Evaluirali smo sami sebe i došli do zaključka da smo blizu propasti, da nam studentarija udara packe i kaže ne valjate, niste dovoljno angažovani da nas usrećite u vreme Web 2.0, ne date da se naš glas čuje onoliko koliko bi mi hteli. Kažu pa šta ako imate RSS feeds, šta ako imate blog, instant messaging, podcast, wikis i sve te druge drangulije koje spadaju u Web 2.0 kad ih ne koristite maksimalno? Jbt nedelju dana se čudimo kako smo to propali i zašto su toliko nezadovoljni naši korisnici. Ko sumanuti gledamo radno vreme profesora/bibiotekara kad ko treba da dežura
Ovih dana pažnju mi privlači vest na B92 o Zakonu o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu. Do 11. novembra pravna lica i preduzetnici u čijim je objektima zabranjeno pušenje, kao i oni za čije objekte postoje izuzeci, moraju da usklade svoj rad u skladu da odredbama tog zakona. Da vidimo šta sve podrazumeva ovo uslađivanje:
Stiv Džobs, prvi čovek kompanije Epl (Apple) trenutno ima mnogo razloga da slavi. Njegova firma je, nakon što je tokom devedesetih godina prošlog veka gotovo istisnuta sa tehnološkog tržišta, ponovo preuzela primat od Majkrosofta (Microsoft). Povratak na pol poziciju dogodio se samo dan uoči globalnog debija dugo najavljivanog i iščekivanog Eplovog tablet-računara, nazvanog iPad.
Hana uvek zastane u hodniku ispred apoteke. Tu, skrajnuto u ćošak, živi svoj nežni život ogromno stablo hibiskusa. Ne zna da li ga još neko primećuje i nema ni najblažu predstavu da li je to biljci uopšte bitno da bi raskošno cvetala, ali ne može da odoli da mu bar na trenutak ne posveti malo pažnje i svoje duboko poštovanje što uopšte opstaje u za njega sasvim neprikladnim uslovima, daleko od svežeg vazduha i širine osunčanog neba.
Draga Jasmina,
Ja se duboko nadam da si dobro i da ce se ovo brzo smiriti. Mislim stalno na sve vas i jako mi je neprijatno i zao sto se sve ovo desilo.
Nemam reci da ti opisem, a tako bih volela da vam pomognem u svemu ovome.
Draga moja, tako sam potresena da ni tokom bombardovanja ovako se nisam osecala. Mislim na vas i ako si slucajno pod pretnjom, molim te mozes da dodjes ovde, znam da zvuci idiotski ali veruj mi da je sigurno.
Voli te N
- 2
- даље
- даље
- треф
- идем
- идем
- контра
- ре
- суб
- морт
well, that escalated quickly
Nikolić je završio konsultacije i odlučio je da Vučiću da mandat. Bilo je malo natezanja oko održavanja konsultacija, najverovatnije je želeo da izbegne kuma, što je na kraju i uspeo. Na njegovu žalost, kum ima i produžene ruke kojima može da umrlja, čudi samo da Nikolić nije bio spreman na tako nešto jer godinama je ta produžena ruka za pljuvanje i jebanje majke na replikama bio upravo on.
Ono što je dodatno treba imati u vidu posmatrajući ovu farsu Dragičinog muža koji pokušava da bude predsednik je da je opet propuštena prilika da se poštovanjem
Evo već treći dan prolazim pored Sajma. A na Sajmu, Sajam. Knjiga, čega drugog.. Autobusi se ciklično pune i prazne na toj stanici. Gužva. Nervira me sve to. I ovako kasnim na posao. Baš me nervira. Dok ja ne odem na Sajam. Onda onaj svet napolju, svet prepunih autobusa, saobraćajnog zastoja, tmurnog vremena, taj svet više ne postoji. Postoje samo hale, pune ljudi, hale tople, zagušljive, sa decom koja se vrzmaju među nogama (ko još vodi decu na Sajam?), hale pune knjiga.. Novih, starih, viđenih, željenih, nepoznatih, smešnih, važnih..
Imao sam nedavno polemiku sa jednim kolumnistom lista Danas. Završila se tako što je objavljena nekolicina pisama «čitalaca», koji su opisali moj karakter, moju kratku biografiju, moje tekstove na blogu i sve ostalo što sa predmetom polemike nije imalo nikakve veze. Tu sam pomislio da nema smisla javljati se i odgovarati na tekstove «javnih radnika» jer ukoliko urednik poželi topli zec ti ne gine. «Odjeci i reagovanja» uvek mogu biti tu da ti oprlje brkove, da ti smrse konce, da ti lupe packe, da te zgrome...itd.
Onda je znači bolje napisati blog! A kako to može
U prvomajskom Danasu izašao je tekst u kome Zoran Panović i moja malenkost razmenjuju razmišljanja o albumu "Odbrana i poslednji dani", a povodom izbora te ploče za najbolju u istoriji Jugoslavije.
Tekst razgovora prilažem kao novih nekoliko crtica za svoj serijal "Odbrana u 26 slika":
Autoportret: Vladislav Bajac
Sa njim su u studiju Zoran Paunović, Milan Ristović, Zoran Hamović, Nebojša Ignjatović, Jovan Čekić, Boris Miljković i Vesna Popović.
Ako bi sproveli anketu medju matematičarima i pitali ih koji je, po njihovom mišljenju, danas najteži nerešen fundamentalni matematički problem, verujem da bi njih 9 od 10 odgovorili "Riemannova hipoteza". Ovaj problem je svrstan medju milenijumske probleme Clay matematičkog instituta i za njegovo rešenje je ponudjena nagrada od milion dolara. Problem je postavio B. Riemann u jednom
Ovaj post je nastao posle jedne kraće prepiske sa Doscsumann-om, čovekom koji je, na moje divljenje, veliki entuzijasta for all things BIG and amazing. On me je na ovo “nagovorio”, i na tome sam mu grahamski (do beskonačnosti i nazad) zahvalan.
Kad sam bio mali i išao u neke osnovne škole, čuo sam da postoje neimenovana “primitivna
Uradis i znas.
Nema mnogo filozofije (neki bi rekli filosofije) - ili oce ili nece. I znas od pocetka do kraja. Nema mnogo sranja. Ili jesi ili nisi (neki bi reklli lav). Ja ne bi. Mada jesam. Makar tako kazu po horoskopu. U koga ne verujem. Mada verujem u Miku Antica. Koji je ostavio u amanet cutanje svoje knjige svom sinu Vuku Anticu sa prevelikom molbom da nikada ne pristane na copor. U to verujem.
Eto tako.
A u sta vi verujete?
Kratko, ali...
састав на тему . . . судбинску
њега сам упознао тамо спочетка 6десетих века кљокнутог у аули бгд арх факултета посредством кума ми дрнде, тадањег цимера.били смо бруцоши, додуше ја са комшијске грађевине па навраћо да кодњи гледам женске.коднас и било,а ко и да ние мисм ,да невређам. биоје, туца се звао, пар година