Život

KRATKOVEČNI DAR PEVANJA

Branislava Kostić - Narator RSS / 17.12.2009. u 23:28

Muzika je čudo. A pevanje magija.

U to sam uvek verovala, isto onako postojano kao što sam žalila što ne umem da pevam. A ne umem. Ne umem ni da potrefim ton, ni da uhvatim melodiju. Prosto ne umem. Pokušala sam (na žalost bližnjih) dovoljan broj puta. Posledice koje moja deca verovatno i dan danas trpe zbog dramatično pogrešnih melodija uspavanki kojima sam ih s ljubavlju obasipala, verovatno su trajne i nepopravljive. Na kraju, bila sam prinuđena da prihvatim da pored vožnje automobila, kupovine odeće i pijenja kafe sa komšinicama, ima još jedna stvar koju "svaki normalan prosečan čovek zna da radi", a ja - eto, ne znam.
Međutim, nije problem u tome što ja ne umem da pevam. Problem je u tome što...
... Bilo je leto, juli sedamdesete. Na pola puta između Šapca i Valjeva, u brdima iznad Koceljeve, smestilo se selo Subotica. Petnaestak kuća, svaka na po jednom brdu, sa svojim bunarom, temeljom od grubog kamena, malinjakom, šljivama, magazom i daščanom "mlekarom" ispod kajsije ili hrasta. Povezuje ih miris vruće lepinje s kajmakom, Tamnava koja svake treće godine plavi, a svake pete odnese pola njiva, grobovi u vinogradima kraj puta, volovske zaprege koje su se srele i sa novim milenijumom i - igre.
O praznicima i svecima, na kraju žetve ili kakvog drugog većeg posla, domaćini jedni druge pozivaju "na igru". Na najviše brdo u okolini popne se nekoliko momaka, ponekad i otresitije žensko, i po imenu pozivaju na igru, nekom mešavinom uzvikivanja, pevanja i dovikivanja. To zvuči otprilike kao "Tičići, ej, dođite doveče kod Mikajla Stajkinog na igru. Tomo, povedi ženu i sina. Jerotije, nemoj 'ćer da ostaviš kod kuće...". U svim kućama se prekidaju poslovi, da se sasluša ko je pozvan na igru, ko je posebno pomenut, šta je kome poručeno... Nakon toga, ukućani ubrzano završavaju svoje poslove, mlade i snaje se uzmuvaju oko bunara, da se spremi muškima da se operu, presvuku i opreme (žene svoje opremanje obave nekako krišom, neprimetno). U sumrak, doterani i osmehnuti, kreću preko njiiva i šljivika do domaćina igre. Do jutra se iz dvorišta domaćina čuje neumorna pesma i dovikivanje, frula i neprekinuti ritam kola.
Danima nakon igre, na njivi, u voćnjaku ili malinjaku, mnogima se omakne pesma. Uveče, devojke sedeći pred kućom zapevaju, skupi se oko njih dečurlija, vitlaju se i dovikuju zadirkujući devojke, dobacujući im ko je pored koga sedeo na igri, i ko je kome vode donosio.
Kako dani prolaze, sve ređe se čuje više pesama otpevanih zaredom, da bi nakon desetak dana eho igre potpuno utihnuo i na kraju zamro. Pesma se sada omakne samo najmlađima, pojedinačno i za kratko...
Jednog takvog jutra, dobre tri nedelje nakon poslednje igre, vraćala sam se sa Rasnice - plitke i planinski grgutave Tamnavine pritoke. Sama. Put je bio još pomalo vlažan od skore kiše, sve je mirisalo na zeleno, divlje i privlačno. Sa strana puta, iznad strnjike, videli su se krovovi udaljenih kuća, negde u daljini je zajalao pas, a nebo je visilo kao ogromni luster iznad te slike - neponovljive u svojoj jednostavnosti i moći. U momentu me prođe laka jeza i na mah mi se učini da je sve moguće, da umesto četrnaest imam hiljadu godina, ili ni jednu - svejedno. Krenula sam da uberem kupinu kraj puta, nespretno i brzopleto, kako bih prekinula momenat u kome je sve izgledalo drugačije - zbunjujuće i dobro - istovremeno. Očvrsli izdanak kupine za koji sam se uhvatila zagrebao mi je ruku i par kapi krvi pojavilo se na mom dlanu. Bila je crvena i gusta. Nije bolelo. Samo je izgledalo neobično videti dve kapi krvi, pored kojih je na moj dlan pala kap soka iz kupine koju sam zagrizla. Plavičasta i drugačija.

