prvi tekst koji sam objavila kao gost autor
pre nekoliko godina, nesrećnim sticajem okolnosti,
obrisan je sa komentarima, bio mi je rođendan kad sam ga objavila,
i nedavno opet, pa se setih...
nađoh tekst, pokušah da ispravim greške, jer tada nisam znala
ni mallo, ni najmanje kako se kuca:)))
al, blogovala sam. snažno.
evo vam tekst ponovo, nije loš:)
Da vas pitam? Kako ste se branili od devedesetih?
Uprkos opstrukcijama iznutra ali i spolja Srbija je konačno dobila kandidaturu.Tačno je, nije to ništa epohalno ali je, s obzirom na sva spoticanja i podmetanja, to velika pobeda onih snaga koje vode Srbiju u budućnost, a ne u prošlost.A ići u budućnost znači pre svega konačno provesti reforme države, političkog sistema i pravnog sistema, svesti criminal i korupciju na minimum i obezbediti građanima da u svojoj zemlji žive na civilizacijskom nivou i standardima modern Evrope, a onda je i formalni ulazak u EU samo formalnost.
Građanima Srbije i predsedniku Borisu Tadiću stigao je veliki broj čestitki na dobijanju statusa kandidata za člana EU od lidera svih evropskih država, SAD i država u regionu.Zajednička poruka je priznanje Srbiji, ohrabrenje i da je evropski korak Srbije dobro za sve.
I dok se svi iskreno ili bar kurtoazno raduju uspehu Srbije, neki naši domaći su opet uvređeni i iznenađeni zbog neuspeha njihovih politika i davno propalih ideologija. Odmah se poseglo za krupnim patriotskim i nacionalnim rečima, svetskim zaverama i nepravdama i “otimanjem Kosova” kao omiljenom dežurnom temom.
Demokratska stranka, uz sve zamerke na njen rad na drugim poljima, je svakako najzalužnija (kao što bi u suprotnom i bila najviše kriva), i zato je s razlogom juče organizovala proslavu povodom dobijanja kandidature i sve čestitke i za to.
Srbija ne bi bila Srbija kada nebi imala i one koji su uvek antiprotivni, koji kao da nisu nikada čuli savete i izreku starih koji su govorili „lako je mimo sveta ali pametnije i korisnije sa njim“. Naravno, mislilo se na one koji su uvek nalazili razloge i opravdanja za inaćenje počev sa najbližima, preko košiluka, sela, sa drugim selima, u regionu....Za ovo prvo ne treba ni mnogo pameti, ni umeća, ni strpljenja, osim tvrdoglavosti, a za drugo treba mnogo više svega.
Dakle,svi misle da je za Srbiju, region i Evropu kandidatura dobro, osim nekih naših.
Ove nedelje je održan Mobile World Congress 2012 (MWC) u Barseloni (Fira Montjuïc). Skup je ove godine okupio rekordan broj posetilaca. Organizatori kažu da je broj premašio 67.000. Kada se ima u vidu da značajan procenat posetilaca čine C-level rukovodioci (CxO), predsednici, vlasnici i drugi slični najviši nivoi upravljanja u značajnim firmama, onda kongres još više dobija na značaju.
Bio sam tamo, prisustvovao i učestvovao u nekim od događaja, pa ću ovde pokušati da prenesem i moje utiske i podelim informacije koje vas mogu zanimati.
Svako ko još uvek ima iluzije o izborima i političarima za koje glasa neka slobodno pogleda najnoviji film Džordža Klunija "Martovske ide". Napravljen prema pozorišnom komadu Boa Vilimona ovaj film demaskira suštinu moderne politike i nemoralnost političke nomenklature. Džordž Kluni kao reditelj, koscenarista i glumac o svom šestom autorskom ostvarenju kaže:
"Ako ovaj film na neki način odražava cinizam koji smo videli u poslednje vreme, to je verovatno dobro, nije loše podići ogledalo i videti neke stvari koje radimo. Nije loše videti kako biramo svoje zvaničnike."
