Rješenje za Kosovo (drugi put)

Dejan Jović RSS / 24.02.2009. u 15:55

  

Prije točno godinu dana (24. februara 2008.), na ovom sam mjestu objavio tekst pod naslovom „Rješenje za Kosovo". Danas ga objavljujem ponovno - taj isti tekst - želeći da se sada, u smirenijim okolnostima, ponovno povede rasprava o mogućim rješenjima problema koji mnogima izgleda kao da nema rješenja. Meni se, ipak, i danas (kao i prije godinu dana) čini da ga ima - i da je postizanje tog rješenja više nego ikad pitanje volje onih koji odlučuju u Beogradu, Prištini, Tirani i u međunarodnim organizacijama.

Nadam se da neće zvučati pretenciozno ako kažem da mi se čini da prijedlog i danas „drži vodu", te da ga ni u jednom bitnom elementu ne bih mijenjao. U posljednjih godinu dana, i u srpskoj i u kosovskoj i u međunarodnoj politici dogodile su se određene promjene koje bi mogle biti od pomoći za rješenje kosovskog problema - možda upravo na način kako je ovdje predloženo - kad bi se to htjelo.

U srpskoj politici, u ovih je godinu dana došlo do praktičnog sloma dviju važnih nacionalističkih stranaka: SRS-a i DSS-a. Za razliku od februara 2008, danas Demokratska stranka može (ako hoće!) - bez velikih smetnji - povesti hrabriju politiku, uključujući i onu prema "kosovskom pitanju". Više nego ikad prije, stvari ovise od nje, od njene volje. Danas nije izgledno ni da socijalisti napuste koaliciju (čak ni zbog Kosova), a i da napuste - novi izbori ne bi značajno primijenili stvari. Dakle, bilo bi lakše provesti neki ovako „radikalni" prijedlog, kad bi za njega bilo volje u samoj vladajućoj stranci.

Drugo, na obje strane - i u Prištini i u Beogradu - došlo je do „izduvavanja" emocija i euforičnosti. Jednostranim proglašenjem nezavisnosti, niti je Kosovo stvarno postalo nezavisno, niti se Srbiji dogodilo nešto strašno dramatično. I Kosovo i Srbija imali su stanovitih uspjeha u ovih godinu dana, a opet ni jedni ni drugi nisu postigli sve što su htjeli. Broj zemalja koje su priznale Kosovo je relativno velik, ali ipak nedovoljan da bi osigurao punu suverenost i članstvo u značajnim međunarodnim insitucijama. Dakle, pitanje Kosova ostaje i dalje otvoreno - i to za obje strane. I dalje postoji potreba za nekim dugoročnim - ili čak, kad bi takve stvari bile moguće, i trajnim - sporazumom.

Nažalost, u ovih godinu dana, nisam vidio nijedan alternativni prijedlog o tome kako to pitanje riješiti. Možda je to i bilo nemoguće odmah nakon 17. februara 2008. Ali, sada - u ovoj novoj, smirenijoj - atmosferi, učinilo mi se korisnim podsjetiti na temu. Ne treba gubiti vrijeme, ako to nije baš sasvim nužno. Dovoljno je (i previše) izgubiti jednu godinu. 

Dakle: „Rješenje za Kosovo" - drugi put.

Rješenje za Kosovo 

(Prvi put objavljeno 24. februara 2008.) 

U novoj situaciji na Kosovu i oko Kosova, postavlja se pitanje: ima li mirnog, sigurnog i poštenog (fair) izlaza iz krize koja danas izgleda ozbiljnom i potencijalno trajnom? Postoji li rješenje kojim bi se omogućio ipak neki održivi kompromis, izbjegle daljnje napetosti (koje, kako sam napisao u prošlom tekstu, vode radikalizaciji i u Srbiji i na Kosovu), te štoviše, čak i ostvarili glavni interesi svih uključenih strana, a posebno Srba i Albanaca. 

Mislim da takvo rješenje postoji, pa ću ovdje iznijeti jedan prijedlog, svjestan naravno da on ima vrlo male (zapravo - vjerojatno: da nema nikakve) šanse da bude prihvaćen. No, bit će dovoljno ako potakne druge na razmišljanje o mogućim rješenjima.  

O čemu se radi?

Prijedlog polazi od sljedećih pretpostavki:   

Prvo, da Abanci i Srbi nakon 17. februara 2008. više neće (i ne žele) živjeti u okviru iste države, odnosno da je svaka ideja o nekoj „reintegraciji", „povlačenju priznanja" i „prisiljavanju" zemalja da priznaju ili ne priznaju Kosovo iluzorna. Polazim, dakle, od pretpostavke, da su Kosovo i Srbija dva entiteta, i da će tako ostati u budućnosti. Srpski zahtjevi da se Kosovo vrati pod srpski suverenitet ne znače istodobno i da su Srbi doista spremni i voljni živjeti s Albancima u istoj državi - govori se uglavnom o povratku teritorija, dok političke stranke ne nude nikakav program stvarne reintegracije društva. Na drugoj strani, nijedna partija na Kosovu ne predlaže reintegraciju, a za nju ne postoje ni međunarodne pretpostavke, nakon što su značajne svjetske države priznale nezavisnost Kosova od Srbije;

Drugo, da Srbija ne želi priznati nezavisno Kosovo, i da to neće uraditi ni pod kakvim pritiscima, posebno ne sve dok iza sebe ima snažnu podršku Rusije, koja ima svoje interese na Balkanu, i kojoj odgovara da se preko Srbije instalira ne samo na Balkan, nego i šire - u Evropu. Istodobno, Kosovo neće priznati Srbiju sve dok ona ne prizna Kosovo - tako da će te dvije države ostati međusobno nepriznate, te će obje tvrditi da su suverene na Kosovu;  

Treće, da sjeverni dio Kosova, kojeg danas Priština faktički ne kontrolira, neće tako lako - ako će ikako - biti reintegrirano s ostatkom Kosova, nego će težiti sve većoj faktičkoj (a možda i de iure ) autonomiji ili čak otcjepljenju od Kosova. Radi se o de facto reintegraciji sjevernog Kosova u srpske političke i zakonske okvire. Svako ugrožavanje tog procesa moglo bi samo dodatno zaoštriti odnose u regiji, te biti povod za izravnu vojnu prisutnost Rusije na sjevernom Kosovu i/ili drugim dijelovima Srbije;

Četvrto, da će albanski nacionalizam - koji je ohrabren dosadašnjim uspjesima - kad-tad postaviti pitanje opravdanosti granice između Kosova i Albanije, koja u ovim okolnostima dijeli albanski narod u dvije države, onako kako je svojedobna granica između Istočne i Zapadne Njemačke dijelila njemački narod, te kako granica između Sjeverne i Južne Koreje dijeli korejski narod. No, u slučaju tadašnje Njemačke i sadašnje Koreje, postojale su ideološke razlike, te vanjska prisila da se održi takva podjela - a ni jedno ni drugo ne postoji u slučaju dviju država s albanskom etničkom većinom;  