I niodakle, bez razloga, najave i bilo kakvog normalnog povoda - ja sam počela da pevam. Moj Bože! Ja sam pevala! Njihove pesme. O devojkama iz Gruže, crvenim ružama, draganu koji neće doći, belim ružama i žutim dunjama, Stambolu i Višegradu. Glas koji je izlazio iz mog grla bio je zvonak i čist. Pevala sam pesme koje nikada nisam znala. Pesme koje ne znam da sam ikada čula. Moj glas je obuhvatao padine, brda i krovove u daljini, spajao se sa vinogradima, malinjacima, utapao se u Tamnavu i Rasnicu. Morala sam da počnem hodati jer je u meni vrila gotovo eksplozivna mešavina adrenalina, zbunjenosti i nepogrešivog osećaja ispravnosti.
Silazila sam niz brdo pevajući, srećna i opijena. Neka žena je stajala uz put, terajući kravu s puta na svoje imanje. Gledala me je, ja sam se zbunila i zaćutala. Prišla mi je, namestila čvor na svojoj marami, zagrlila me i nešto promrmljala. I ja sam nastavila da pevam.
Kad sam prišla do kuće mojih rođaka - poznati krov, ograda na bunaru i štala u daljini, u momentu su me otreznili. Prestala sam da pevam. Baba mi je pošla u susret osvrćući se. Pitala se čije li to devojče tako lepo peva. I ostali ukućani, komšije, poznanici... su se narednih sati pitali "zna li, vide li kogod - ko je to otoič pevao?".
Naravno, ćutala sam kao zalivena.
Sutradan, opet tamo negde oko Rasnice, ponovo sam zapevala. Ponovo me je obuzeo isti osećaj nestvarne lepote, ispravnosti i sreće. Ponovo je predeo oko mene odzvanjao pesmom, reka se primicala i odmicala sa svakom novom strofom, a neka druga vremena, neki drugi ljudi, gradovi i događanja su me okruživali - sa svakom pesmom drugi i drugačiji.
Sledećeg dana, ujutru, moji su došli po mene i ja sam otišla.
Sećanje na pesme i pevanje povremeno me je obuzimalo i ja sam pokušavala da pevam. Uvek obično, pogrešno, besmisleno.