Prerano pisem ovaj blog jer niti smo jos zvanicno postali kandidati, a jos manje da smo postali clanovi EU. Ali nekako imam potrebu da napisem par reci o tome sto ce, bez obzira na svo kocenje domace elite (one PROTIV, ali i one ZA), Srbija ipak nekako da se primakne korak blize ovoj "porodici".
Igrom slucaja zivim u drzavi clanici EU, ali i u drzavi u kojoj je opozicija prema EU takodje mozda najsnaznije izrazena od svih zemalja clanica, barem dok Srbija ne udje skroz. Naravno, rec je o Velikoj Britaniji. Protesti i zamerke Uniji se krecu od imbecilnih da ne smeju banane i krastavci da budu zakrivljeniji od evropskih propisanih precnika, do ozbiljnih od kojih je poslednji primer sprecena ekstradicija radikalnog imama Abu-Katade u Jordan, koju je odobrio britanski vrhovni sud, a zabranio evropski sud za ljudska prava u Strazburu.
Polemika je velika, zestoka, konstantna.
OK. Razumem ja dobru nameru, ali ova akcija oko ukidanja PDV-a na bebi opremu i hranu je totalno nepromišljena.Navešću samo tri razloga, sa posebnim akcentom na drugi:
Sećam se vremena kada je ukinut porez na računare, kada je veliki broj prodavaca računarske opreme u istu svrstavao mnogo toga, poput digitalnih foto aparata i tako ne samo oštetio državni budžet, nego i onemogućio poštene trgovce da prodaju tu robu, zbog nekonkurentnosti. Nemam dilemu da bi i sada trgovačka mašta dostigla neslućene razmere.Drugi, najveći razlog je svakako činjenica da ukidanje PDV-a na ove proizvode ne bi ni malo promenio njihovu cenu. Možda i bi, u početku, "da se Vlasi ne dosete", ali bi vrlo brzo stvari "došle na svoje".
Između ostanka u zagradama i na marginama moderne evroposke agende Srbija je realnim kompromisima izraženim u famoznim fusnotama napravila još jedan korak koji je vodi bliže
EU .(Tekst svih Sporazuma možete pročitati u prilogu- nastavku posta)
Srbija je potvrdila je da je moguća politika EU i rešavanje pitanja Kosova ali ne onako kako misle oni koji žive u vremenu s početka XX veka.
Upravo postignuti kompromis u pregovorima o Kosovu je nesumnjivo uspeh Srbije, pa ako hoćemo i zaslugom DS, koji se ogleda u nekoliko ključnih elemenata:
AleXandar Lambros
Teror političke korektnosti i multikulturalizma ide na ruku verskim fanaticima koji bitku biju zapadnim oružjem - ljudskim pravima. Tu prevashodno mislim na islam, religiju koja kao nijedna druga od srednjeg veka pribegava nasilju i pretnji nasiljem u obračunu sa neistomišljenicima po bilo kom osnovu, uključujući tu i sektaške sukobe unutar samog islama. Suniti i šiiti međusobno se svakodnevno masakriraju i to nije problem, dok se i najmanja opaska na račun islama ima shvatiti kao islamofobija koja će izazvati nesrazmeran gnev muslimana i, na žalost, suviše često i nasilje.Šta se može imati protiv multikulturalizma? Ništa.
Sticajem okolnosti, prošle nedelje sam imao zanimljivu polemiku sa aktuelnim ministrom spoljnih poslova Vukom Jeremićem. U sredu, 22. februara 2012. u Medija centru je održana promocija knjige Duška Lopandića „Regionalne inicijative i multilateralna saradnja na Balkanu" u izdanju Evropskog pokreta. Kao jedan od prisutnih novinara postavio sam pitanje autoru knjige da li se u njoj bavio i saradnjom između Srbije i Kosova. Takođe, postavio sam mu pitanje kako on gleda na ovdašnji tretman Srba južno od Ibra, naročito na odnos prema Srbima - ministrima u vladi i poslanicima u parlamentu Kosova. Pomenuo sam da mediji u Srbiji njih pežorativno nazivaju „Tačijevi Srbi", a veći deo javnosti - izdajnicima.