Peto, da  je i Kosovu i Srbiji, međutim, u interesu da se izađe iz sadašnjeg stanja, jer ono predstavlja veliku smetnju vanjskopolitičkim interesima, te konsolidaciji demokracije u obje zemlje. Srbija će zbog kosovskog problema biti sve udaljenija od integracije u Evropsku Uniju (koju većina njenih državljana želi - kako su pokazali nedavni predsjednički izbori), a u njoj bi se mogao razviti radikalni nacionalizam, što bi onemogućilo konsolidaciju demokracije. Isto tako, zbog neriješenog kosovskog problema, Srbija bi mogla biti de facto izolirana od velikog broja zemalja koje priznaju nezavisno Kosovo. To nije u interesu Srbije. Na drugoj strani, Kosovo neće moći postati punopravni član međunarodnih institucija, nego će zavisiti od Sjedinjenih Država (a dijelom i od Evropske Unije), sve dok se ne postigne neki sporazum s Beogradom. Albancima na Kosovu je također u interesu da se ovaj problem sa susjednom Srbijom (a možda i drugim susjednim zemljama - koje još nisu priznale Kosovo) nekako riješi, kako bi se mogli okrenuti razvoju. Gledano na duži rok, kosovska nezavisnost od Srbije neće imati punog efekta, ako ne dovede do pune nezavisnosti - uključujući i nezavisnost od SAD i NATO-a.; i

Šesto, da je tzv. međunarodnoj zajednici (a naročito Evropskoj Uniji) i dalje stalo da se ovaj problem riješi kompromisom, a ne da eskalira u sukob koji bi mogao - zbog uključenosti SAD, Rusije i Evrope, kao i zbog nedavne prošlosti na Balkanu, te potencijala da dođe do infiltracije radikalnih ideologija sa strane - postati veoma oštar, i imati globalne posljedice. Također, međunarodna zajednica nije promijenila svoju politiku - da će prihvatiti svaki mogući sporazum između Beograda i Prištine, koji ne bi ugrožavao stabilnost drugih zemalja i regije u cjelini.  

Prijedlog kojeg ovdje izlažem polazi od tih pretpostavki, te je izrečen u želji da se postigne održiv i pravedan sporazum, te time ukloni velika opasnost za stabilnost, mir i prosperitet Srba i Albanaca, te potencijalno cijele jugoistočne Evrope. Kao i u svakom kompromisu, tako bi i u ovom obje strane dobile najviše što se može, ali ne i baš sve što žele. Za pretpostaviti je da će ono što će dobiti biti više od onoga što imaju danas, te da će zbog toga ipak vidjeti neke prednosti u ovom prijedlogu.  

Predlažem, dakle, sljedeće: 

Prvo, da Srbija izjavi da dio teritorije kojeg sada kontroliraju kosovski Albanci ne smatra više svojom državnom teritorijom, i da prihvaća njegovo otcjepljenje od Srbije,

Drugo, da zauzvrat, kosovske vlasti prihvate da teritorije koje sada kontroliraju kosovski Srbi, ostaju sastavni dio Srbije, i da se isključuju iz novoproglašene kosovske države,   

Treće, da Srbija izjavi da bi podržala - štoviše, da preferira - eventualnu odluku  kosovskih Albanaca da teritoriju Kosova koju danas kontroliraju ujedine s Albanijom, i

Četvrto, da Srbija zatraži da - u zamjenu za priznanje nove situacije, i u zamjenu za podršku koju bi Srbija dala ujedinjenju tog de facto Kosova s Albanijom, sadašnje kosovske teritorije neće - osim u striktno unutrašnjoj upotrebi - koristiti naziv „Kosovo", nego će se nazvati „Sjevernom Albanijom", „Dardanijom", „Iliridom" ili slično. Na drugoj strani, sjeverno Kosovo - koje će biti dio Srbije - također će se u unutar-srpskoj upotrebi (ali ne u međunarodnoj) moći nazivati „Kosovom". Ni jedni ni drugi ne bi mogli koristiti taj naziv u međunarodnoj komunikaciji. Time bi i Albanija i Srbija mogle tvrditi da je Kosovo njihovo, ali samo za domaću javnost. Intervencije koje uključuju zahtjeve za promjenom naziva i simbola nisu nepoznate na Balkanu - Grčka ih je primijenila kad se radilo o Makedoniji.   

Koje bi bile prednosti takvog eventualnog rješenja?

Prije svega, svako rješenje ove situacije bilo bi ogroman korak naprijed. I Srbi i Albanci će strahovito gubiti, budu li se nastavile i zaoštravale tenzije. To nije u interesu nikome u regiji - ni susjedima, ni Evropskoj Uniji, ni onima u Rusiji i Americi koji stvarno žele mirno rješenje i dobrobit narodima Balkana. Današnja situacija na Kosovu i u vezi s Kosovom jest najveći izazov miru i stabilnosti u Evropi, i potencijalno žarište jednog budućeg regionalnog, a možda čak i globalnog sukoba. Kompromisno rješenje otklonilo bi ili značajno smanjilo mogućnost eskalacije tog sukoba.  

Korigiranje granice obavilo bi se po načelu „jednakog gubitka", jer bi i Srbija i Kosovo izgubili oko 12 posto svoje sadašnje nominalne teritorije, kako je to nedavno objasnio Slobodan Marković (u svom tekstu objavljenom na http://www.pescanik.net/). I na tom novom Kosovu i u Srbiji i dalje bi opstale manjine: Srbi na Kosovu ispod Ibra, a Albanci u Preševskoj dolini. Ovaj prijedlog ne uključuje nikakvo preseljavanje stanovništva - štoviše, tome se oštro protivi. Kompromisno rješenje do kojeg bi se došlo eventualnim prihvaćanjem ovog prijedloga stvorilo bi potpuno novu situaciju - u kojoj bi se smanjile tenzije, a time i opasnosti za manjine s obje strane granice. Također, da bi se ovaj prijedlog ostvario, nije potrebno nikakvo „osvajanje" i „pomicanje" granica: Srbija već kontrolira sjeverno Kosovo, kao što Kosovo već kontrolira 88 % svoje nominalne teritorije. Sadašnje faktično stanje jednostavno bi se legaliziralo.  

