Grob Branislava Nušića u Beogradu
Jednom davno sam, kometarišući na nečijem blogu, pomenuo ovu zanimljivu naučnu činjenicu, ali verujem da taj komantar mnogi novi blogeri nisu pročitali ili obratili pažnju na njega. Budući da se ovih dana po raznim vestima žustro govori o urinaciji, po grobovima a i šire, – čak je i Predsednik posvetio pažnju toj fiziološkoj
Gost autor: Marko Stamenković (8 godina, II razred)
Danas sam doziveo nesto strasno! Kako da ja imam tako malo domaceg (da nacrtam sta sam procitao za vreme raspusta), a moj prijatelj, koji ide u drugu skolu i kod druge uciteljice tako mnogo (dve strane iz radne sveske iz matematike i iz srpskog jedan sastav)? Imali smo dogovor da se vidimo, ali zbog glupe skole sad ne mozemo! A sta vi mislite o ovom da li je to fer ili ne?
Jedan engleski pisac napisao je knjigu sa nazivom: "The Diary of a Nobody" (koju je The Guardian uvrstio u '1oo najboljih knjiga svih vremena'). Ja ne vodim dnevnik, valjda zato što sam prilično nesistematičan, ali volim povremeno pisati pisma i - blogove. Otuda gornji naslov za nekoliko mojih sledećih priloga
Zovem se Nikola. Po vokaciji sam biolog/ekolog, radim kao naučni istraživač/univerzitetski
Znala sam da se Engels rodio bogat a da je Marks bio siromašan, ali nisam znala razmere te bede dok nisam pročitala knjigu Fransisa Vina «Marksov Das Kapital».
Od sedmoro Marksove dece, detinjstvo je preživelo troje. Žena mu je stalno bila trudna ili bolesna. Život mu je bio neuredan, noću je radio, danju spavao, u istoj onoj kuhinji u kojoj se kuvao ručak i radio domaći. Spavali su na smenu a prežiljvavali uglavnom od prijateljskog dobročinstva Fridriha
Kod Sv. Petra guzva, graja, vika, dreka ..Immanuel je propustio svoju setnju po rajskom vrtu. Gledao CNN. Place. Thomas Hobbes ga tjesi.
Ajde bice sve u redu:kaki homo sapiensi covjece ne budi naivan. Jebote moralni immperativ, onako kategoricki. Govno sapiens, reko ti sto puta... a od govana pite nema.
Daj nek neko ode I ugasi onaj propellerod Jefferson-a , receSv. Petar.
A ne bi ja njega diro , rece Marks . Vrti se jos od zadnje GOP predsednicke debate od prije neki dan, stace on uskoro.
A kad stane, Amerika i Engleska bice
Ako Srbija stremi ka Evropi, mogla bi da usvoji svetske zakonske regulative i standarde, ali ne zato što je "žaba videla kako se konj potkiva" več zato što nam logička sposobnost omogućava da prepoznamo dobrobit i razlikujemo je od štete. Ako je punoletnim licima dozvoljeno da neograničeno rabe štetne materije (nikotin, alkohol i sedative), zašto onda osnovno ljudsko pravo na izbor ne uključuje i kanabis kao lek? Umesto toga, konzumenti kanabisa se pod stegama društvenih predrasuda i brutalnog zakona, osećaju kao kriminalci i otpadnici u društvu.
Ideja da Avganistanci ne žele strance da osvajaju i okupiraju njihovu zemlju jednostavno ne postoji u priči.
Poznati glumac Žarko Laušević (49), za kojim je raspisana poternica zbog dvostrukog ubistva u Podgorici, prekjuče su u Sjedinjenim Američkim Državama, uhapsili radnici Biroa za emigraciju i carine, zbog boravka u zemlji bez vize.
