Bice ovo teska godina, kaze moja vaga.
Nema sumnje, kaze moja benzinska pumpa.
Meni kazes?, gundja registar kasa.
Sta se bunite, cujem presu iz Kovnice, ja crkavam od posla, i ko ce mi reci hvala? U ovoj drzavi, samo ja radim i prebacujem plan.
Lako je Tebi, Ti bar imas osecaj da nesto radis, a ja se osecam tako prazno, tiho zuji frizider.
Ne hulite na Boga, vi ste bar unutra, ja trunem, ovako star, na ovoj zimi, na ulici, kaze auto.
Cuti, bre , matori, vidis da si prolup`o! cvrkuce mobilni. Sta bi bilo kad te ne
Svojski smo se potrudili da izgleda kako će u toj novogodišnjoj kočiji,
iliti Ponoćni stolar
07:00
- Fu, ajde da ustanemo. Ovi su rekli da će doći u pola osam. -
- Ma ne verujem da će doći ujutro, sigurno će doći posle radnog vremena. Samo još malo. Nisam oka sklopila cele noći.
"Ovi" su momci iz radnje građevinskim materijalom u Mumdžularu, gde uglavnom pazarimo. Obećali su da će doći pre otvaranja, da bi nam pomogli oko mini selidbe. Naime, klavir (dobro, nije klavir, pianino) treba da se najzad izbaci iz našeg budućeg kupatila na mesto za nj predviđeno u dnevnoj sobi. Osim toga garnituru za sedenje
Pod pretnjom najezde maloletnih hordi na naš skromni ali gostoljubivi dom, a u cilju organizovanja što zabavnije sačekuše glanc nove godine, Žmu i ja smo se odlučili da kratko i slatko zbrišemo iz kuće s početka rečenice. U to ime je kao destinacija za provod i ura-ura zabavu odabrana balkanska prestonica, koja imenom garantuje duge noći i otvorene oči – Beč. Naročito kad se uzme u obzir da je Student, sa sve cimerom, napustio stanče u kom se napaja znanjem i otperjao u naručje majke Srbije. Verujući da nema boljeg ludovanja od onog koje ona garantuje vekovnim iskustvom.
U jubilarnom, 100. izdanju "ETNE" publikovan je, izmedju ostalog, i satirični dramski tekst "CRVENO -
Volim da popijem svoju čašu vina pre večere, baš volim. U onom periodu vremena dok je spremam, u mojoj maloj kuhinji, u ritmu koji često zahteva da iz kuhinje izađem, odem do dnevne sobe i kompjutera ili kauča gde nešto čitam, ili popričam malo sa detetom.
Određeni komad detinjstva proveo sam u parku na Zelenom vencu. Dobro sam poznavao ovu uređenu zelenu površinu komplikovane strukture i namene. U njemu sam prvi put razbio glavu. To mi se desilo posle jednog suviše kratkog skoka sa ljuljaške posle koga me je drveno sedište, zaljuljano preko mere, odalamilo u potiljak. Krv je obilato curila i ta slika prilično je uznemirila moju majku koja me je odvela u najbližu bolničku ustanovu kraj železničke stanice gde sam efikasno hirurški zbrinut i vraćen u park.