Što se tiče Albanaca, oni bi dobili ono glavno što traže: da Srbija prizna da Kosovo više nije dio srpskog teritorija, tj. da im prizna nezavisnost od Srbije. Štoviše, ovakvo bi rješenje išlo i korak dalje od Ahtisaarijevog plana, jer bi Albancima na Kosovu i Albancima u Albaniji bila data mogućnost da se ujedine ako i kad to žele. Dakle, Srbija bi ponudila upravo ono što će albanski nacionalizam - kad-tad - tražiti, jer je u prirodi svakog nacionalizma da pokušava stvoriti jednu, a ne dvije nacionalne države. Time bi se preduhitrile sve one negativne posljedice koje bi mogao izazvati daljnji albanski nacionalizam. Taj albanski nacionalizam, naime, sasvim sigurno neće dobro gledati na preveliku kontrolu Kosova od strane stranih političkih, vojnih i ekonomskih institucija, kao što je malo vjerojatno da će lako prihvatiti nove simbole kosovske državnosti. To se osobito odnosi na upotrebu albanske nacionalne zastave (crvene s crnim orlovima), a ne ove nove kosovske. Malo je vjerojatno da bi Albanci, koji su u Jugoslaviji bili spremni riskirati dugotrajne zatvorske kazne da bi dobili pravo isticanja svoje nacionalne zastave, i kojima je glavni praznik upravo Dan zastave (28. novembra), sada mogli tek tako prihvatiti njeno istiskivanje iz javne upotrebe. Slično se odnosi i na druge simbole državnosti - te na samu ideju da se ostvari glavni cilj nacionalizma - ujedinjenje Albanaca u jednu državu. Međunarodna će se zajednica - prije ili kasnije - morati suočiti s pitanjem: zašto su se dvije Njemačke mogle ujediniti, a dvije albanske države to ne mogu. Ovim rješenjem to bi se pitanje preduhitrilo. 

Što bi Albanci izgubili ovim prijedlogom? Izgubili bi oko 12 posto teritorije (ili čak i manje), koju i tako ne kontroliraju, i koju - posebno ako dođe do izravnog ruskog prisustva na terenu - neće ni imati šanse vratiti u svoj državno-pravni poredak. Također, izgubili bi „državu" koja je zapravo pod snažnim protektoratom sa strane, i koja ne bi mogla postati članicom međunarodnih organizacija ili institucija, jer bi je u tome blokirao dovoljan broj drugih zemalja.  

Što bi dobila Srbija? Prvo, Kosovo bi nestalo kao samostalna država, pa bi činjenica da ga Srbija neće nikada priznati postala irelevantna. Srbija priznaje Albaniju, pa prema tome nema nikakve potrebe za nekim novim priznavanjem. Srbija je dosad tvrdila da je nezavisno Kosovo neprihvatljivo iz razloga povređenog nacionalnog ponosa (dakle, simbolističkih razloga), kao i iz sigurnosnih razloga, jer će biti neprijateljski orijentirano prema Srbima. Ona dosad nije nikada izjavljivala da joj Albanija predstavlja bilo kakav sigurnosni, simbolistički ili politički problem - štoviše, s njom ima regularne kontakte, i dobre susjedske odnose. Drugo, Srbija bi legalizirala sadašnje stanje na sjeveru Kosova, i štoviše - mogla bi tvrditi da nije izgubila Kosovo. Uz malo mašte, srpski bi političari mogli tvrditi da su, doduše, izgubili teritorije na Kosovu, ali ne i samo Kosovo, jer bi se sjeverne teritorije mogle - za unutrašnjepolitičke potrebe, kad je to već tako važno mnogima - jednostavno nazvati „Kosovo". Dakle, dok bi kosovski političari dobili ujedinjenje u jednu državu, srpskima bi takvo rješenje omogućilo da retoričkim bravurama nađu neki izlaz i okrenu se od kosovskog pitanja prema drugim pitanjima od važnosti za građane.  

Što bi Srbija izgubila? Isto što i Albanci - teritoriju koju i tako nemaju nikakvih izgleda vratiti u svoj državno-pravni okvir, osim ako ne računa na neki treći svjetski rat, ili na potpuno urušavanje zapadnih institucija - što je očigledna iluzija.  

Ono što je vrlo važno - ovakvim bi kompromisom i jedni i drugi otklonili glavnu prepreku daljnjoj evropeizaciji cijele regije. Evropskoj je Uniji jednostavnije raditi s dvije nego s tri države, naročito što sve njene zemlje-članice priznaju i Srbiju i Albaniju, dok neke ne priznaju Kosovo. Albanija već ima određene odnose i s EU i s NATO-om, koje Kosovo nema, i za koje je gotovo sigurno da ih neće imati u skorije vrijeme - tj. sve dok određeni broj članica tih organizacija ne prizna samoproglašenu nezavisnost.  

No, najveća prednost ovog prijedloga je u tome što dosad nismo čuli nikakav drugi prijedlog o tome kako riješiti sadašnju krizu. Jedino što smo čuli je mogućnost da se to riješi nekim „trećim svjetskim ratom", ili tvrdoglavim odbijanjem da se pogleda u oči sadašnjoj stvarnosti, ili ponavljanjem fraza i prijetnji na obje strane. U toj situaciji, sadašnje napetosti stvorit će novi status quo, u kome će i Srbija i Kosovo izgubiti ili značajno oslabiti bilo kakvu stvarnu nezavisnost (ova prva će biti sve više ovisna o Rusiji, a druga o Americi), te će obje biti u stalnom strahu jedna od druge, i u permanentnom „izvanrednom stanju". Produženje takve situacije nije u interesu ni albanskom ni srpskom narodu, koji čak i danas imaju alternativu: da žive kao dobri susjedi, i jedni druge poštuju i tretiraju kao ravnopravne partnere, a možda (nadam se) u budućnosti i kao strateške saveznike i prijatelje.



Komentari (71)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

medjutim92 medjutim92 16:04 24.02.2009

Preporucio onda, preporucujem i sad

Vremenom samo zvuci jos smislenije
antioksidant antioksidant 16:20 24.02.2009

.

samo jedna primedba

Prije točno godinu dana (24. februara 2008.), na ovom sam mjestu objavio tekst pod naslovom „Rješenje za Kosovo". Danas ga objavljujem ponovno - taj isti tekst - želeći da se sada, u smirenijim okolnostima, ponovno povede rasprava o mogućim rješenjima problema koji mnogima izgleda kao da nema rješenja
.

ja, na zalost, povodom ovog pitanja ne vidim smirenije okolnosti.

sto se ostalog tice slazem se sa
medjutim92
Vremenom samo zvuci jos smislenije

pozdrav
drug.clan drug.clan 16:26 24.02.2009

Predlog

Meni se ovaj predlog cini razumnim.

Postoji negde i onaj prelog o commonwealthu Srbije gde bi Kosovo bilo nezavisno a srpski politicari bi imali cime da se opravdaju jer bi zvanicno predsednik Srbije bio head of state na Kosovu preko svog predstavnika. Na ovaj nacin Tadic bi mogao da ostane kralj(ica) i dalje a vlada na Kosovu bi mogla da vlada i dalje.
Ovo bi naravno islo uz istovremeno prepustanje sudbine severa Kosova njegovom stanovnistvu tj. ostanak u Srbiji.

