Amfilohije ne voli “žute”,a to se ima smatrati ključnim argumentum da se “Crkva se ne meša u politički život, državne poslove i stranačku borbu”
Srbija je demokratska država u kojoj je Crkva odvojena od države a ispovedanje vere slobodno, gde se država ne meša u crkvene poslove , niti, kao što je bilo u komunističkom vremenu, ima rezervisan odnos prema vernicima.
To podrazumeva da se i Crkva bavi svojim poslovima i da se ne meša u politički život, ne agituje za neke stranke, javno ne manifestuje podršku pojedinim političarima, da se ne
Nije ovo priča ni rasprava o četnicima i partizanima, o komunistima i antikomunistima već o načinu poimanja naše stvarnosti i budućnosti, o tome kakvi smo i kakvim sami sebe zamišljamo i izmišljamo.
Slušajući, razgovore, rasprave i diskusije koje se vode oko raznih pitanja i na različitim nivoima počev od običnih ljudi, analitičara, akademskih građana, novinara, političara, partijskih glasogovornika i lidera, poslanika pa do akademika, primetno je da svi sve znaju i nema te teme o kojoj se neće izneti “kompetentno” mišljenje.
Evidentno je da su politika, istorija i nacionalno pitanje oblasti u koje se svi razumeju, znaju sve, imaju primere, lična iskustva, dokazane “zasluge” u smislu “ja sam to davno rekao, napisao”.
Primetno je takođe da se svaka rasprava vrlo brzo prenese u prošlost, tražeći u njoj opravdanje ili uzroke sadašnjeg stanja, a ne libe se da čak predviđaju i budućnost.
Romantična prošlost, surova stvarnost i nepoznata budućnost su okviri i dometi te »analitike i umovanja», koja se može tolerisati kada su u pitanju obični ljudi, s obzirom i na njihovo obrazovanje, ali ne i onima koji se razmeću naučnim zvanjima i političkim funkcijama.
Interesantno je takođe da što se dalje ide u prošlost to je stanje bezgrešnije, a sva surovost se iskaljuje u obračunu sa bližom prošlosti i aktuelnim političkim neistomišljenicima. Evidentno je takođe, da se se u toj raspravi operiše sa izmišljenim i zamišljenim, iskonstruisanom na poiluistinama, neznanju i nekritičkom prihvatanju neistina i poluistina.
Naravno, takav pristup je više predmet razmatranja sociologa, psihologa, a neretko i psihijatara.
Ovo je samo mali uvod da bih preporučio sjajan tekst profesora Branka Milanaovića
Direktan povod za ovo gostovanje je pismo Dobrice Ćosića studentima i "odgovori" "omladine SDU" i Miloša Ćirića, kao i diskusija i par komentara sa bloga kod Miloša Sečujskog:
petronijevic001:
Проблем имиграције и одлива мозгова није скривио Ћосић, Милошевић,Коштуница ,Меморандум САНУ.То траје од 1945 године(чак и пре) до данас , а у овом периоду је Србија била следбеник југословенске(1945-1990 године) и евроунијатске идеје(2000 године до данас) , са кратким прекидом од 10 година када је била више окренута национализму.
princi:
Ono što Srbiji treba nisu studenti, nego dobri električari, dobri zidari, precizni mehaničari, CAD crtači, programeri... Zanatlije, rečju.
Vest prva:
Mediji sa nemačkog govornog područja danas iscrpno izveštavaju o odbijanju Obamine administracije da stavi potpis na Konvenciju o zabrani upotrebe nagaznih mina.
"Sjedinjene Države ne žele da potpišu međunarodnu konvenciju iz 1997. o zabrani upotrebe nagaznih mina. Glasnogovornik američkog ministarstva vanjskih poslova Ian Kelly je istakao da se potpisivanjem ne bi zadovoljili nacionalni odrambeni zahtijevi kao ni sigurnosne obaveze prema saveznicima. Kelly je istovremeno najavio da su Sjedinjenje Države i dalje spremne da širom svijeta pomažu u uklanjanju nagaznih mina." (Deutsche Welle)
U popodnevnim satima, diskretna korektura:
"But in a statement Wednesday, Kelly said that there had been only a partial review concerning who would represent the United States at a conference on the international Mine Ban Treaty next week. Kelly said the administration is still looking at its overall policy." (Associated Press)
Pismo Slaviši Grujiću, Sekretaru za kulturu i javno informisanje Vlade Vojvodine
Svesni društva u kom živimo, njegovih urušenih vrednosti i rastegljivih pravnih i moralnih načela - ne mireći se s tim da slika stanja sredine treba da se odražava i kroz institucije u njemu, nakon višenedeljne eskalacije, 20.04.2016. gospodinu Slaviši Grujiću, sekretaru za kulturu i javno informisanje Vlade Vojvodine, uputili smo pismo vezano za probleme u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, koji značajno smanjuju javni kredibilitet institucije, ali i kompletne kulturne scene u gradu i pokrajini.
Kako smo ostali bez odgovora, 4.05.2016. telefonski smo pozvali kabinet sekretara i zamolili da nas primi na razgovor, što se do danas nije dogodilo - zato sa delom navoda upoznajemo javnost.
