Koliko li je ovo kaznenih poena? I zna li neko koji je ovo Kragujevčanin?
Sofisticirani artizam za blog četveroručno
Uz tastaturu: Beba Lončarević & Keti Topalović
Tog sunčanog kasnoproljetnog jutra, napokon smo se našle na par minuta zasluženog odmora. Prisjećajući se svog nedavnog sna u kojem mi Beba donosi kifle i jogurt, više gladna no lijena, opskrbila sam se u obližnjoj pekari. Hoće li se ikada dogoditi da stignem prva? Beba je već pijuckala svoj caffe latte, listajući novine u hladovini starog kestena. U pozadini se čula prijatna i nenametljiva muzika. Prepoznala sam Helicopter String
Boletova tetka je bila iz Dubrovnika, zato smo tamo išli na letovanje. Nije bilo drugog razloga. Ne zbog letnjih igara, iako smo išli obično u to vreme. Igre počinju negde oko mog rođendana, po tome pamtim. Za sve te godine slušao sam nekoliko gudačkih koncerata kroz pregrade od šper ploče. U to vreme pada i svršetak Vimbldona. Meni drevne lepote starog grada ništa nisu značile. Ni onaj kamen koji štrči iz crkve i na koji se ljudi penju pokušavajući da se zadrže, zbog određene simbolike. Ni Djelo Jusić, ni brat mu, ni Tereza Kesovija koja se glasno smeje ispred Gradske kafane, ni Buco i Srđan, ni Hamlet na Lovrijencu, ni Rade Šerbedžija, ni šarplaninac Ibrice Jusića, ni hrvatske i srpske glumice srednje i mlađe generacije; ništa mi sve to nije značilo kao činjenica da si u Dubrovniku mogao, kao u nekom velikom gradu, da se izgubiš u gužvi.
Sima …
- Pa?- pitam ja dok po ledjima češkam mog mačora Miška – Šta konkretno hoćeš da kažeš?
- Pa konkretno, hoćeš li da ti skuvam skuplju ili ovu jevtiniju varijantu.
- Slušaj ženo, ne smemo se rasipati, takvo je vreme – odgovaram, dok mačora izbacujem kroz otvoreni
Antić saopštio spisak:
golmani: Vladimir Stojković (Vigan), Željko Brkić (Vojvodina), Bojan Isailović (Zaglebje), Andjelko Đuričić (Leirija).
odbrambeni fudbaleri: Branislav Ivanović (Čelsi), Antonio Rukavina (Minhen 1860), Nemanja Vidić (Mančester junajted), Neven Subotić (Borusija Dortmund), Aleksandar Luković (Udineze), Ivan Obradović (Saragosa), Aleksandar Kolarov (Lacio).
fudbaleri sredine terena: Dejan Stanković (Inter), Gojko Kačar (Herta), Nenad Milijaš (Vulverhempton), Zdravko Kuzmanović (Štutgart), Radosav Petrović (Partizan), Miloš Krasić
Svakih par dana dobijam poziv sa pitanjem tipa: Pronašao sam mladu pticu i doneo je kući, šta da radim s njom? Većina takvih slučajeva završi se uginućem
Svaka mudra država i njena spoljna politika teže da probleme u odnosima sa susedima i u okruženju svedu na nulu. U vreme kada kod nas , na prostoru bivše SFRJ nije bilo pameti ni mudrih politika, umesto svođenja problema na nulu težilo se da se susedi svedu na nulu- ili da bude kako mi hoćemo ili da ih ne bude.Konačno i na sreću, vreme takvih politika i političara je prošlo, a vreme razuma neumitno poptiskuje iracionalnosti, prošlost odlazi u prošlost, ne treba i u zaborav, a sadašnjost konačno biva okrenuta budućnosti.Polako ali sigurno region se vraća pameti, rešavanje odnosa sa susedima postaju prioritet a mir i stabilnost u regionu zajednički cilj i dobro. Srbija i Hrvatska su ključni činioci tog procesa i dobro je da sve bolje sarađuju.