Nakon petnaestak godina vratila sam se u isto ono selo, na isto ono brdo. Pesma nije krenula iz mene. Na silu sam probala da otpevam neku od pesama koje sam u međuvremenu naučila, ali je iz mog grla izlazio samo poznat prozukli i nemelodičan zvuk. Učinilo mi se da onu drugu, pravu i željenu pesmu, čujem negde u daljini, nejasno i pomešano sa vetrom i rekom.
Uveče, dok su deca zaspivala, stric je pričao o travaru sa Cera i Miladinovoj snaji koja zna da leči od uroka. A onda je počeo o "gorskoj vili koja je jedne godine pevala na Rasnici, pa šljive te godine bile ko kokošije jaje velike, a malina bilo toliko da ih nisi mogao nikome prodati, pa se bacala po pijaci. Kažu, videla je mati one Negosave što je posle pošla za mlađeg Stalaća, ali je ona žena malo nako, pa joj nije svaku verovati. Kaže, jadnica, da je vila bila u farmericama." Svi se nasmejaše, a baba Jela uze da "opriča" kako je ta vila pevala "sve one stare pesme, koje nisam čula još od kako sam se udala za svog čoveka". A glas joj, kaže, bio takav da je sve odjekivalo, ko kad se s brda zove na igru. Strina dodaje da je od te pesme zaboravljala kud je pošla, i sve joj se vraćalo kako je s ocem išla na vašar u Mionicu, a on joj kupio maramče i bombone. Stric se nasmeja šeretski i klimnu glavom "E, moja mlada, a meni se od tih pesama sve vraćalo kako sam te gled'o na tom vašaru, i kako sam kumu Andriji kazo da ću te o jeseni ženiti". Deca se zakikotaše, strina pocrvene, a baba pogleda po svima pa pozva da se ide legati," treba ujutru rano ustati, slava je, puno će gostiju doći".
Ni te večeri, a ni bilo kada nakon toga, nisam znala: jesam li to stvarno ja pevala, ili je ... Ne umem da završim rečenicu, jer ne znam šta bi to bilo "ili".
Znam samo da nikada više, ni jednog sekunda u mom životu nisam umela da pevam. Ni pre ni posle toga.
Puno puta sam se za ove godine pitala, šta sam sve uspevala da budem nekog dana, nekog minuta, nekih sati... što više nikada posle nisam ni umela ni mogla.
Možda u svakom od nas postoji i gorska vila i najbolji prijatelj i strastveni ljuavnik-ljubavnica, divan otac, nežna majka, nobelovac, mudrac i žongler...
Samo im je vek trajanja ograničen. Na nekoliko neponovljivih momenata, koje svakodnevica prekrije i zatrpa.
.... Zato me beskrajno rastužuje činjenica da (više) ne umem da pevam.

 

 

 



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 23:47 17.12.2009

''Moj kraj'' :)))

Na pola puta između Šapca i Valjeva, u brdima iznad Koceljeve, smestilo se selo Subotica.

Stigoh do ovde... i do Tamnave... i samo da se javim... Moram da bezecujem prvo mesto.

Nastavljam čitanje... pa se javljam...

Edit:
Uh, al mi legla priča. Hvala:)
Ajd' možda dođem opet da nešto dopričam... Sad su me obuzele slike tog kraja, Tamnave, Koceljeve... i ta tvoja pesma....
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 07:37 18.12.2009

Re: ''Moj kraj'' :)))

Eto
margos margos 11:08 18.12.2009

Re: ''Moj kraj'' :)))

Tata mi je iz Koceljeve, te kad pomenu davna leta i Tamnavu - setih se i ja jednog leta i kupanja u reci u kojoj se danas - sve i da je ostala ista - sigurno ne bih kupala... Profinilo se to... :) Na pomen tog kraja, krenuše nozdrve da mi se šire i da dišem punim plućima - neki osećaj detinje slobode iz tvoje priče i mene obuzeo... i sećanja.

Opet, pa ja imam faze u životu - kad lepo pevam i kad me neće... Pre dva leta na jednoj proslavi rođendana, trebalo je da se pojave dva muzičara, međutim, jedan nije došao, te se neki momak na klavijaturama mučio da izvuče stvar. Ambijent divan, sređeno dvorište, klopa, raspoloženje, zanimljivi ljudi, i kao po komandi, jedna prijateljica i ja se pogledamo i preuzmemo stvar u svoje ruke tj grla. Pevale smo nekih tri sata sve što nam je padalo na pamet i što su drugi naručivali, kao da nam je to posao. Neverovatno zaista. Trenutak čudesne inspiracije - ne umem to drugačije da objasnim. I slobode, valjda.

Inače, kao i Sesili žalim što ne umem da crtam, pa često kažem 'jao što ja volim da pričam francuski i da crtam - al n'umem''

Hvala ti još jednom na ovom vremeplovu:)
Obren Markov Obren Markov 07:57 18.12.2009

Pozivaju...

...na igru...


sesili sesili 08:45 18.12.2009

Re: Blago vama...

... da ste tu magiju ipak osetili! Žalosno je što je prošla, ali je bilo prelepo dok je trajalo. Pa se i priča o tome. Divno napisano, toplo. Ja osećam tu vrstu uskraćenosti. Jako bih volela da znam da slikam. Tolike detalje iz prirode i života vidim. Očaravaju me usamljena stabla na proplancima. Ali... čiča Gliša je moj domet.
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 15:26 21.12.2009

Re: Pozivaju...