Nepotizam, klijentelizam i privatizacija budžeta
1. Autoistorizujući vlastitu vladavinu kućom, proslavu jubileja 50 godina MSUV direktorka Sanja Kojić Mladenov iskoristila je za lični marketing - uz neprimeren način rukovanja umetničkim fondom, mnoštvo dezinformacija i falsifikovanih činjenica o čemu je opširno pisano u tekstu Jubilej i posledice.
Ekskluzivno iz Brisela javlja moj drug, kolega i sapatnik, Dejan Anastasijević:
Pronadjeni nestali novinari
BRISEL, 20. aprila 2048 - U parku na briselskom trgu SSuman, gde je sedisste vechine evropskih institucija, danas je otkrivena masovna grobnica u kojoj je nadjeno visse destina skeleta, nekoliko prastarih kamera i trule belezznice.
Iako forenziccari joss rade na utvrdjivanju identiteta zzrtava, pretpostavlja se da se da je recc o grupi novinara sa Zapadnog Balkana koji su pratili dijalog Beograda i Prisstine sredinom druge decenije ovog veka.
Džejn je na Brodveju imala malu prodajnu galeriju, a iznad nje mansardu u kome je živela sa sinom Majklom. Njen bivši muž slikar, napustio je i nju i njihovog tek rođenog sina. Porodica je gušila njegovu umetničku kreativnost. Između porodice i kreativnosti, izabrao je kreatvnost.Tako je slikar rekao Džejn, verujući da će ona razumeti visoke umetničke razloge njegovog odlaska.
A gde toga ima više nego u kiši papirnih meteora? Podigneš ruku i čekaš koji ćeš uhvatiti. Hoće li ovog puta biti tužna, teška ili vesela? Hoće li biti pametna, plitkasta, mekana, tvrda i koričasta, prašnjava i žuta ili sveže odšampana zarobljivačica noseva u redu na kasi? Ili agatokristiva, meka i slana?
Ja sam oduvek bila najsrećnija kada mi u šaku padne epska fantastika, ta fina dorada svih naših zajedničkih
Ne ja, nego Roddy Doyle. Ja se izvinjavam zbog duzine teksta.
Uputstvo za upotrebu: odstampati pa citati.
Short story: Sleep
While his wife sleeps, a man looks back on their marriage: at the sexual highs, the emotional lows, and a lifetime of mad, tender moments in between
It was the thing he'd always loved about her. The way she could sleep. When they'd just started going with each other, before they really knew each other, he'd lie awake, hoping she'd wake up, praying for it, dying. But even then he'd loved to look at her while she slept.
Danas je Dan Republike. Simbolični rođendan Republike Srbije. 'Države' u kojoj živimo. Kako god se zvala ona je i zvanično postala republika usvajanjem Ustava januara 1946. godine.
Završili se izbori. Rezultati su uglavnom poznati . I nekome se sviđaju, nekome ne . Tako je uvek. Ali, svejedno, jedan rezultat je dobar. Mi smo pobedili. Zaista. Igor Brakus ima 1,4 odsto glasova osvojenih u Beogradu. Mediji kažu solidan rezultat. Mi kažemo pobeda. SVEjeDNO. Taj rezultat ostvaren je bez bilo kakve kampanje koja podrazumeva trošenje novca iz budžeta, odrekli smo ga se, bez spotova koji su platili tajkuni /sponzori. Naši tajkuni imaju ideje, novac nije njihovo bogatstvo.
Taj rezultat ostvaren je samo na osnovu toga što su l judi prepoznali Građanski pokret JESTE SVEjeDNO. I pored toga što su mediji ignorisali naše postojanje i one koji su bili konkurenti nazivali 'ozbiljnim' kandidatima. Vreme je za istoriju. Potrebno je pisati je od samog početka. Ako se bude pisala po sećanjima neće biti autentična. A onda postaje svejedno. Samo još jedna knjižurina koju niko ne čita.
Neću se praviti da razumem kako funkcionišu i šire se virusi. Vidim šta prave. Dovoljno mi je. Neću ni da se pravim da znam kakve mere je potrebno preduzeti da se virusi ne bi širili u društvu ili makar da se njihovo širenje smanji. Iskustvo drugih pokazuje kako mere rade. I poštujem te mere. Da li su mere dobre dovoljne, dobre, pravovremene drugo je pitanje i neću da se pravim da znam kakve bi bile idealne.
Ponedeljak je, za optimiste, pocetak nove radne nedelje, novih planova i poduhvata. Za pesimiste, to je prilika za svodjenje negativnih racuna sa proteklom nedeljom i vikendom neispunjenih zelja. Pocetnik u ordinaciji ima druge brige. Prvo sa cim se suocava je guzva u cekaonici, sedam-osam pacijenata koji sede na klupama pored zidova, jedni udobno zavaljeni razmenjujuci sa susedom najnovije traceve, drugi nagnuti napred, kao u polozaju za niski start, u ocekivanju da budu prozvani. Zatim, na samim vratima ordinacije, grozd od 5-6 ljudi kojima se jako zuri i koji su meta
краћа п. натему . . . . издржљивости
присећам се,био је почетак маја, Црвени Барон је пар пута надлетео Валету
окачен стрмоглавце са левог крила аероплана на чуђење чепајућег мноштва по бедемима Града небили боље видели му жилу куцавицу, док су мене Браћа једногласно услед начињене ми грешке у називу Семинара „сексуалност настраних - поглед у будућност“ казнили базеном.