S jednim engleskim ptičarom sam nedavno sedeo na beogradskom Ušću, s pogledom na Konjsku adu (Malo Ratno ostrvo). Ispijali smo Jelen i na miholjskom suncu posmatrali patke i galebove kako se skupljaju na niskoj obali ostrva. Klizimo dvogledima duž obale: par stotina plovki gluvara, tek nekoliko liski, par malenih krdža, obavezni mali vranci, pa veliki vranci, siva čaplja, graciozni labud grbac, mali gnjurac, mišar, pa plovka čegrtuša i jedna zaostala seoska lasta, poneki sinji i brojni obični galebovi... Zastajem kod grupe običnih galebova: nešto proviruje iza njih, samo vrat i glava, belog perja i crne ‘kape’, te povećeg crvenog kljuna – velika čigra! Ovo je retka vrsta koju sam tek nekoliko puta posmatrao, a moj engleski prijatelj kaže da ju je video na Floridi, ali da mu je ovo prvi put da je sretne u Evropi.
crtice iz dnevnika kolege blogera Ninoslava Ranđelovića
a mene baš briga...
ili rupa u zidu?
"Vidi ovo! Izgleda da su počeli malo da šaraju," napisa mi dragi blogokolega šaljući mi link na tekst na Peščanikovom sajtu.
Zaista, tekst ruskog pisca Mihaila Berga, u kome on vrlo iskreno piše o otkrivanju sopstvenih zabluda o istoriji i politici, kako kaže, svoje istorijske domovine – države Izrael, je po mom mišljenju značajan korak (napred) uređivačke politike Peščanikovog sajta.
barak obama je ove godine dobio nobelovu nagradu za mir. cak i oni koji odobravaju ovogodisnjeg dobitnika slazu se da je nagrada vise "zasluzena" onim sto obama nagovestava (najavljuje) nego onim sto je uradio. sam proces predlaganja kandidata za ovogodisnju nagradu zavrsen je u februaru, tek nekih 20tak dana po obaminoj inauguraciji na predsednicku funkciju. ostalo je nesto vise od 49 godina pre nego sto javnosti bude prezentovano obrazlozenje predloga, ali pretpostavka je da se najverovatnije oslanja na obaminu izbornu kampanju i prelepu oratorsku sposobnost. obamini govori su mobilizatorski, zavodljivi, znacajni.
RRA kaže da ima - problem. Definicija problema deluje sasvim jasno, dobro tematizovano i potpuno prikazano.
Autorska prava, zakoni i propisi iz te oblasti, obaveza poštovanja i primene donetih propisa, davanje procena o tome šta se MORA i šta se MOŽE učiniti, vidljivost međusobne informisanosti odgovornih aktera - sve je sasvim dobro vidljivo u vesti koja je u medijima juče objavljena, s naslovom:
sa podnaslovom:
NAŠA PRIČA:
Republička radiodifuzna agencija najavljuje zabranu emitovanja TV programa iz regiona
Jedna crtica iz kulture američke prestonice možda će vam biti zanimljiva - današnji naslov u rubrici "Stil" Vašington Posta - "Brighest Young Things dominiraju vašingtonskom blog scenom", podsetio nas je na prilog koji smo emitovali pre nekoliko meseci. To je priča o Svetlani Legetić, 29-godišnjoj Novosadjanki, arhitekti po zanimanju, čiji se blog sa My Space stranice pretvorio u Brightest Young Things - blog koji danas ima 100,000 čitalaca, i čiji autori više nisu samo posmatrači i komentatori vašingtonske kulturne scene već i jedni od njenih kreatora.
2006.
