Za put svile znam, znam i za trasu začina, ali nisam razmisljala o tome da postoji i ustaljeni, uhodani . put kolača - sve do pre neki dan, kada sam s plavom ikeinom kesom u ruci, cupkala na autobskoj stanici Beograd. U velikoj kesi bio je mali omot, a u njemu, kilogram domaće tarane. Taranu sam kupila na Kalenića pijaci, donela je kući, zapakovala i po najgorem kijametu zaputila se na autobusku stanicu da je predam Lasta vozaču, s molbom da je odnese u beli svet.
Ali
Da počnem sa anegdotom :
Juče je Ion Tiriac napunio 80 godina .
Čovek je bivši teniser i po Forbesu težak oko 1.2 milijarde eura.
Pitali ga na TV kad je shvatio da je bogat odgovorio je :
Prvi put sam shvatio da sam bogat kad smo mogli da iznajmimo dve hotelske sobe, da ne moram da spavam
Milan Nikolić
Ok, važno je da krenemo redom. U okvirima tako raskošne dramaturgije kakvu je večeras priredila PRVA televizija (šta god ovo ime značilo), trebalo bi se nekako snaći. A, meni bar, nije jednostavno. Kada zaronite u taj okean sreće, ne znate gde biste i šta biste pre. Sletanje aviona Turkish airlineasa, kako su nas revnosno i profesionalno obaveštavali
Naizgled nema puno sličosti između sudbine ove dvojice košarkaša. Igrali su za suprotne strane večitih. Živeli različite živote, stradali na različite načine, razlikovali se po temperamentu. Nisu bili slični ni kao igrači. Kad je jedan nesrećno okončao karijeru, drugi je započeo. Jedan je bio deo vesele i šarene slike osamdesetih, drugi je sijao u mraku devedesetih.
Don't knock masturbation. It's sex with someone that I love. (Woody Allen)
Nedavno sam procitao jedan zanimljiv esej koji, uslovno receno, govori o povezanosti masturbacije (valjda u onim slucajevima koji dovode do seksualne neadekvatnosti) sa - terorizmom.
Mozda je to preterivanje, ali sam malo razmisljao o fenomenu masturbacije.
Masturbacija (po Milanu Vujakliji: manustupracija, spolno
Duda je rekao da idemo na kafu i druženje. Dodao je i da ga tako zovem samo kad treba nekoga da bije, što je izmišljeni recidiv prošlosti, vremena kada smo bili malo mladji no što smo sada izuzetno mladi. Kao mesto okupljanja mi je, po treći put, naveo sokače pored Kalenca, gde brat Steve pilota, zvanog Gibon, ima kafić. Ima i ogromno drvo sa dobrom hladovinom, i još nešto, što nisam čula jer je Duda počeo da mi kašlje u uvo kao srpski pesnik romantičar. Za kraj je prokrkljao da mu je hripanje od alergije na ambroziju, koja muči svu omladinu, a njega naročito. Mene je već na polovini tog izlaganja zabolelo rame kojim sam držala telefon, jer me gnjave peti i šesti pršljen, dok mi je uvo zbog nanete buke otkazalo poslušnost.
Ceta mala ali odabrana, posla u osvajanje Amerike
Izvolte na tortu.
Ja zaista ne mogu da verujem kome je u vladi povereno da radi reformu penzionog sistema. Sa svojim timom. Sa 2.5% glasova na prošlim izborima. Bez da je napustio granice bivše proširene domovine. Bez da govori i jedan strani jezik. Najveće opterećenje poreskih obveznika i budžeta. 4 milijarde evra tereta godišnje. Reforma od koje zavisi ekonomska budućnost Srbije i konkurentnost njene privrede ...
Reforma treba da pođe od toga da se od donošenja novog zakona napravi presek i podela na dve grupe: trenutni penzioneri i akumulirane godine staža onih koji još nisu u penziji u jednoj grupi i nove godine staža za sve građane koji još uvek rade. To je i pravedno, a i pride dovodi do eliminacije nepotrebnog potpredsednika iz odlučivanja o mojoj i vašoj budućnosti.
Zašto baš u Mariboru i zašto baš sada? Poznavaoci lokalnih prilika tvrde da je Maribor od osamostaljivanja Slovenije 1991. godine bio mesto eksperimenata novog kapitalističkog sistema. Kap koja je prelila čašu je tzv. javno-privatno partnerstvo, gde preduzetnici, uz pomoć gradskih moćnika, u ovom slučaju gradonačelnika Franca Kanglera, skidaju kajmak.
U poslednjih 15 godina konstantno mastam o 3 situacije. Nisam siguran kako se to zove u psihologiji ali to je neka vrsta projektovanja sebe u odredjene zeljene situacije. Znaci ovo se ne desava dok spavam, nego dok sam budam =]
Slede 3 scenarija koja se nikada nisu desila, a koje mi uglavnom dolaze dok slusam mjuzu:
1. Pustam muziku u jednom malom klubu pored Ibra gde se sakupljala ekipa iz mog detinjstva. Pre par godina taj klub je izgoreo ali moj "san" je jos uvek prisutan. Zamisljam kako me gazda kluba (inace moj drugar) testira. - Ajde Spiro pusti mi jednu stvar, ako mene
Juče beše završna priredba u OŠ "Mladost", prilika da se roditelji predškolaca ponose kako su im deca lepa, pametna, talentovana, i sve ostalo, a kroz pesmu i igru. Samo mi nije jasno zašto svi roditelji uglas pričaju dok tuđa deca recituju, a kad na njihovo dete dođe red, iznervirano svima uokolo viču "Pssssst!!!"
Ali, dobro, zemlja Srbija je ovo, nije zemlja Danska, šta da se radi. Ko nam kriv što se ne iselismo dok smo mlađi bili, jel'.
I moje je dete bilo lepo, pametno i talentovano (pu, pu, pu), ko i sva druga, uostalom. I ponosna je majka bila, i još je. Ali ne bih ovom prilikom o tome. Ovom bih prilikom jopet o duplošperovanim vratima, njih 19 komada, koje je škola platila 35.400,00 dinara komad. Tri komada od roditeljskih para, a 16 komada od sopstvenih sredstava.
Koliko vam se puta desilo, da čitajući intervju nekog od zvaničnika uvidite da ste to već negde čuli, pročatali, videli..? Ako se posmatra sektor energetike u poslednjih gotovo devet godina, utisak već viđenog je očigledan. Koliko god ministara je dobilo mogućnost da vodi ovaj sektor a bilo ih je više od šest, sa svakim je ovaj osećaj samo snažniji.
Aktuelni ministar nedavno je propagirao bogatstvo Srbije u uljnim škriljcima (iz kojih se dobija sintetička domaća nafta). Ne bi bilo čudno, da isti ministar samo pre par meseci nije aminovao ugovor o kupoprodaji NISa, kojim