Zdravo, Obrene. Drago mi je da smo se sreli. Makar i virtuelno.
namegiver namegiver 09:36 18.12.2009

Panonska vila

Posledice koje moja deca verovatno i dan danas trpe zbog dramatično pogrešnih melodija uspavanki kojima sam ih s ljubavlju obasipala, verovatno su trajne i nepopravljive.

Jedina posledica koja je ostala je: To što oboje volimo, a ne umemo da pevamo, ali čuj, čeka i nas neka pesma, negde, verovatno.
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:44 18.12.2009

E,

slatka...mogla bih da potpišem tvoj blog, samo da nije ovo kratkoročnog dara, koji se meni nikada nije desio.
Ima dve stvari koje ne znam, niti ću ikada naučiti, tako da sam batalila pokušavanja - pevanje i igranje, od toga sam operisana. Žmu, koji inače ima apsolutni sluh, nakon završene srednje muzičke iz orkestra instrumenata je pao na prijemnom za dirigenta, ali mu je muzika bila i ostala deo njegovog bića, e Žmu kaže da će se na našoj deci tek videti posledice uspavanki koje sam im pevala...i strašno ga je brinulo da deca od mene ne naslede taj moj nesluhizam (mada kaže da imam odličan pasivan sluh, tj. odlično čujem, razlikujem, pamtim...ali da reprodukujem ne mogu ni slučajno)...mada, ne može svako sve, jeste da nam deca nisu tako napaljena muzički kao on, ali imaju sluh i sa pet godina su znali da crtaju bolje no što će on ikada znati. A to nisu od njega, hvalabogu, nasledili
iris.davidovich iris.davidovich 18:02 18.12.2009

Re: E,

Ima dve stvari koje ne znam, niti ću ikada naučiti, tako da sam batalila pokušavanja - pevanje i igranje, od toga sam operisana.

ma 'de si vidla bika da zna da igra/peva i da se obuce
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:58 18.12.2009

Re: E,

Eh sad, znam da se obučem...i to sama al' da pevam/igram bolje ni ne proveravati...ali mogu da ti skuvam nešto odlično, da ti napišem, nacrtam ili naslikam...
iris.davidovich iris.davidovich 19:25 18.12.2009

Re: E,

Jelica Greganović
Eh sad, znam da se obučem...i to sama al' da pevam/igram bolje ni ne proveravati...ali mogu da ti skuvam nešto odlično, da ti napišem, nacrtam ili naslikam...

uf, to kuvanje mi ne pominji, obozavam!
sta da ti kazem, ceo zivot provodim s bikovima - oba roditelja, i dete, pa ti vidi
margos margos 19:57 18.12.2009

Re: E,

ma 'de si vidla bika da zna da igra/peva i da se obuce

Uvreda, breeeee...

Pssssssttt, kao dete sam pevala u operi u Narodnom, pa ti vidi.:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:50 18.12.2009

Re: E,

Objektivno gledano, mi bici smo najbolji
Unfuckable Unfuckable 21:34 18.12.2009

Re: E,

igranje, od toga sam operisana

Drugaritze, padni mi na grudi und zgazi da boli !
Ja sam jedan od onih kojima je rođena majka tiho i tužno rekla "sine, igraj....fudbal, bolje je."
iris.davidovich iris.davidovich 22:47 18.12.2009

Re: E,

margos
ma 'de si vidla bika da zna da igra/peva i da se obuceUvreda, breeeee... Pssssssttt, kao dete sam pevala u operi u Narodnom, pa ti vidi.:)

ej, pa ne racunaju se selebritiz, samo ovi koje mo's da sretnes u prodavnici (mada mu i jelica dodje u ovu prvu kategoriju)
evo moja malecka je rodjena kad i penelope cruz, znaci ima nade da ce dobro da se uda kao ona
eto, vidis, a da si bik, da l bi pevala?
margos margos 23:05 18.12.2009

Re: E,

eto, vidis, a da si bik, da l bi pevala?

