Kad bi neko samo mogao da mi objasni koji stanje ludila je trenutno na delu, ja bih mu jako bila zahvalna. U svom novinarskom veku sam se nagledala, naslušala i načitala takvih političkih bisera da bi me prepričavanje istih odmah odvelo na duži boravak u instituciji za mentalno uravnotežavanje. I sve razumem, i predizborne kampanje prljave i još prljavije, verbalna napumpavanja...sve ono što Vladimir Vojnovič sažima u rečenicu
Asmir Kolašinac je osvajanjem zlata na dvoranskom evropskom prvenstvu ostvario najveći uspeh u istoriji srpske atletike!
Ipak, digla se prašina što je čovek, proslavljajući pobedu, stavio i zastavu Sandžaka oko struka!?
Nikad bolji momenat za malo dobre muzike
i malo kurčenja, šta smeta da se proba:
nedeljom je laća, nedelja je ionako samo nogometni dan, nedelja je dan posle trinaestog
ili bilo kog drugog.
moj favorit (benigna verzija)
Prema najavi Tamaša Korheca, srpske vlasti prihvatiće zahtev Nacionalnog saveta Mađara da deca mađarske narodnosti u školama uče srpski jezik kao strani.
U jednom vojvođanskom dnevnom listu pojavila se informacija pod naslovom „Mađarska deca uče srpski“, čime je čitaocima u dobroj meri zamagljena suština vesti koja sledi. U njoj se kaže da je predsednik Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine u Vojvodini Tamaš Korhec razgovarao sa srpskim ministrom prosvete Žarkom Obradovićem, pored ostalog i o programu nastave srpskog
Evo ovog današnjeg, koji nam govori ono što se pravimo da nismo znali. Prevod nije najbolji, ali poslužiće onima kojima Engleski nije baš na srcu:
OD IZVORA DVA PUTIĆA
Od izvora dva putića
vode na dve strane.
Ne znam kojim pre bih stigla
do tebe jarane.
U centru Novog Sada od juče postoji “Prolaz Srđana Aleksića», koji je dobio ime po mladiću iz Trebinja ubijenog u rodnom gradu zato što je branio komšiju i prijatelja Alena Glavovića, Muslimana iz Trebinja
Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen. Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem
Srđana Aleksića, vojnika Vojske Republike Srpske ubili su pripadnici te iste vojske pošto im se suprotstavio kada su na ulici htjeli da ubiju njegovog poznanika, Bošnjaka iz Trebinja. Dana 21. januara 1993. godine grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Tada je Srđan priskočio u pomoć Glavoviću, a četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka pretukli Srđana. Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu, i preminuo je 27. januara 1993. godine.
Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo:
"Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost."
Danas se navršava punih 70 godina od proboja partizanskih snaga i okruženja, jedne od niza herojskih borbi za slobodu u kojoj su mnogi položili svoje mlade živote. Neka im je večna slava, a pokolenjima na obraz čuvanje uspomene na njih.
Molim sve one koji jedva čekaju ovakve teme da bi svom žestinom rasplamsali partizansko-četnička prepucavanja da se ovoga puta uzdrže iz pijeteta prema onima koji su izginuli u borbi za slobodu protiv okupatora i kvislinga. Nije to bio ni ideološki sukob, ni sukob u okviru građanskog rata, ni sukob komunista i četnika (jer četnici sticajem okolnosti nisu ni učestvovali). Započevši borbe sa partizanima, njemačke jedinice su istovremeno razoružale oko 3.200 četnika. Nije pružen otpor, nema poginulih. Oko 1.600 četnika internirano je potom u zarobljeničke logore u Poljskoj i Grčkoj. Oko 800 četnika Nemci su tokom bitke na Sutjesci koristili za nosače municije, i ostale fizičke poslove kao ratni zarobljenici.
Prošlo je 70 godina od jedne od najkrvavijih borbi narodno-oslobodilačke vojske protiv nemačko-italijanskih i bugarskih okupatora i njihovih ustaško-domobranskih postrojbi.Cilj okupatora je bio da konačnu uništi partizanske snage i uguši svaki otpor koji mu se pruža.
Bitka na Sutjesci ili V neprijateljska ofanziva otpočela je 15. maja, a završila se 15.juna 1943.g. u tromeđi :
Postoje te paralele između Istre i Vojvodine, koje su više pusta želja Vojvođana sa jedne strane, i percepcija Vojvodine od strane Istrijana. Da ne idem baš u dubinu, opisaću događaj koji će slikovito objasniti sličnosti i razlike između Istre i Vojvodine, bar onako kako ih ja vidim.
Pre nekog vremena čitao sam, kolumnu, čini mi se, Teofila Pančića (do pisanja ovog teksta nisam uspeo da izguglam da budem siguran), ali tu je pisalo otprilike sledeće: kada pitate u Istri domaćine kod kojih letujete, da li može biti problema sa parkiranim kolima koja imaju srpske