Pamet su mi merili više puta, kreativnost također, a jednom sam im tumačio i Roršahove mrlje. Rezultate mi nikada nisu saopštavali. Znanje i fizičke sposbnosti su mi testirali… ni sam ne znam koliko puta. Rezultate su mi redovno saopštavali, ali ja sa njima najčešće nisam bio zadovoljan. Međutim, uvek sam sumnjao u sebe, svoje znanje i sposbnosti, nikada u njih i u njihove instrumente merenja. Kasnije, mnogo kasnije, shvatio sam da ti instrumenti nisu uvek validni, pouzdani, objektivni, osetljivi, baždareni…
Evo već treći dan prolazim pored Sajma. A na Sajmu, Sajam. Knjiga, čega drugog.. Autobusi se ciklično pune i prazne na toj stanici. Gužva. Nervira me sve to. I ovako kasnim na posao. Baš me nervira. Dok ja ne odem na Sajam. Onda onaj svet napolju, svet prepunih autobusa, saobraćajnog zastoja, tmurnog vremena, taj svet više ne postoji. Postoje samo hale, pune ljudi, hale tople, zagušljive, sa decom koja se vrzmaju među nogama (ko još vodi decu na Sajam?), hale pune knjiga.. Novih, starih, viđenih, željenih, nepoznatih, smešnih, važnih..
Mozda je čovek čoveku vuk, ali je sam sebi zasigurno samo magarac.
Mnogi ljudi vide marketing kao reklamiranje i prodaju roba i usluga. Ali pravi marketing ne uključuje veštinu prodaje onoga što proizvodite u toj meri u kojoj uključuje znanje šta treba da proizvodite. Vaša organizacija osvaja odlučujuću poziciju u svom domenu i na marketu kada shvati potrebe kupaca i nađe odgovarajuća rešenja da zadovolji te potrebe. Ako su ova rešenje slaba i nemaju vrednosti za kupca onda nikakva reklama i prodaja to ne može da nadomesti.
Autor: Rodoljub Šabić
„U cilju ažuriranja matičnih podataka (JMBG), a na osnovu člana 57. Zakona o energetici („Službeni glasnik", br. 84/04), molimo Vas da u roku od 5 dana na adresu Pogona Banovo brdo, ulica Požeška 71 dostavite fotokopiju lične karte sa upisanim Vašim ED brojem ili donesete ličnu kartu na uvid. S poštovanjem, Vaša EDB d.o.o. Beograd."
Ne znam koliko (hiljada) naših sugrađana je primilo ovakvo „obaveštenje", ali znam da se popriličan broj njih, u vezi sa dilemama odnosno nerazumevanjima koje je ono kod njih izazvalo, obratio
Ni posle kratke ali efektne kampanje o obeležavanju 65.godina od oslobođenja Beograda nije ništa jasnije da li smo kao država načistije da li je to bilo oslobođenje ili okupacija.
Da li sve to organizovano u čast dolaska predsednika Medvedeva ili olobođenja Beograda.
Čak ni svečana akademija u Sava centru nije dala nedvosmislen odgovor, osim što je program tako koncipiran da se svaki odgovor izbegne.
Mašta može svašta pa i da zameni partizanime sa Soluncima, Staljina sa carom Nikolajem, 1941. sa 1914., a 1944. sa 1918., ulazak partizana u Beograd sa dolaskom Crvene armije u Moskvu, da se partizanske pesme prekomponuje kako se ime ne bi spominjalo, da se filmski zapisi tako odaberu da se se slučajno ne bi video i Peko ili pomenuo Tito, i po cenu da se ne vide ni Ždanov ni Tolbuhin.
Medvedev pomenu i partizane i moralnu obavezu da se ne dozvoli da se revizijom istorije od kvislinga prave heroji, da se okupatori prikazuju kao oslobodioci, a oslobodioci kao okupatori. Kao da je čovek pratio državni projekat i medijsku kampanju kod nas kojom se partizanski pokret želi prikazati kao zločinački, a kolaboracionisti kao patriote.
Tome su bila posvećena i dva tematska “Utiska nedelje” gde je voditeljica
U petak 20. decembra 2002. godine oko 3 popodne stigao je bio email na ekran vec tada starog kompjutera koji je obavljao poslove vodjenja jedne radnjice na Yonge Street-u opisane drugom prilikom, a sluzio je i za druge stvari. Mail je izgledao neobicno, ali nisam stigla da razlucim sta je konkretno bilo neobicno na njemu jer sam ga odmah otvorila.