Ipak mi se cini da cemo ostati zaglavljeni duze vremena (bar pola veka) jer niko ne zeli da popusti iz prostog razloga sto vlastima na obe strane ovakvo stanje najvise odgovara!
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 16:36 24.02.2009

Podela Kosova

To je sustina Vaseg predloga, zar ne ?
Mislim da su sada jos teze okolnosti da se ovako nesto dogodi nego sto je to bilo pre godinu dana.
EULEX je vec otvorio svoju kancelariju na severu Kosova, planira se uskoro formiranje carine na "administrativnoj granici" na severu Kosova, a politicki predstavnici kosovskih Albanaca bi ovaj Vas predlog smatrali ustupkom Beogradu koji nema nikakvog smisla.
Dejan Jović Dejan Jović 17:53 24.02.2009

Re: Podela Kosova

Ja izbjegavam pojam "podela", jer a) zapravo se ne radi o stvarnoj podeli, budući da to nije neka 50-50 ili slična podjela, nego 12-12, b) taj je pojam dobio s vremenom prilično negativnu konotaciju, i vuče na "ćosićevštivnu", a ja nisam podržavatelj onog što predlaže Dobrica Ćosić. Osim toga, na predlog treba gledati kao na kompromis kojeg obje strane mogu interpretirati ipak onako kako im odgovara (u tome je prednost). Recimo, tko hoće može reći da je njegova suština u "nestajanju Kosova", jer bi se veći dio zapravo ujedinio s Albanijom, a manji sa Srbijom. Ako žele, mogu vidjeti suštinu i u "ujedinjenju s Albanijom", što bi trebalo biti primamljivo albanskim nacionalistima, itd. Dakle, postoji mogućnost da svatko više dobije nego što gubi ovakim rešenjem. Sadašnje stanje je i dalje "privremeno", tj. nije došlo do nekog "konačnog rešenja", kako su najavljivale kosovske vlasti. Tako da - ako žele - Albanci također u ovom predlogu mogu vidjeti neke koristi. Što se tiče Srbije, nestanak Kosova kao samostalne jedinice bi praktički riješio nesporazum oko "priznanja Kosova". Itd.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 18:16 24.02.2009

Re: Podela Kosova

Osim toga, na predlog treba gledati kao na kompromis kojeg obje strane mogu interpretirati ipak onako kako im odgovara (u tome je prednost).

Imam utisak da precenjujete znacaj "interpretacije" tog kompromisa koji smatrate da se moze postici. Mislim da je takav kompromis tesko ostvarljiv ukoliko uzmete cinjenice "na terenu Kosova" u obzir, kao i trenutne politicke okolnosti. Ne vidim da dajete uverljive razloge zbog kojih bi politicki predstavnici Albanaca na Kosovu pristali na "interpretaciju resenja" koju predlazete.
bindu bindu 18:55 24.02.2009

Re: Podela Kosova

Dejan Jović
Ja izbjegavam pojam "podela", jer a) zapravo se ne radi o stvarnoj podeli, budući da to nije neka 50-50 ili slična podjela, nego 12-12, b) taj je pojam dobio s vremenom prilično negativnu konotaciju, i vuče na "ćosićevštivnu", a ja nisam podržavatelj onog što predlaže Dobrica Ćosić. Osim toga, na predlog treba gledati kao na kompromis kojeg obje strane mogu interpretirati ipak onako kako im odgovara (u tome je prednost). Recimo, tko hoće može reći da je njegova suština u "nestajanju Kosova", jer bi se veći dio zapravo ujedinio s Albanijom, a manji sa Srbijom. Ako žele, mogu vidjeti suštinu i u "ujedinjenju s Albanijom", što bi trebalo biti primamljivo albanskim nacionalistima, itd. Dakle, postoji mogućnost da svatko više dobije nego što gubi ovakim rešenjem. Sadašnje stanje je i dalje "privremeno", tj. nije došlo do nekog "konačnog rešenja", kako su najavljivale kosovske vlasti. Tako da - ako žele - Albanci također u ovom predlogu mogu vidjeti neke koristi. Što se tiče Srbije, nestanak Kosova kao samostalne jedinice bi praktički riješio nesporazum oko "priznanja Kosova". Itd.


ja mislim da je vas predlog veoma razuman cak sta vise mislim da ga je moguce izvesti.
medjutim problem jeste sto mi nemamo vec odavno nekoga i ko bi to mogao putem diplomatije da izvede.
kada bi se se dve strane slozile oko osnovnih parametara oivh ideja a to je;- da svi treba nesto da izgube da bi se nesto dobilo.ostale sitnice bi se vremenom uskladile kao sto vec objasnjavate.
jos samo da dodam da oduvek mislim da je (neka vrsta) podele jedino i pravedno resenje.

.

Inner Party Inner Party 17:02 24.02.2009

Smirenije okolnosti

Danas ga objavljujem ponovno - taj isti tekst - želeći da se sada, u smirenijim okolnostima, ponovno povede rasprava o mogućim rješenjima problema koji mnogima izgleda kao da nema rješenja.


Cemu sporazumi?!
Srbija je prosle godine vec dotakla dno sto se tice Kosova. Sada stvari mogu da idu samo na bolje, sto znaci da predstoji dugorocna diplomatska i pravna borba. A Kosovo je 2007. imalo sjajnu godinu, 50-tak drzava koje su priznale taj projekat je sjajan rezultat, ali ona nije donela bas sve sto su Albanci ocekivali i ono verovatno vec od ove godine krece u ekonomsku i politicku stagnaciju. Sve te probleme Albanci ce resavati tako sto ce skretati temu na pokusaj da se reintegrise sever Kosova. Hocu da kazem da se Srbiji ne isplati da pravi kompromise sada kada je najslabija i kada ima neke dugorocne izgleda za jacanje. Sever Kosova je kilo mesa. Sever Kosova je nista.
Dejan Jović Dejan Jović 18:01 24.02.2009

Re: Smirenije okolnosti

OK, to ima logike. No, ne vidim mogućnosti da Srbija dobije više od ovoga što se tu predlaže, čak i ako jako ojača. Naime, ne vidim i dalje da ona ima neki plan stvarne re-integracije Kosova u Srbiju, niti da je realno da Albanci ikada prihvate takvu reintegraciju. Bilo bi dobro kad bi netko napravio - i predstavio - plan reintegracije, pa da vidimo što bi on zapravo uključivao. Glavna prednost za Srbiju ne bi bila da "dobije Sever Kosova" (slažem se da je to skoro pa ništa, a de facto to ona i sada ima - iako mislim da su Srbi na sjeveru Kosova danas malo dalje od Beograda nego nego pre godinu dana - no to je zato što su skeptični prema DS-u, i sadašnjoj vlasti u Beogradu), koliko bi bila u a) uklanjanju problema koji sad postoji, a zove se "status Kosova", i to tako (b) što će veći dio Kosova biti dio Albanije, a Albaniju Srbija priznaje kao državu. Ako bi potom obje zemlje ušle u EU, granica bi i tako postala skoro pa nevažna, pa bi time i Srbija dobila "pristup" onim dijelovima Kosova kojima sada nema pristupa (enklave, crkve, itd.), a isto bi to dobili i Albanci u odnosu na dijelove južne Srbije u kojima žive Albanci. Dakle, bilo bi ipak prednosti za obje strane.
Željka Buturović Željka Buturović 18:38 24.02.2009

Re: Smirenije okolnosti

Ako bi potom obje zemlje ušle u EU, granica bi i tako postala skoro pa nevažna, pa bi time i Srbija dobila "pristup" onim dijelovima Kosova kojima sada nema pristupa (enklave, crkve, itd.), a isto bi to dobili i Albanci u odnosu na dijelove južne Srbije u kojima žive Albanci.

a ako bi onda jedna od njih htela da izadje iz EU opet bismo opet imali ono sto smo imali devedesetih. mislim da u vasem tekstu ima dobrih poenti, medjutim ova prica o tome da, samo da udjemo u EU i granice nece biti bitne, nema mnogo osnova. granice su bitne sve dok ljudi na nekom prostoru sebe vide kao pripadnike razlicitih grupa.
nemanja_99 nemanja_99 19:39 24.02.2009

Re: Smirenije okolnosti

Dejan Jović
Bilo bi dobro kad bi netko napravio - i predstavio - plan reintegracije, pa da vidimo što bi on zapravo uključivao.


Ovo bih i ja zaista volio da vidim, jer je poprilicno jasno sta Srbija *nece*, ali mi nikako nije jasno sta ona hoce. Formulacije poput one famozne "vise od autonomije, manje od nezavisnosti" su dosta ne-specificne. Nekako mi se cini, da je Srbija u periodu 2000-6 preduzela inicijativu sa predlozima za neko konkretno rijesenje , da bi se sve ovo sretnije zavrsilo.

Inner Party Inner Party 20:34 24.02.2009

Re: Smirenije okolnosti

nemanja_99
Dejan Jović
Bilo bi dobro kad bi netko napravio - i predstavio - plan reintegracije, pa da vidimo što bi on zapravo uključivao.


Ovo bih i ja zaista volio da vidim, jer je poprilicno jasno sta Srbija *nece*, ali mi nikako nije jasno sta ona hoce. Formulacije poput one famozne "vise od autonomije, manje od nezavisnosti" su dosta ne-specificne. Nekako mi se cini, da je Srbija u periodu 2000-6 preduzela inicijativu sa predlozima za neko konkretno rijesenje , da bi se sve ovo sretnije zavrsilo.



Ma kakva integracija Albanaca, Srbija je insistirala na simbolici. Ja mislim da bi Kostunica onomad bio zadovoljan kada bi dobio jednog srpskog policajca na granici sa Albanijom i jednu stolicu u UN (tj. da Kosovo ne bude clan samo UN-a). I naravno posebnu policiju i sudstvo po enklavama. Kako sam ja shvatio, sve ostalo je bilo otvoreno. Zasto to SAD i EU nisu prihvatili pojma nemam...
Dejan Jović Dejan Jović 10:04 25.02.2009

Re: Smirenije okolnosti

Željka: ... E sad... gledate malo predaleko u budućnost Ako bi bilo koja zemlja sad izašla iz EU, EU kao projekt bi došao u pitanje, i nastali bi problemi ne samo zbog granica, nego zbog prava onih državljana drugih zemalja EU koji u toj "otcjepljenoj" članici žive itd. Ponovilo bi se mnogo toga što smo vidjeli pri raspadu SFRJ, SSSR i Čehoslovačke, a i pri otcjepljenju Irske od Britanije, Alžira od Francuske itd. Ali, to je "ako" na "ako"... Dok se sve to ne desi, valjda će doći neke nove generacije (rešenje koje predlaže Filip Mladenović), pa će se drukčije razgovarati. Mislim, nemojte sada da idete logikom "svako mora da umre, pa nema smisla da živi".
Željka Buturović Željka Buturović 15:16 25.02.2009

Re: Smirenije okolnosti

Dok se sve to ne desi, valjda će doći neke nove generacije (rešenje koje predlaže Filip Mladenović), pa će se drukčije razgovarati

koliko vidim, on nista ne predlaze vec samo opisuje sta bi voleo da vidi. nemam nikakvog razloga da mislim da ce nove generacije biti drugacije od prethodnih. svaka generacija voli da umislja kako su se oni prvi setili globalizacije i da ce zahvaljujuci njima na planeti zavladati veciti mir.

Mislim, nemojte sada da idete logikom "svako mora da umre, pa nema smisla da živi".

moja logika je da zivot postoji i van evropske unije, ma kako to nekima neverovatno zvucalo.
49 41 49 41 17:36 24.02.2009

Dark rouling clouds


Buducnost, u okruzenju i sire.
niki m niki m 18:04 24.02.2009

Re: Dark rouling clouds

Izgleda da je premisa vase teze da novi izbori ne bi mnogo toga promenili. Ne znam na osnovu cega ovo tvrdite. Rezultati koje objavljuje Strategic marketing niko ko se aktivno bavi politikom ne uzima ozbiljno. Zapravo, mi smo svakim danom sve blize izborima i tesko je pretpostaviti da bi se nakon tih izbora mogla formirati koalicija slicna ovoj koju sada imamo.
baroniknez baroniknez 19:05 24.02.2009

interesantan predlog

ali dve stvari ostaju nerazjasnjene: drzavna imovina srbije i manastiri!
drug.clan drug.clan 19:31 24.02.2009

Re: interesantan predlog

baroniknez
ali dve stvari ostaju nerazjasnjene: drzavna imovina srbije i manastiri!


O kojoj imovini pricate?
baroniknez baroniknez 19:36 24.02.2009

Re: interesantan predlog

državnoj, ne znam šta pitate? sigurno vam je poznato da država ima odredjenu imovinu na Kosovu
drug.clan drug.clan 19:48 24.02.2009

Re: interesantan predlog

baroniknez
državnoj, ne znam šta pitate? sigurno vam je poznato da država ima odredjenu imovinu na Kosovu

Imovina koje drzave i sta smatrate drzavnom imovinom?

