ovo je tekst koji sam jednom postavila i držala ga na zidiću ovoga blogića vrlo kratko, jerbo sam tada bila na kosovu pa sam se malo uplašila onoga što sam napisala - jer ja pišem pod svojim imenom, za razliku od anfaka koji mi je skidanje bloga spočitao, evo pola godine kasnije.
dakle (ovo je stvarno... nije imaginacija - za one koje zanima da li se nešto pisalo na osnovu ličnog iskustva ili se tipiziralo i turalo u kliše)
Neke slike
(prve impresije, one o kojima nisam pisala dok sam još verovala da sam tu po
Kosovo je Srbija, tvrde jedni.
Kosovo je nezavisna država, tvrde drugi.
Svi se pozivaju na nešto tvrdeći da su im to argumenti. Zvanična politika moje države kojoj plaćam porez i koja ima zakonsko pravo da od mene traži da je branim nežalećidautojborbidamisvojživot je da je Kosovo deo Srbije. Predsednik i ministar inostranih poslova moje države
Devet puta su pokušali da nam uvale razne krševe: šut, buđave, stare, čudnih formata i od sumnjivog materijala. No naš je mudri Državni vrh uspeo da se izbori za Najbolju moguću ciglu. I eto, kupismo je.
Pa šta reći - čestitajmo jedni drugima i našem mudrom rukovodstvu!
Nego, pre nego što krene ubrzana gradnja novog Čardaka a od upravo jeftino pazarenog građevinskog materijala i u zanosu veličanstvene pobede, da napravimo malu rekapitulaciju i vidimo šta znamo o ovome što se desilo:
Većinu stvari u međunarodnim odnosima nije lako predvideti, ali postoje trendovi čiji se ishod već danas može prepoznati. Sa sigurnošću tako možemo tvrditi da će Turska u neposrednoj budućnost vanredno jačati i da će njen uticaj na Balkanu biti sve vidljiviji, već od 2015. godine.
Pod pretnjom najezde maloletnih hordi na naš skromni ali gostoljubivi dom, a u cilju organizovanja što zabavnije sačekuše glanc nove godine, Žmu i ja smo se odlučili da kratko i slatko zbrišemo iz kuće s početka rečenice. U to ime je kao destinacija za provod i ura-ura zabavu odabrana balkanska prestonica, koja imenom garantuje duge noći i otvorene oči – Beč. Naročito kad se uzme u obzir da je Student, sa sve cimerom, napustio stanče u kom se napaja znanjem i otperjao u naručje majke Srbije. Verujući da nema boljeg ludovanja od onog koje ona garantuje vekovnim iskustvom.
Nije ovo samo kritika crkve već opis stanja i podstrek za razmišljanje zašto smo tu gde jesmo, šta su hteli oni koji su poveli i gde su svoje narode i države doveli.
I pored svega što se izdešavalo među nama, među njima i između nas i njih, i pored upinjanja svih nacionalno osveštenih i osveštanih da dokažu kako smo različiti, svakim danom u svakom pogledu pokazuje se da smo mnogo isti. Istost ili sličnost se mnogo lakše vide na promašajima i glupostima iz prostog razloga jer je toga mnogo više nego dobrih rezultata i pametnih rešenja.To može da se pokaže uporednim analizama bilo koje oblasti počev od ekonomije, politike, državnih strutura, stranačkih aktivnosti, kulture, sporta, umetnosti pa i delovanja i pozicije crkve u državi i društvu.Da je svaka sličnost mnogo više realnost nego slučajnost dovoljno je da se iz ozbiljnije analize aktuelne situacije izostave konkretna imena država, ličnosti, gradova i crkava ili umesto reči Hrvatska, hrvatski, Zagreb, HKC staviti Srbija, srpski, Beograd, SPC itd. Upravo to se može videti iz sledećeg teksta Heni Erceg :
«Kada bi se postavilo nagradno pitanje – tko je najbezobzirnija, socijalno potpuno neosjetljiva institucija,
Uobičajena motociklistička solo tura krivuda po teškoj zabiti rasprostrtoj izmedju dve savezne države, Kolorada i Vajominga. Puteve biram grčevito se držeći kraja leta i izbegavajući početak jeseni.
Ovo je naslovna strana današnjih vesti na sajtu B92.
Neophodan papir za dobijanje radne vize za posao nastavnika u Kini je fakultetska diploma. Pošto sam svoj original davno izgubila, a kopija ne može da se legalizuje, to sam uz pomoć prijatelja krenula u proces vađenja duplikata. Neko bi pomislio da je to jednostavno: odeš na fakultet, popuniš formular(e), predaš i u nekom razumnom roku dobiješ traženi papir. Ali ne.
Diploma se najpre mora oglasiti nevažećom u Službenom glasniku. Ok, ima logike. Ali ne shvatam logiku da je potrebno da prođe pet nedelja od tog oglašavanja da bi se pristupilo izdavanju nove. Oglas sam predala
Slovenačka vlada je odobrila predlog zakona kojim se zabranjuje gradnja više od 30 metara kvadratnih u sopstvenoj režiji i uz pomoć komšiluka. Time bi trebalo da se da veštačko disanje krepanom slovenačkom građevinskom sektoru. Odmah potom je slovenačka vlada otišla još dalje ka horizontima nepoznatog odobrivši i predlog zakona kojim se zabranjuje ne samo zapošljavanje na crno, nego i zapošljavanje na sivo, odnosno ograničava se komšijska pomoć, ukoliko je komšija profesionalac.
Ove krizne mere vlade su izazvale salve oduševljenja u širokim narodnim masama, a jedan od očajnih slovenačkih ekonomskih stručnjaka je vladi predložio i da zakon proširi na zabranu kuvanja kod kuće, čime bi se stimulisao ugostiteljski sektor. Nadprosečnu radost su pomenuti predlozi zakona izazvali u društvima dobrovoljaca, koja zahvaljujući zakonskoj mašti imaju sve šanse da se mimo svoje volje, a zarad svoje humanosti, pretvore u udruženja organizovanog kriminala.
Negde posle ponoći nekoliko silueta crnjih od nestanka struje u tunelu, bezglasno se prišunjalo uličnim kontejnerima. Posle kraće signalizacije rukama i nogama, crne senke su se čučeći stisle između kante za biološke otpatke i njene komšinice za plastičnu ambalažu.