivi!)
Sve što nam je predočeno je da traktoristi prave gužvu, hoće leba preko pogače, maltretiraju građane... ali nigde objašnjenja zašto ratari protestvuju? Ok, spominju se neke subvencije, kao pomoć države poljoprivrednoj proizvodnji. Država je naravno u besparici, evo ukinula i sajtove od 30.000€ i nema para za sve ratare. Pomagaće samonajsiromašnije, sa malim posedom, do 10ha. I mirna Bačka. Elem ratarima se to iz nekograzloga nije dopalo.
- Nisi primetio tu prenaglašenu potrebu za fasciniranjem? Nizanje šala, gotovo histeričan humor, iščekivanje reakcije, ogledanje efekta u očima nas koji to slušamo? Znaš, sve to krije veliku, suštinsku nesigurnost.
Znam. Odgovaram analitičnoj sagovornici u sebi. Zapravo ćutim. Znam i ne zanima me. Kakav bi čovek ustvari bio ukoliko bih nesigurnost smatrao dovoljno velikim grehom za odustajanje od nekoga? Nesiguran mi zvuči kao najverovatniji
U Velikoj Plani u Domu zdravlja kasne plate... Eh pa ništa čudno, kome nije kasnila plata u našoj Srbiji nije čovek, ali...
Ionako svima koji rade u DZ, a i uopšte u državnim jaslama ostatak građanstva zavidi na sigurnosti, malim zahtevima poslodavca, redovnim a odavno ne i skromnim zaradama. Sve u svemu kasni plata kod najpoželjnijeg poslodavca u srba.
Kad sam čuo razlog zašto se taj neobični događaj u Plani velikoj dogodio stvar je postala zanimljiva i to zanimljiva dovoljno da poželim da je podelim. Naime direktor
Mili Bože, čuda golemoga,
ja li grmi, ja l' se zemlja trese,
ja se bije more o mramorje,
ja se biju na Popina vile?
Niti grmi, nit se zemlja trese,
ni se bije more o mramorje,
ni se biju na Popina vile;
već pucaju u Ševeningenu topovi,
šenluk čini aga Bramerc-aga,
uvatio Malog Komadića,
pa ga meće na dno u tavnicu.
U tavnici dva sužnja,
jedan plače, drugi popijeva:
"Ne boj se, brate moj dvagi,
eda Bog da kakva gođ junaka
koji će nas junak izbaviti!"
A kad k njima Komadić dođe,
svi u jedno grlo zaplakaše,
Komadića ljuto proklinjahu:
"Komadić, dopadnuo muka!
I mi smo se i uzdali u te
da ćeš ti nas kadgođ izbaviti,
eto i ti sade k nama dođe -
ko li će nas junak izbaviti?"
Veli njima Mali Komadić:
"Ne bojte se, braćo moja draga,
već ujutru kad danak osvane,
vi dozov'te agu Bramerc-agu,
pa mu kaž'te da j' umro Komadić
ne bi li me aga zakopao!"
Kad svanulo i sunce granulo,
a povikaju dva sužnja:
"Bog t' ubio, aga Bramerc-aga,
što dovede k nama Komadića?
Jer ga sinoć objesio nisi,
već se kod nas noćas prestavio -
hoće li nas pomoriti smradom?"
Autor: Rodoljub Šabić
„Umesto da imamo podršku za svoja nastojanja da idemo napred Beograd je to kočio, a takav stav Beograda dokazuje i samo reagovanje poverenika Šabića."
Citirana „ocena" se odnosi na rešenje kojim je Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti naložio brisanje „Centralizovane školske baze podataka i sistema za obaveštavanje roditelja o uspehu učenika" u AP Vojvodina. To je, zapravo deo izjave B.A., direktora jedne vojvođanske škole naveden u tekstu koji je pod naslovom „Čekajući Zakon o zaštiti podataka
Šest je sati, ali napolju je magla. Ptičarenje u magli i nije neki doživljaj. Da još rastežemo kafu? Ili da krećemo? Ipak, pobeđuje nestrpljenje da se zagnjurimo u prostranstva Južnog Kučaja, najprostranijeg masiva istočne Srbije i kraškog predela s najvećim kompleksom bukovih šuma u čitavoj zemlji. A šta je ovu “divljinu” očuvalo? Odsustvo asfalta. Iskustvo me uči, tamo gde ima asfalta, praktično nema ptica – a važi i obratno.
Od Titovog doba nije završen nijedan put, termo ili hidorecentrala u Srbiji.
Pravilo postavljanja partijskih kadrova u javnim preduzećima dovelo je Srbiju do ruba propasti.
Srbija
Da li je na pomolu nova prilika za sposobne Internet preduzetnike?
Prema tvrdnjama mnogih svetskih ekonomskih analitičara, započeo je novi "dot com bubble" talas, koji je sličan onom iz perioda od 1995 - 2000. Pored sličnosti, novi talas ima i neke razlike u odnosu na prethodni. Ovaj tekst analizira šta se to dešava, zašto se dešava, koji su trendovi i kako da se uključite, ako imate novu grandioznu ideju u koju duboko verujete.
Kada putniku na biciklu pomenete Euro Velo 6, njegova prva asocijacija biće Dunav. Iako ova biciklistička ruta, koja počinje na Atlantskom okeanu, vodi pored nekoliko reka, više od polovine njene celokupne dužine prati tok Dunava, skoro od njegovog samog izvora do Crnog mora. Na tom putu, tamo gde Dunav na mapi ćurliče praveći se važan što je