Drzavna imovina nije imovina pravnog niti fizickog lica vec imovina nosioca suvereniteta tj. gradjana drzave u kojoj zive (u nekim slucajevim je monarh vlasnik drzavne imovine).
Ako mislite da drzava Srbija moze imati vlasnistvo nad imovinom na kosovu a da pritom Kosovo nije deo njene teritorije onda ste u zabludi.
baroniknez baroniknez 19:54 24.02.2009

Re: interesantan predlog

državna imovina jeste faktički stvar suvereniteta (to bar vidimo na slučaju kosova), ali ste u zabludi ako mislite da država ne može da ima imovinu van svoje teritorije, evo vam i primer: NIS je bio u vlasništvu države, a u vlasništvu nisa je i odredjena imovina u africi koja nije imovina te zemlje već imovina NIS-a odnosno u to vreme imovina države

takodje imovina države nije imovina suverena nego državna imovina koja podleže odredjenim ograničenjima
drug.clan drug.clan 20:02 24.02.2009

Re: interesantan predlog

baroniknez
državna imovina jeste faktički stvar suvereniteta (to bar vidimo na slučaju kosova), ali ste u zabludi ako mislite da država ne može da ima imovinu van svoje teritorije, evo vam i primer: NIS je bio u vlasništvu države, a u vlasništvu nisa je i odredjena imovina u africi koja nije imovina te zemlje već imovina NIS-a odnosno u to vreme imovina države

takodje imovina države nije imovina suverena nego državna imovina koja podleže odredjenim ograničenjima


Jedna drzava moze samo indirektno da poseduje imovinu unutar druge drzave i samo ukoliko je to dogovor dve suverene drzave tj ukoliko je u skladu sa zakonima i po volji suverena (naroda) obe drzave.

Drzavna imovina jeste imovina suverena jer on (narod) raspolaze sa njom tj. odlucuje o njenoj upotrebi.
baroniknez baroniknez 20:13 24.02.2009

Re: interesantan predlog

pa naravno - kastro dodje na vlast nasilno, pa se pozove na narod i sve ostalo što ide uz odredjenu ideologiju i nacionalizuje američke kompanije, pa onda ti gospodine pričaj šta hoćeš, došo drug i rešio stvar u svoju korist. naravno i obrnut slučaj je poznat

a državna imovina - svakako nije imovina suverena, ili da možda pojednostavimo stvar: postoji teritorija u državno pravnom smislu pa onda ta teritorija je teritorija jedne države, pa onda u toj državi pripada suverenitet narodu i tako dalje. ali na primer: zgrada skupštine je imovina države pa onda kada treba da se postave sijalice u zgradi pa vi prodajete sijalice i pravite ugovor o prodaji sto sijalica državi koji je ugovor isti kao i drugi ugovori sa pravnim licima i tako dalje. ne pravite ugovor sa narodom
drug.clan drug.clan 20:46 24.02.2009

Re: interesantan predlog

baroniknez
pa naravno - kastro dodje na vlast nasilno, pa se pozove na narod i sve ostalo što ide uz odredjenu ideologiju i nacionalizuje američke kompanije, pa onda ti gospodine pričaj šta hoćeš, došo drug i rešio stvar u svoju korist. naravno i obrnut slučaj je poznat

a državna imovina - svakako nije imovina suverena, ili da možda pojednostavimo stvar: postoji teritorija u državno pravnom smislu pa onda ta teritorija je teritorija jedne države, pa onda u toj državi pripada suverenitet narodu i tako dalje. ali na primer: zgrada skupštine je imovina države pa onda kada treba da se postave sijalice u zgradi pa vi prodajete sijalice i pravite ugovor o prodaji sto sijalica državi koji je ugovor isti kao i drugi ugovori sa pravnim licima i tako dalje. ne pravite ugovor sa narodom


Drug Kastro nije sam napravio revoluciju a i sa vlasti je svrgnuo diktatora veceg od sebe koji nije pitao narod kada je davao imovinu americkim kompanijama. Ukoliko neka drzava ima diktatora na vlasti to znaci da je taj diktator suveren pa je samim tim drzavna imovina opet vlasnistvo suverena. Znaci drzavna imovina na kubi je samo zamenila vlasnika Batistu sa vlasnikom Kastrom ali je u oba slucaja vlasnik bio suveren te drzave. Poznato je da su i mnoge zapadne demokratije praktikovale nacionalizaciju i ovih dana to praktikuju.

Sto se tice vlasnika drzavne imovine to jeste u svakom slucaju suveren tj. narod u vecini slucajeva. A sto se sjalice tice, tu neposredno preko izabranih organa uprave narod odredjuje kako ce se sijalica menjati i da li ce. Ukoliko "vlasnik" nad zgradom skupstine tj narod na referendumu, na primer, odluci da nece menjati sijalice onda se sijalice nece menjati ili ukoliko narod odluci da proda zgradu i pare podeliti na ravne casti tu niko nista ne moze da uradi.

Probaj to da vidis kroz analogiju: kompanija ciji je ravnopravni vlasnik (shareholder) svaki punoletni gradjanin koji jednom u par godina bira organe upravljanja bas kao sto i shareholderi biraju organe upravljanja u kompanijama. Razlika je u tome sto se ove akcije dobijaju rodjenjem i punoletstvom i sto se ne mogu prodati individualno!

Ukoliko insistiras da Srbija ima vlasnistvo nad nekom drzavnom imovinom na Kosovu onda to sa sobom povlaci da svaki stanovnik Kosova ima deo "vlasnistva" nad imovinom u celoj Srbiji.
baroniknez baroniknez 21:14 24.02.2009

Re: interesantan predlog

A sto se sjalice tice, tu neposredno preko izabranih organa uprave narod odredjuje kako ce se sijalica menjati i da li ce


pa nije baš tako, jer je zakonom odredjeno na koji način se upravlja zgradom tom i tom i ko upravlja, a upravlja organ taj i taj kojeg je recimo izabrala skupština a ne narod. narod preko svojih predstavnika odlučuje na primer da zgrada skupštine bude kulturno dobro pa se onda na primer ne sme prodati, ali titular te imovine je država a ne narod, bar nije narod formalno pravno - faktički možda i jeste to je već drugo pitanje


Ukoliko insistiras da Srbija ima vlasnistvo nad nekom drzavnom imovinom na Kosovu onda to sa sobom povlaci da svaki stanovnik Kosova ima deo "vlasnistva" nad imovinom u celoj Srbiji.


ne baš svaki stanovnik ja bih tu izuzeo one koji su postali državljani kosova a ne srbije, a u praksi to znači oni koji su se bespravno naselili na teritoriju drž srbije - mada pod uslovom da je tvoja teza o narodu tačna a nije baš jer ovde se postavlja pitanje imovine države srbije a ne imovina stanovnika te države koji mogu da odlučuju na posredan način o imovini, ali ne i na neposredan jer nisu titulari imovine - to je država

49 41 49 41 02:57 25.02.2009

Re: interesantan predlog

Drzavna imovina jeste imovina suverena jer on (narod) raspolaze sa njom tj. odlucuje o njenoj upotrebi.

