Ja sam star i usamljen čovek koga ponekad prikazuju u javnosti zato što ne nosim čarape – Albert Ajnštajn u jednom pismu iz 1942. godine
Poslednjih nekoliko meseci svetska medijska javnost je neumorno prenosila vest da je Grigorij Perelman, genijalni ruski matematičar, odbio da primi nagradu od milion dolara za rešenje jednog od najtežih matematičkih problema. U pitanju je dokaz čuvene Poincare-ove
I ja bih ako smem o čokoladi. Jer, pada noć. A noć je kao čokolada, rastopi se po prstima drveća i zgrada, zvezde sjakte kao parčići staniola, dok se mesec troši poput ogromnog lešnika.
Jesam li vam već pisala koliko volim i obožavam čokoladu? Bez svega mogu, spremna sam da istrpim sve dijete, mogu da izjedem i onaj gorko-kiseli grejp bez dodataka,
Nismo same!
Posada Feniksa je kao najteži deo puta opisala poslednjih sedam minuta sletanja na rošavu
Promocija knjige "Samo da ti kažem" će biti danas, 29.oktobra od 16,00 do 19,00 na štandu Booking-a, koji se nalazi na samom ulazu u Halu 1, na početku "glavne ulice" sa desne strane. Dragi poštovaoci pisca i blogerke Jelice Greganović, da ne lutate, tamo ćete moći da nađete Jelicu! (edit: urednica Bloga)
petak je veče. I malo ljudi je na blogu, sem ako i drugde nisu popustile nebeske gumice kao ovde. Curi zaredom drugi dan japanska kazna, ledena, oštra, napredna – već novembarska kiša. Ista izuzetno doprinosi mom raspoloženju, koje se ovih dana razvija modelom probuđenog vulkana. Shodno tome se sve nešto suzdržavam od konačnog izbacivanja lave i hodam po kući kao glađu iznervirana mačka, a u stvari me vata trema i strava, kalendar bledi od mojih prečestih pogleda, dok osoba koja me duži, u ime mog izdavača, čita već 87.957 mail od mene i sigurno pokušava da ubedi šefa da ga pusti na oporavak u neku banju za persone sa skraćenim živcima, dupli aranžman.
«Protagora iz Abdere je pre 2.500 godina izjavio: Kad su bogovi u pitanju, ja ne znam da li postoje ili ne postoje, od kakvog su materijala, ni kakav im je oblik. Od Protagore pa do danas egzaktne nauke nisu dale ni potvrdan ni odrečan odgovor o Božjoj egzistenciji, jer se tim pitanjem nisu ni bavile. Na stranicama koje slede ja ću izneti naučni dokaz da Bog postoji.»
Стари текст
Sindikalna organizacija samostalnih sindikata organizuje besplatan i brojno neograničen
KURS ZA MUŠKARCE
upis otvoren
Modul 1.:
1. Naučiti živeti bez mame (2 000 sati)
2. Moja žena nije moja mama (350 sati)
3. Kako shvatiti da je fudbal samo sport (500 sati)
Modul 2.:
1. Ne biti ljubomoran na svoju decu (50 sati)
2. Ne pričati gluposti kada moja žena ima posetu (500 sati)
3. Kako prevladati sindrom daljinskog upravljača (550
Zamoljen sam od strane prijatelja da ovaj tekst postavim danas,jer je potrebno da sto vise ljudi procita s kim su bili u savezu i kako su prema stanovnicima Srbije postupali od strane drzave priznati antifasisti...
"Devojčicu Vidu izranjavali su noževima po rukama. Zatim su je nekoliko puta uboli u leđa, da bi savladali njen otpor. Na kraju joj je jedan nožem gotovo sasvim odsekao glavu."
A pola sata pre toga kuća je bila puna larme.
Porodične topline.
pored toga što je najprestižniji, najtradicionalniji i najglamurozniji
vimbldon je uvek i najneizvesniji grenslem u teniskoj sezoni.
Ovogodisnji Sajam knjiga je apsolutni skandal.
Na stranu cinjenica da se na njemu mogu kupiti "Protokoli sionskih mudraca", te romansirane, neromansirane, pervertirane, obojene, te biografije sa i bez kofeina skoro svih ratnih zlocinaca, ratnih huskacha, ratnih reportera, ratnih svestenika, ratnih kurvi, ratnih privrednika, ratnih doktora, ratnih poslasticara ....shvatate vec... nego su i krajnje "ozbiljne" izdavacke kuce pocele da duboko uranjaju u lihtovski relativizam - www.svejetomeniisto.rs - dodatno unoseci istorijsko-relativisticki smrad i cineci manifestaciju, dozvolite, apsolutno
Protesti i nasilje čije prizore gledamo na snimcima sa ulica brazilskih gradova potpuno su iznenađenje za sve (nas) koji su (smo) o Brazilu sliku sticali prateći vesti o privrednom bumu i na njemu zasnovanom rastu političkog uticaja na svetskoj pozornici.
I kao preslikana je situacija sa ulica Istanbula, grada u zemlji koja slične privredne i političke performanse postiže u svom regionu.
No šta je to što još povezuje ove događaje i što možda može imati globalni značaj, ili najavu novih trendova?
Istorija ume da se poigra na veoma čudan način. Ironija da se ponuđena "nada u koju možemo verovati" uzima na ulici uprkos, a ne zahvaljujući predsedniku SAD Obami, koji je tu nadu pre dve godine nudio šakom i kapom muslimanskom i nadasve arapskom svetu, upravo u Kairu, je meni zabavna. Ne mogu da se ne zapitam nije li i taj govor, koji je tada bio veoma lepo primljen u pomenutim svetovima, doduše sa ogradom da treba sačekati prelazak s reči na dela, dao neki, barem mali, doprinos.
Podsećanje na Kairski govor neprijatnu situaciju za Obamu (i administraciju mu), suočenu sa izborom -- diktator ili "nada u koju Egipćani mogu verovati", čini još neprijatnijom. Međutim, ne treba brinuti, političarski obrazi su debeli, te se na prvu loptu birao diktator, bez da se trepne. No, to je tzv. real-politika ("Kome je do morala neka ide u crkvu," mislim da ne treba da navodim izvor). Demokratija je lepa samo dok se čeka, samo dok od sebe nagoveštaj da.
Кажу да се историја понавља, али само зато што из ње не учимо. Па хајде да прочитамо ову кратку историјску скицу. Свака сличност са стварним догађајима је случајна:
Када је куга погодила Женеву 1530. године, све је било спремно. Чак су отворили читаву болницу за жртве куге. Са лекарима, медицинским сестрама и медицинским сестрама. Трговци су давали новац, а градска власт је давала дотације сваког месеца. Пацијенти су давали и новац, а ако је неко од њих умро сам, сва имовина је одлазила у болницу. Али онда се болници догодила катастрофа: куга је почела да јењава, а субвенције су зависиле од броја пацијената За особље болнице у Женеви 1530. није било говора о томе шта је исправно или морално. Ако куга доноси новац, онда је куга добра.
Nema veze sa Murakamijem...a možda i ima.
Ovih dana sam vodila klince iz škole na onu plesnu radionicu grupe „Hajde da...". Sećate se? Plesna trupa u čijem ansamblu su i slabovidi, gluvi i korisnici kolica. Tri dečaka, sedam devojčica i ja - u novim robi di kappa čarapicama, kupljenim specijalno za ovu priliku:) Niko od nas nije znao šta da očekuje, niko od nas se plesom nikad nije bavio, većina ima dve leve noge (čast izuzecima!), ali su nas Boris i ekipa zavrteli, istresli iz gaća i opet sastavili. Mislim da niko od nas nije odatle izašao isti.
U čemu je fora sa masovnim kuvanjem po tv kanalima?