Tokom i nakon posete Berlinu ministar Vučić je dao najkoncizniji ocenu o odnosima Srbije i Nemačke, sublimirajući je u rečenici da je Nemačka naš najvažniji strateški partner i da bez Nemačke ne možemo napred. Verujem da niko razuman nije pomislio da on time umanjuje značaj odnosa sa Rusijom niti da je manji Srbin ili Rusofil, već da je bolje od mnogih razumeo realnost.
Uvek sam bio zagovornik da Srbija treba da se osloni na Nemačku kao najpouzdanijeg partnera, najveću ekonomsku i u svakom pogledu zemlju u Evropi i EU, našeg tradicionalno najvećeg trgovinskog partnera i da se unaprede i intenziviraju odnosi u svim oblastima, posebno vojnoj saradnji. Pošto sam na tome lično dugo radio, drago mi je da je Vučić to sada započeo, a zameram ostalima što nisu, a mogli su. Dakle, što bi rekao šef jedne naše stranke, nisam ja menjao niti menjam svoje uverenje, već se neki poklapali sa mojim stavovima a neki ne.
Vidim počeće akcija čićšenja Srbije, pa bih tim povodom da iznesem i manje lični, a više kolektivni problem, koji se tiče sela Badnjevac.
Dotično selo, koje spada u opštinu Batočina, već godinama vode nema. Zapravo, pola sela ima vodu, a bolje da je nema, dok je druga polovina sela uopšte nema.
Dok srčem prvu jutarnju kafu ...
Srk ...
Listam novine, srkućem kaficu, pa tako saznajem sledeće vesti ...
Srk ...
Naši političari izgledaju ozbiljno dok daju neozbiljne izjave ... dok narod te izjave shvata ozbiljno ... što je krajnje neozbiljno ...
Srk ...
Pa čitam tako...kako se kod nas dogadjaji smenjuju kao na filmskoj traci... g.Tadiću je konačno pukao film...pa je izjavio '' vidimo se u nekom drugom filmu ''...
Srk ...
Takodje se šuška da bi mogao formirati Demokratski front ...ako je za utehu...kod svakog fronta je najvažnije...zauzeti
Spomenuo si da je sve nekako doslo na svoje mesto sa timom sa kojim radis. Da li mozes da mi kazes sta se to desilo, ko su ti ljudi koji su bili najvazniji u tvom razvoju?
To su isti ljudi koji su bili prosle godine, samo sto smo pronasli nacin da se bolje organizujemo i pripremimo za meceve i da znamo sta radimo na terenu i van njega. Svako od njih je strucan u svojoj profesiiji sto olaksava moj posao da igram dobro na terenu i pobedjujem. Pored toga imamo jako blizak i jako dobar odnos van terena gde mogu da podelim mnoge stvari iz privatnog zivota sa njima, sto je jako bitno.
PUN NASLOV JE: Ideološka konfuzija vodi ka irelevantnosti liberalne građanske mobilizacije
Intervju sa Ovidijem Gerasim-Prokom*
Ovidiu Gherasim-Proca je predavač na Univerzitetu Aleksandar Joan Kuza u Jašiju, Rumunija (Odsek za Političke nauke, Međunarodne odnose i Evropske studije)
1. Da li bi mogao da pojasniš tezu koju si objavio na Fejsbuku: da postoje dva slona u dnevnoj sobi kapitalističke nepravde: korupcija i antikorupcija?
18. janura, pre protesta, predsednik Rumunije se neočekivano pojavio na sastanku vlade,
Na spoljašnjem planu Dizraeli je „tvrdi legitimista" pronalazeći jedan od prvih državničkih uzora u grofu Meternihu, kome će se približiti kada se ovaj nakon revolucije iz 1848. godine zadesi u političkom izbeglištvu u Engleskoj, vodeći sa njim duge političke razgovore. Kasnije će ga u međusobnoj korespodenciji nazivati „svojim učiteljem", nazivajući ga otvoreno u javnosti „najvećim državnikom našeg doba."
Mi (NDNV) podržavamo LGBT zajednicu bez ikakvog ALI".
U drevnoj Evropi postojao je veliki broj proročišta. U jednom od najstarijih i najčuvenijih, u Dodoni, Zevs je šuštanjem lišća svetog hrasta oglašavao ljudima svoje namere, tojest postojali su sveštenici koji su ljudima te šumove tumačili.
Posebno je bio veliki ugled delfskog proročišta. U Delfima su proročice, ili Pitije, Apolonove
Jeste, moj qurac! Šta mi napriča?! Izmislili vlastodršci. To mu dođe kao: Nemoj bre da sereš. Ili: Pokrij se ušima ćuti i trpi. Vekovima su vlastodršci stanovitim grupama ili pojedinim svojim slugama, odsecali jezike a sve zarad zlatnog ćutanja. Da ne bih bio konsekventan do dupeta, da ne kažem, do srži, ‘ajd' da vidimo šta su o ćutanju govorili neki od naših viđenijih prethodnika:
Poslednje reči Hamletove su bile: Ostalo
Lauren Bacall,
Leonard Bernstein,
Judy Garland,
Rudolf Nureyev,
Gilda Radner,
...
Danas su svi nešto besni. Neko je besan na pedere, neko na nepušače, neko na taksiste...
stefan.hauzer je moj današnji gost. I on je besan.Pogledajte zašto
Stidljivo, bojažljivo, znatiželjno gledanje preko paleži, nakon Apokalipse. Svet je dosegao svoj doseg. Opštavilo ima ciklus: u jednom času više i nema potrebe da se po svaku cenu održava trajanje.
Pustite me odmah i prvo da malo jadikujem. I da pozajmim naslov od Tina*, jer sam od silne zlovolje u totalnoj inspirativnoj blokadi što se tiče blogovanja. Poslednji pljuskovi i poplave su dolili kap u prepunu čašu, i moj pogled na natopljenu baštu koja je nesalomivo i nenad*ebivo leglo komaraca, baca me u odvratan bedak, tako da moram da se izjadam, iako sam u prošlom javljanju odolela tom iskušenju. Možda će još nešto biti od ovog leta, ali ja se osećam tako kao da je već prošlo, i da je sve propalo.
Hodali smo delom Vracara gde se ne hoda tako cesto. Posmatrali kroz kapije ona divna stara beogradska dvorista. Smejali se se nad novim zgradama cudovisnog stila i pitali se ko li tu zivi.
Povuces me za kosu pa te jurim niz ulicu, pa ja tebe kao udarim, pa me zaboli saka na sekund. A kazes da je sramota ljubiti se na ulici.
Onda mi pokazes jedno drvo ispod koga nema nikog bas.
To drvo je nase skloniste.
Poljupci.
Trenutak kad nestane buka, autoput, hiljade ljudi u zurbi, torbe, kese, oblaci, nervoza, zbrkane misli.
Sve