Khm khm.... Jelicoooooooo, reci joj!!!
Ja sam Bik - kao i Cher :)

iris.davidovich iris.davidovich 23:16 18.12.2009

Re: E,

margos
eto, vidis, a da si bik, da l bi pevala? Khm khm.... Jelicoooooooo, reci joj!!!Ja sam Bik - kao i Cher :)

ej, magi, znam, raspustila sam se previse
racunam, kompetentna sam
udarili me ovi ukrasi uglavu, sve se c'kli, ne znam na koju cu stranu pre, jelice, ti me razumes, el da
iris.davidovich iris.davidovich 23:18 18.12.2009

Re: E,

Ja sam Bik - kao i Cher :)

she's such a surviver
margos margos 23:29 18.12.2009

Re: E,

ej, magi, znam, raspustila sam se previse

E, Iris, a i ja raspuštena - obožavam Sv Nikolu - svi misle da sam 'negde' - a ja soliram i kuliraaaam :)))

Eve ti
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 15:28 21.12.2009

Re: Panonska vila

Sine moj, bojim se da je to samo jedina vidljiva posledica!
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 15:37 21.12.2009

Re: E,

Objektivno gledano, mi bici smo najbolji


Moja baba je umela da kaže da je žena koja lepo igra uvek zaljubljena u sebe, a ona koja ne zna - u svog muža (u njenom svemiru, taj neki muž se prosto podrazumevao).
Za muškarce koji rado i dobro igraju govorila je da su mekani u krevetu, a za one sa "dve leve noge" mi je rekla da to nije bitno, jer muškarca možeš naučiti svemu, osim da razvlači pitu.
Vlasta92 Vlasta92 12:04 18.12.2009

Branislava,

prilča ti je divna! Baš, onako, andrićevska.

Što se pevanja tiče, jedino što mogu da uradim je da tebe i Greganovičevu pozovem da pevate sa nama žensklinjama karaoke. Kada se mi okupimo i zapevamo, svi kerovi iz kraja počnu da zavijaju, a nakon te noći, mesecima se priča kako su Telep zaposeli dusi zlih žena, koje pevanjem muče žive...

Biće nam divno!!

Jelica Greganović Jelica Greganović 15:22 18.12.2009

Vlasto,

šeri, ja znam da si ti hrabra žena, ali toliko da me pozoveš da pevam u tvom sokaku, vidi...zadivljena sam i zahvalna, ali još uvek nisam sigurna da si baaaaaš toliko ludo hrabra...

iris.davidovich iris.davidovich 17:58 18.12.2009

Re: Branislava,

Što se pevanja tiče, jedino što mogu da uradim je da tebe i Greganovičevu pozovem da pevate sa nama žensklinjama karaoke. Kada se mi okupimo i zapevamo, svi kerovi iz kraja počnu da zavijaju, a nakon te noći, mesecima se priča kako su Telep zaposeli dusi zlih žena, koje pevanjem muče žive...

toooo, vlasto, carice! ja bas ovih dana pokusavam da skupim drustvo za karaoke, al' su svi nesto snebivljivi..
izgleda je to u obrnutoj srazmeri - mi koji ne umemo, pevali bismo dan i noc. sta da ti kazem kad idem po kuci i pevam u olovku
nego se nadam u ono 'dva minusa daju plus' kad je moja malecka u pitanju
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:03 18.12.2009

Re: Branislava,

iris.davidovich iris.davidovich 19:28 18.12.2009

Re: Branislava,

Jelica Greganović


e, ne znam da l si mogla bolju sliku da nadjes!
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:49 18.12.2009

Re: Branislava,

Ko za sebe da sam je tražila
Vlasta92 Vlasta92 10:13 19.12.2009

Draga Iris,

ja uvek imam ekipu, javi se da se organizujemo, ako si u NS
Što se pevanja nusput tiče, toplo preporučujem dezodorans, mnogo bolje "emitira" mikrofon od olovke.

A ti draga Greganovičeva, ništa ne brini. Ja sam ozbiljna u nameri da sledeći put kada budeš zapevamo. Jelena Krajšić ima svu neophodnu opremu, a ovako to otprilike izgleda, u sony play station varijanti. Kao što ćete videti na primeru dole, sony ocenjuje koliko se vaš glas poklapa sa originalnim, ali vi možete da se utišate, ako je baš bruka prevelika.

