Nemoj plakati više *
Ovo su tvoji poslednji udasi
Ovi zidovi ih neće zadržati napolju
Zadržaće tebe unutra
Ali ko će te zaštititi
KO ĆE TE ZAŠTITITI?
Slučajni susret sa koleginicom koju nisam video, pa, recimo, decenijama, još od pre nego sam pustio bradu. I setio sam se jedne pesme koju, opet, nisam čuo godinama. Dobar album. Bend ozbiljan.
I u glavi mi je jedno poslepodne. Tog jutra sam se vratio iz Prištine (znači bila je 1998.). Sedeli smo u onoj sobi u Skendera Kulenovića. Smrkavalo se a u sobi je bila uključena samo stona lampa (neko proleće). Polumrak. Nas četvoro, petoro sedimo, što na podu, što na krevetu. Tu i tamo neko nešto progovori. U čašama pivovinorakija (ne tim redom i ne u istoj čaši). Neko skoro pa meditativno veče. Onda je neko, znam i ko izvadio iz džepa CD, sveže kupljen na ulici, sa pesmom.
U svakoj mračnoj zemlji
U svakom cvetnom krevetu
U svakom bračnom krevetu
Biću sa tobom. *
Danas je takav neki dan. Nedostaje i taj grad i neki od ljudi koji su bili tu i neki koji nisu. A zidovi zlikovce nikada ne zadrže napolju, samo nas zarobe.
(*Nesretno prevedeni stihovi pesme Priština grupe Faith no more)