Kolko se ja razumem u Pravo, Ekonomiju, Pravo na vlasnistvo; pola Crne Core je skoro rasporado i doprodace se.
Narod ce raspolagati, cistim ekoloskim vazduhom i lepim pogledom na more?
Filip Mladenović Filip Mladenović 19:49 24.02.2009

REŠENJE ZA KOSOVO (EU put)

Kao i prošle godine, ponoviću da je rešenje kosovskog čvora u rukama i glavama generacija naših unuka, pošto su postojeće generacije izgubile moralni i politički kredibilitet. Ovo važi i za Bosnu i Hercegovinu i za Hrvatsku!

Dakle, tamo negde 2029. godine, kada i Srbija i Kosovo budu punopravni članovi Evropske Unije, desiće se ono što se dešavalo sa Francuzima i Nemcima po okončanju II svetskog rata: istorijsko pomirenje, a potom dogovor o ekonomskoj i svakoj drugoj saradnji!
drug.clan drug.clan 19:54 24.02.2009

Re: REŠENJE ZA KOSOVO (EU put)

Filip Mladenović
desiće se ono što se dešavalo sa Francuzima i Nemcima po okončanju II svetskog rata: istorijsko pomirenje, a potom dogovor o ekonomskoj i svakoj drugoj saradnji!


sve do sledece velike ekonomske krize u kojoj ce se opet razbuktati plamen

....sve zajednicke tvorevine i drzave su lepo funkcionisale u periodima blagostanja i napretka, problem nastaje kada ...
49 41 49 41 05:13 25.02.2009

Re: REŠENJE ZA KOSOVO (EU put)

....sve zajednicke tvorevine i drzave su lepo funkcionisale u periodima blagostanja i napretka, problem nastaje kada ...

... nastupa "ZAKON, noz pod grlo ili zakon dzungle"! Kako definise jedan moj vrli prijatelj, inace eminentnti pravnik i Prof. Pravnih nauka.
Dejan Jović Dejan Jović 10:06 25.02.2009

Re: REŠENJE ZA KOSOVO (EU put)

Gosn. Mladenoviću: Da... ali to valjda ne znači da naša generacija ne treba da preuzme odgovornost za svoje vrijeme, i za probleme koje je sama u tom svom vremenu stvorila, pa da pokuša da ih u svom vremenu i riješi.
nemanja_99 nemanja_99 19:56 24.02.2009

Zatvorenikova dilema

Rekao bih da je ovdje rijec o klasicnoj zatvorenikovoj dilemi, tj situacija u kojoj je optimalno rjesenje dogovor odnosno suradnja, ali u kojoj oba ucesnika teze da dobiju sve, iako time riskiraju da ne dobiju nista.

Takodje, mislim da dajete previse tezine odlukama donesenim u Beogradu i Pristini, kao da bi oni mogli da naprave dogovor mimo svojih medjunarodnih patrona. Mislim da nije bas tako, i mislim da ce i Rusija i SAD nastojati da nametnu svoje rjesenje (u cemu su i jedni i drugi donekle uspjeli, SAD kod prizavanja Kosova od velikog broja drzava, a Rusija kod neprimanja Kosova u znacajne medjunarodne institucije i saveze.)
Dejan Jović Dejan Jović 20:29 24.02.2009

Re: Zatvorenikova dilema

Mogu se složiti s Vama, Nemanja - nažalost - barem što se tiče dosadašnje ruske i američke pozicije. Naime, pod Bushem i Putinom su obje zemlje imale interesa da se ovo pitanje "stalno rešava, a nikada ne reši". (Kao i u Bosni. Pa evo, ovaj Prudski "sporazum" nije baš naišao nešto na odobravanje, a mogao je - jer se radilo ipak o nekom sporazumu, ili pokušaju sporazuma, domaćih faktora.) I kosovsko i bosansko pitanje je služilo i jednima i drugima da se infiltiriraju u Evropu. No, kad sam spomenuo da je i u međunarodnoj politici došlo do određenih povoljnih pomaka ove godine, mislio sam prevashodno na to da je Bush sada u penziji (danas sam čitao da mu je ponuđen neki posao da ispred dućana privlači eventualne kupce da uđu unutra ), a Rusija ... vidjet ćemo... Tako da bi možda baš sad trebalo iskoristiti priliku, ako se može.
AlexDunja AlexDunja 21:17 24.02.2009

Re: Zatvorenikova dilema

(danas sam čitao da mu je ponuđen neki posao da ispred dućana privlači eventualne kupce da uđu unutra ),

mera za meru
:))
nemanja_99 nemanja_99 22:51 24.02.2009

Re: Zatvorenikova dilema

Dejan Jović
Mogu se složiti s Vama, Nemanja - nažalost - barem što se tiče dosadašnje ruske i američke pozicije. Naime, pod Bushem i Putinom su obje zemlje imale interesa da se ovo pitanje "stalno rešava, a nikada ne reši". (Kao i u Bosni. Pa evo, ovaj Prudski "sporazum" nije baš naišao nešto na odobravanje, a mogao je - jer se radilo ipak o nekom sporazumu, ili pokušaju sporazuma, domaćih faktora.) I kosovsko i bosansko pitanje je služilo i jednima i drugima da se infiltiriraju u Evropu. No, kad sam spomenuo da je i u međunarodnoj politici došlo do određenih povoljnih pomaka ove godine, mislio sam prevashodno na to da je Bush sada u penziji (danas sam čitao da mu je ponuđen neki posao da ispred dućana privlači eventualne kupce da uđu unutra ), a Rusija ... vidjet ćemo... Tako da bi možda baš sad trebalo iskoristiti priliku, ako se može.


Mislim da je Rusiji takodje bitno Kosovo zbog implikacija koje nosi u post-Sovjetskom prostoru, vizavi raznoraznih Juznih Osetija, Abhazija, itd. Mislim da je americka politika oko Kosova dozvolila Rusima da se ponasaju poprilicno bahato prema svojim susjedima. Ipak, Kosovo je i za Ruse mac sa dvije ostrice, zbog njihovih sopstvenih separatista.