Voila!
Unfuckable Unfuckable 13:33 19.12.2009

Re: Draga Iris,

a jel ima narodnjaka ?
Vlasta92 Vlasta92 19:39 19.12.2009

Nema narodnjaka!

Još. A kada budemo mi (mi kao Srbija) otkupili prava na jedan, verovatno će biti narodnjaka, i zabavnjaka, poput: Ceca, Jeca, Meca, Jellllena, Cakana, Makana, Bubamara, Bubašvaba itd...Jedva čekam. A onda ćemo Unfa konačno vidjet na bini, u punom sjaju, kako bog zapoveda.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:06 18.12.2009

Vilo u farmericama..

... dar pisanja te nije napustio. A, ako ćemo pravo, dva dara bi bilo mnogo.
Vlasta92 Vlasta92 19:34 19.12.2009

Važno obaveštenje!

ملاحظة هامة
ВАЖНО СЪОБЩЕНИЕ
ВАЖНО Апавяшчэнне
TÄHTIS TEADE
AVVISO IMPORTANTE
Važna obavijest!

Javila mi se Branislava, kaže, zaglavio im se vlak u snijegu. Zatrpana dragovoljno sa čovekom joj na Banstolu, čiste sneg, greju se, bezuspešno pokušavaju da odu na Internet i čitaju Mihaila Lomonosova, te Svinbernov "Prozerpinin vrt". Kući će, kaže, nekako s proljeća.
Poručila je da vas sve pozdravim i da vas svratim na Banstol, da se grudvamo i pijemo vina....Kod prve najlon kese okačene na drvo iza druge okuke kod Karlovaca skrenite desno, a onda kod treće najlon kese kod male vikendice sa jelom ispred skrenite polu levo i držite pravac dok ne stignete do račvanja, ali nemojte da skrenete ni levo ni desno već nastavite pravo uzanim puteljkom, dok ne stignete do drveta sa kesom. Tu skrenite levom pa desno, odmah iza. Tako je poručila.

Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 15:25 21.12.2009

Re: Važno obaveštenje!

Vlasto, draga,
hvala ti za objašnjenje i poruku koju si prenela od mene, uredno zavejane u sremskim gudurama. Dobro je što znam kako je poruka glasila, pa sam uspela i da je prepoznam.
P.S.
To pisanje priča je skroz dobar posao: sediš tako sam, u nekoj tamo sobi, ispred kompjutera, u vreme kad normalan svet spava, i sam sebi izgledaš kao privremeni pustinjak koji baš i nije siguran da li će umeti da se vrati u taj neki svet iz koga je par sati pre toga svojevoljno (?) proteran. I onda tu priču staviš na net (recimo na Blog B92, jer si mator i uskogrud tako da za druge blogove i ne_ znaš). I priča obeležena samoćom dobije kontekst glasova ljudi koji ti viču: "Pročitao sam. Znam - i tebe i tu priču." I bude ti nekako neobično. A dobro.
P.P.S
Posebno je neobično kad među komentarima zatekneš i komentar rođenog sina, koji se javlja kao neka nezavisna varijabla, gost iz virtuelnog sveta - prepoznatljiv, a drugačiji (To prerastanje klupka koje celo staje na dlanove+deo jedne podlaktice u odraslog čoveka, koji gleda, misli, osmehuje se, živi kao ravnopravna odrasla osoba, potpuno nezavisnih problema, valjda i čitavog zasebnog svemira... to je čudo. Divno i zastrašujuće.). Valjda ću se vremenom i na to navići. Ili neću? Verovatno neću. Mada... Prija.
margos margos 16:10 21.12.2009

Re: Važno obaveštenje!

"Pročitao sam. Znam - i tebe i tu priču."

Pročitala sam....
zokisakojic zokisakojic 00:04 20.12.2009

Divna prica!

sreca pa ja znam da pevam, samo niko ne voli da me slusa

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana