Piše: Aleksandar Petrović
Dečak se iskrao iz sobe i nečujno spustio niz stepenice. Sa uzbuđenjem je prišao velikom instrumentu. Podigao je, lagano, poklopac i dodirnuo dirke. Uskoro su ga okružili roditelji i sestre, koji su ga nemo slušali. Bili su zadivljeni. Dečak je svirao komade koje je, u danima pre toga, izvodila njegova majka. Još nije
To nije velika pesma, ni brilijantna politička analiza. Ali oskudni redovi koje je Ginter Gras objavio pod naslovom „Šta se mora reći", jednom će se ubrajati među njegove najuticajnije reči. One označavaju prekretnicu. U njima se nalazi rečenica koju više nećemo moći da izbegnemo: „Nuklearna sila Izrael ugrožava ionako krhki mir u svetu". Ova rečenica podigla je pravu buru.
A certain level of aggression is essential to the game of rugby league, particularly in defence and particularly in the middle of the field, where the big boys collide.
Rugby league is, in many ways, a combat contact team sport. The collision and tackle aspect of the game is a form of wrestling and, let’s face it, only a few scary people are able to compete in any form of combat without first setting an aggressive mindset.
There’s nothing wrong with a rugby league tackler facing up to his opponent with the desire to hurt him and there’s equally nothing wrong with a trainer
Podstaknuta Brajinim blogom i komentarima o „dečaku i napadaču", rešila sam konačno da napišem blog o kondicionalu - isti se kiseli u mojoj glavi još od januara. Povod je takođe bila vest na B92, pri čemu ovde ne iritira sugestivni naslov vesti, nego javašluk prema jeziku, ispoljen plakativno u dve rečenice inače podužeg teksta. Obe vesti su se, jedna zbog zloupotrebe, a druga zbog nepoznavanja jezika - dakle, zbog jezika - pokazale kao kontraproduktivne.
Setićete se, donedavni predsednik Hrvatske Stipe Mesić izjavio je početkom godine kako bi, u slučaju da Republika Srpska reši da se otcepi od BiH i pripoji Srbiji, odmah poslao vojsku na granicu... itd. Reči su odjeknule, a Mesićev kabinet je rešio da pokuša kako-tako da izvadi kestenje iz vatre, pravdajući Mesića činjenicom da je, eto, samo upotrebio kondicional.
U prvobitnoj verziji vesti objavljenoj na B92 upotreba kondicionala je prokomentarisana na sledeći način:
„Na relaciji Beograd - Zagreb sad su presudna glagolska vremena." I, malo dalje, konkretno o kondicionalu:
„Za neupućene - reč je o glagolskom vremenu koje prevedeno na žargosni jezik je - može da bude ali ne more da znači."
Sve ovo liči na još jednu u nizu priča o pokidanim nitima i izgubljenim podsetnicima na prošla vremena i ljude. Sve, osim jednog detalja koji celoj priči dodaje neobičan sloj univerzalne ljudske vere i povezanosti.
Од аутобуске станице у подножју брда до Природно-математичког Факултета на врху води стаза прошарана степеницама и делимично осенчена дрвећем. Студентима прве године се чини стрмија и
Na izborima za nove blogere 2008. godine u kojima je učestvovalo 553 registrovanih korisnika bloga a u čijoj je izbornoj komisiji bilo preko 20 000 spoljnih posmatrača izabrani su poludemokratskom i kopirajtom zaštićenom metodom sledeći kandidati:
(lista je po azbučnom redu)
Piše: Vladimir Petrovic
Ove godine mnogobrojna «Haiku drustva» u Srbiji (a ima ih dosta, od Nisa do Vrsca, Odzaka i dalje) obelezavaju osamdesetogodisnjicu objavljivanja prvog srpskog prevoda japanskih haiku pesama. U pitanju su bili prevodi/prepevi «Pesama Starog Japana» koje je Milos Crnjanski objavio 1928. godine. Ta godina se na odredjeni nacin
Ne znam kako vi, ali ja svakog dana prelistam sve novine. Nije to ni jeftina, ni prijatna aktivnost. No računam, ne pijem, ne pušim, ne drogiram se, ne marim za izlaske, ne kockam se...ovo svakodnevno jutarnje unošenje štamparskog olova u organizam jedini mi je porok. Šta me tera u njega? Mislim, osim želje da u tom mozaiku uticaja i interferiranja saznam ko koga, ko kome i ko s kim. Pa najviše tzv «istraživačko čitalaštvo». Ono se od istraživačkog novinarstva razlikuje u tome što je fokusirano na potragu za inteligentnom formom života u srpskoj javnosti.
Ona nikada ne zvoca, ispunjava sve fantazije i nije ljubomorna, najkraći je opis novotehnološke lutke za odrasle. Seks-droid Andy kompanije First Androids, napredna je verzija Real Doll. Andy diše, ima puls, opremljena je G-tačkom, doživljava burne orgazme i kosta par 'iljada evra. „Ova lutka je poput prave žene, samo nema mozak", tvrdi proizvođač.
Kristi Scott testirao je za magazin H+ ovu lepoticu i zaključio: "Andy ima najrealniji glumljeni orgazam koji sam ikada video. Ono što je kompanija stvorila nije samo lutka za seks već sasvim novo erotsko SF iskustvo. Ura za tehnologiju!"
Nije tajna, mnogi muškarci sanjaju o tome da imaju seks sa ženom koja poslušno ćuti i ne traži pažnju, ali ispunjava sve prohteve.
Imali smo ujaka Savu koji je umeo mlađima koji se zaigraju rečima u njegovom prisustvu strogo da kaže "birajte reči", što je bio poziv za pristojno ponašanje da se ne bruka familija.
U teška vremena kada zavlada bolest, elementarna nepogoda, nesreća, rat, u ljudima se probudi solidarnost, empatija, ponos i patriotizam, nesebičnost i volja da se pomogne da se što pre prevlada nevolja. Ta energija nosi sve pred sobom i savlada sve prepreke, porazi neprijatelja slogom i humanošću, i pobeđuje sa najmanje gubitaka, zato sto su složni, zato što svaku jedinku vide kao delić
Zašto ovu porodicu žele da izbace iz Srbije, odnosno iz Novog Sada u kome živi? Ne insiuniram, pitam, jer mi ovo sve izgleda čudno. Zbog čega bi se neko ostrvio na porodicu sa troje male dece?
Hello my name is Simon Wilson Philipino/American age 31, I’m a proud member of the Novi Sad community for over 3 years now, a business owner, a volunteer, artist & designer. I’m married to Evdoxia Seitanidou (Greek age 32) now for 8 years & we have 3 children Nathaniel age 6, William age 4 & Juliet age 2.
Upravo smo se lepo ljuljali - zna li neko gde je udario zemljotres?
EDIT:
Posto smo saznali gde je bio zemljotres, slobodno nastavite da izvestavate o situaciji na terenu ili o svom dozivljaju istog.
Hvala svima na brzom odzivu!
EDIT 2: (22:21 04.11.2010)
Opet se ljuljalo. Valjda ona smirivanja...
Tiranija, zlostavljanje ili jednostavnije nasilje na poslu je negativna društvena pojava o kojoj se nerado govori i kojoj su izloženi zaposleni svuda u svetu, pa i u Srbiji.
Sam izraz mobing podrazumeva psihičko, moralno i seksualno nasilje nad pojedincem, najčešće na radnom mestu, kojim se ugrožava njegov moralni i fizički integritet, pravo na lično dostojanstvo i pravo na rad, ignorisanjem, ismevanjem, stalnom pretnjom otkazom, zakidanjem na zaradi, nasrtajem na čast i ugled zaposlenih sve do napuštanja radnog mesta.