Nedavni tekst u zagrebačkom Globusu pod naslovom “Tadićeva ofenziva: Kad Srbija govori, Hrvatska šuti “u kojem je predsednik Tadić opisan nizom laskavih metafora, poput“neokrunjeni kralj europskog jugoistoka” "balkanski šarmer", "balkanski politički supermen", "ljubimac svetskih centara moći","glasnogovornik tema koje su od opšteg regionalnog interesa"može se posmatrati iz različitih uglova.
Toliko hvaljenje predsednika Srbije može se tumačiti
Negde posle ponoći, robijajući fiziološkim potrebama Ikara Varvarina, ušla sam u lift. Preciznije rečeno, u plakar. Ikar se zaglavio u fioci. Iza pojave konkurentne alpskim masivima koja je, sa jedva par centi lufta, dominirala kvadraturom lifta, virila je komšinica.
- O, to ste vi, dobro veče. Idete u šetnju?
- Dobro i vama. Pokušavamo. A, vi?
- I mi.
- Idete u šetnju? Sa ormanom?
- Ne, sa mužem.
U tom trenutku je, iz mraka bočne pregrade za peškire i donji veš, izronio komšija. Ikar je zacvileo od straha, koji je ugrozio njegov vododržački ventilčić.
"Mislim da se radi o apsolutnom bezobrazluku, ne radi se o pravnim stvarima, nego moralnim. Očekujem da premijer hitno reaguje s obzirom da se radi o državnom službeniku i to ne bilo kom"
" Mislim da se radi o apsolutnom bezobrazluku, ne radi se o medicinskim stvarima, nego moralnim. Očekujem da premijer hitno reaguje s obzirom da se radi o državnom funkcioneru i to ne bilo kom "
u cemu je razlika?
Autor: Rodoljub Šabić
Od 15. maja ove godine na zvaničnoj elektronskoj prezentaciji Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti - http://www.poverenik.rs/ ili na direktnom linku http://registar.poverenik.rs/ postavljen je, shodno Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti Centralni registar zbirki podataka o ličnosti. Dalje popunjavanje i funkcionisanje Centralnog registra podrazumeva izvršavanje obaveza koje po zakonu imaju svi rukovaoci zbirki podataka o ličnosti (preduzeća,
Bila bih nepoštena kada bih rekla da me je nedavno postupanje tzv. ministra zdravlja navelo da razmišljam o ostavci na mesto predsednice GI "Majka Hrabrost". Nije. Misao o tome javila mi se još jesenas, kada sam polako počela da osećam umor i sve jaču frustraciju što se napori koje ulažemo u promenu stanja u porodilištu s jedne strane ne cene, a s druge strane ne isplaćuju u meri u kojoj bi trebalo da se isplaćuju, s obzirom na uložene napore.
Evo bas ovih dana imamo priliku da citamo kako Milo Djukanovic u najboljem maniru svog nekadasnjeg saborca i ucitelja Milosevica optuzuje celokupnu crnogorsku opoziciju da je "sklepana" u inostranstvu (u Tadicevom kabinetu) ...
Aj' da zamislimo za trenutak da je tako. Ono sto Milo u svojoj zaslpeljenosti ne kapira je da je jedna od najtipicnijih pojava u drzavama sa diktatorskim rezimom BAS ta situacija da je opoziciji potrebna (neophodna) podrska iz inostranstva. Po Milu ispada da on prakticno ne bi imao opoziciju da je nije Tadic "sklepao". Sto bi bio NEOBORIVI dokaz da je CG nedemokratska
U nekom pogledu ovo je gore od Buša. Prvo, zato što je Obama prisvojio pravo da ubija američke građane koje on optuži da su "teroristi" samo na osnovu svoje sumnje ili sumnje od strane CIA, pravo koje Buš nikada nije javno prisvojio. Drugo, Obama kaže da te vlada može pritvoriti zauvek čak iako si oslobođen na sudu i javno je puštao ideje o "preventivnom pritvoru." Treće, Obamina administracija, proširujući upotrebu napada bespilotnih dronova, tvrdi da SAD ima pravo po međunarodnim zakonima da vrši ubistva bez suđenja u suverenim zemljama sa kojima nisu u ratu.