Moguće je da nisi Srbin ako ne radiš barem 2 od navedenih stvari:
1. Imaš kesu punu drugih kesa
2. imaš gomilu praznih bočica na kadi i kako takneš jednu padnu 10
3. Čuvaš kutije od Tv-a, kompjutera, videa, ... od 1978 na ovamo
4. Imaš punu čašu olovaka od kojih možda jedna radi
5. Daljinski držiš uz tv na komodi
U prilogu su izvodi iz govora ostalih uvodničara na nedavno održanom okruglom stolu CEAS "O preporukama Evropskog parlamenta iz Rezolucije O napretku Srbije u procesu njenih evropskih integracija- Podrška usvajanju zakona o otvaranju tajnih dosijea». EP je u spomenutoj Rezoluciji pozvao vlasti u Srbiji da nastave sa naporima da eliminišu nasleđe komunističkih tajnih službi, kao korak u procesu demokratizacije Srbije i podsetio na značaj dalje reforme sektora bezbednosti, jačanje parlamentarnog nadzora i kontrole nad službama bezbednosti, kao i na značaj otvaranja nacionalnih arhiva. Podršku organizatoru i učesnicima skupa pružio je u svom pozdravnom pismu izvestilac EP za Srbiju Jelko Kacin.
Danima su mi Balaševićevi stihovi u glavi:
Upiru se deca da rođene očeve od laži odviknu...
Šta na kraju bidne? Putnici za Sidnej, izlaz taj i taj...
Dokle, bre, da nas voza zli čarobnjak iz Oza?
Dokle taj glupi džoker "Ćuti, dobro je"?
Ma, čitav plen da skupe, pa ne mogu da vas kupe...
Da vam mladost kao sitan kusur odbroje...
Da li vidite šta se promenilo u Srbiji od 2008. do danas? Šta su nam uradili od sudstva? U kakvom je stanju srpska ekonomija? Kakav je stepen korupcije u 2012 u odnosu 2008. godinu? Kakva je danas kontrola medija u odnosu na 2008? Kakva je razlika u količini nasilja u vašem okruženju danas, a kakva je bila 2008? Da li nam je Svetska ekonomska kriza kriva za dve milijarde ukradene u javnim nabavkama godišnje? U kakvom je stanju poljoprivreda? Ko se zapošljava u javnom sektoru, sposobni ili poltroni?
U predvečerje jugoslovenske katastrofe za beogradski nedeljnik Inervju napisao sam nevelik prilog pod naslovom Zločinci ante portas. U zaključku sam istakao, da neraščišćeni odnosi iz skorije prošlosti i socijalna klima devedesetih, daju dosta osnove za pretpostavku da građanski rat u SFRJ, ukoliko do njega dođe, ni ovoga puta neće proći bez ratnih zločina, te da će taj rat, pored drugih specifičnosti, obeležiti zastrašujuća svirepost jednog broja njegovoh učesnika. Nažalost, ove i slične pretpostavke su se obistinile. Pogrešio sam samo u jednom: nisam mogao ni predpostaviti da pred našim vratima čeka baš toliki broj svirepih zločinaca. Kasnije sam pokušao da pronađem odgovore, da razumem, ne da opravdavam ili osudim.
Već u toku rata bilo je jasno da su granice međunarodnog humanitarnog prava probijene. Statut Međunarodnog vojnog suda u Nirbnergu, koji je verifikovala generalna skupština OUN Rezolucijom od 11.12.1946.g. kao ratni zločin kvalifikuje: ubistva, zlostavljanje ili deportaciju civilnog stanovništva, ubistva ili zlostavljanje ratnih zarobljenika, ubijanje talaca, pljačkanje javne i privatne imovine, namerno razaranje gradova i sela, ili pustošenja koja nisu opravdana vojnim potrebama. Bilo je, također, jasno da ratne zločine čine sve sukobljene strane. Međutim, na primeru ratova u bivšoj Jugoslaviji starom, nepisanom pravilu po kome se poraženima sudi kao ratnim zločincima, a na pobedničkoj strani pojedinci se za ista dela proglašavaju herojima, najmoćnija sila u istoriji sveta dodala je još nekoliko redova – o tome ko je ratni zločinac, a ko heroj mi odlučujemo, preko međunarodnih sudova i na sve druge načine.