Nisam optimista. Zbog ekonomske krize, tesko ce biti ocekivati od Amerike neki odlucan novi pristup prema Kosovu. Vjerovatno ce se i dalje vesti sitan vez, tj pokusavat ce se na mala vrata Kosovo uvoditi u medjunarodne institucije, dok ce Rusija to blokirati gdje se blokirati moze. Kao sto i sami rekoste, otvoreno pitanje oko Kosova odgovara i jednima i drugima mnogo vise nego neko kompromisno rjesenje koje bi stupilo na snagu odmah.
Dejan Tiago Stanković Dejan Tiago Stanković 20:10 24.02.2009

a zasto bi srbija priznavala kosovo?

objektivno, to je jedina stvar po kojoj se slazem s kostunicom, prekrseno je medjunarodno pravo.
jedna nezavisna zemlja je ostala bez dela svoje teritorije. povratka nema. ali cinjenica da je neko pokraden je odlican adut i na duze staze moze da se iskoristi. dakle, po kiparskom modelu, srpske vlasti bi trebalo neprikidno, da se zale i podsecaju svet na presedan kojim je njihova drzava ostecena, da pominju republiku srpsku, da skrecu paznju na svako krsenje ljudskih prava nad nealbanskim zivljem i da se trude da po svakom pitanju a posebno po pitanju postovanja manjinjskih i ljudskih prava u svojoj zemlji budu primer za ugled. Sve to vrebajuci svaku priliku da kapitalizuju na nepovratnom gubitku. Koliko pratim, to i radi. Koliko vesto, ne znam.
Dejan Jović Dejan Jović 20:24 24.02.2009

Re: a zasto bi srbija priznavala kosovo?

Dejane, samo da ne bi bilo nesporazuma: predlog kojeg ovdje iznosim ne traži da Srbija prizna Kosovo. Upravo je u tome on različit u odnosu na sadašnju "dilemu". Naime, prema ovom prijedlogu, najveći dio Kosova postaje dio Albanije, s kojom Srbija ima diplomatske odnose i s kojom nema nikakvog problema oko priznavanja. Drugi dio (manji) Kosova ostaje Srbija. Da li će se ono za unutrašnje potrebe zvati "Kosovo", to ostavljamo jednoj i drugoj strani da vide, ali u smislu međunarodnopravnog suvereniteta, to se pitanje ovim rješenjem skida s dnevnog reda.

Iako je više od 50 zemalja priznalo Kosovo (a 140 i više nije), to što bi takvo Kosovo nestalo kao međunarodnopravni subjekt ne bi bilo bez presedana. Nestala je i Njemačka Demokratska Republika, koju su također mnogi priznavali, pa šta? Ujedinila se po principu samoopredjeljenja sa Zapadnom Njemačkom, i to nije poremetilo stvari onima koji su prethodno priznavali DDR.

Evo, samo toliko - da ne bi bilo nesporazuma oko Vašeg glavnog pitanja: zašto bi Srbija priznala Kosovo. Ne bi.
Dejan Tiago Stanković Dejan Tiago Stanković 20:52 24.02.2009

Re: a zasto bi srbija priznavala kosovo?

ali bi svejedno izgubila adut. mozda i nije neki, ali nemaju ih mogo, pa valja raditi s onim sto se ima.
antioksidant antioksidant 21:02 24.02.2009

Re: a zasto bi srbija priznavala kosovo?

Dejan Tiago Stanković
objektivno, to je jedina stvar po kojoj se slazem s kostunicom, prekrseno je medjunarodno pravo.
jedna nezavisna zemlja je ostala bez dela svoje teritorije. povratka nema. ali cinjenica da je neko pokraden je odlican adut i na duze staze moze da se iskoristi. dakle, po kiparskom modelu, srpske vlasti bi trebalo neprikidno, da se zale i podsecaju svet na presedan kojim je njihova drzava ostecena, da pominju republiku srpsku, da skrecu paznju na svako krsenje ljudskih prava nad nealbanskim zivljem i da se trude da po svakom pitanju a posebno po pitanju postovanja manjinjskih i ljudskih prava u svojoj zemlji budu primer za ugled. Sve to vrebajuci svaku priliku da kapitalizuju na nepovratnom gubitku. Koliko pratim, to i radi. Koliko vesto, ne znam.

dejane, u jednom si u pravu - kosovo se koristi kao adut. ali za neuspehe unutrasnje politike.
silver bullet silver bullet 22:37 24.02.2009

Re: a zasto bi srbija priznavala kosovo?

Dejane, samo da ne bi bilo nesporazuma: predlog kojeg ovdje iznosim ne traži da Srbija prizna Kosovo. Upravo je u tome on različit u odnosu na sadašnju "dilemu". Naime, prema ovom prijedlogu, najveći dio Kosova postaje dio Albanije, s kojom Srbija ima diplomatske odnose i s kojom nema nikakvog problema oko priznavanja. Drugi dio (manji) Kosova ostaje Srbija.


Rekla sam vam i onda, ponovicu svoj stav i sada.
Ovo vase resenje je u sustini eutanazija Kosova.
Ne moze nikada Pecka patrijarsija da bude u Dardaniji, mozda moze u Albaniji, jednog dana, ali i dalje na Kosovu.
Vas predlog lici na obrnutu izreku: I razbijte me, samo me nemojte zvati krcag.

Mada, ne cudi me da nailazite na odobravanje. Srpska politika prema Kosovu je poslednjih sto godina licemerna, populisticka i lazna, ljubav samo na recima, cak ne ni na pipirima. i njih smo prodali Albancima zajedno sa imovinom.

Maksimum koji u ovom trenutku mozemo da dobijemo je podela Kosova na dva entiteta sa specijalnim vezama severnog dela sa Srbijom, po ugledu na Republiku Srpsku. Mada i za ovakvo resenje polako istice rok.
I nije istina da Srbija ne moze nize pasti po pitanju resenja za Kosovo. Kako odmice vreme, tamo ce insitucije drzave Kosovo biti sve jace, a upliv Srbije defakto i dejure sve manji. Gvozdje se kuje dok je vruce, ali nazalost ono je tada jos bilo u rukama Kostunice koji nije bio kadar da od njega napravi bodez. Hteo je mac.
Mi u sustini nikad nismo sagledali koji je maksimum koji se u datom trenutku moze postici. Pa tako ni sad.
011-495 011-495 23:31 24.02.2009

Re: a zasto bi srbija priznavala kosovo?

Dejan Jović
Dejane, samo da ne bi bilo nesporazuma: predlog kojeg ovdje iznosim ne traži da Srbija prizna Kosovo. Upravo je u tome on različit u odnosu na sadašnju "dilemu". Naime, prema ovom prijedlogu, najveći dio Kosova postaje dio Albanije, s kojom Srbija ima diplomatske odnose i s kojom nema nikakvog problema oko priznavanja. Drugi dio (manji) Kosova ostaje Srbija. Da li će se ono za unutrašnje potrebe zvati "Kosovo", to ostavljamo jednoj i drugoj strani da vide, ali u smislu međunarodnopravnog suvereniteta, to se pitanje ovim rješenjem skida s dnevnog reda. Iako je više od 50 zemalja priznalo Kosovo (a 140 i više nije), to što bi takvo Kosovo nestalo kao međunarodnopravni subjekt ne bi bilo bez presedana. Nestala je i Njemačka Demokratska Republika, koju su također mnogi priznavali, pa šta? Ujedinila se po principu samoopredjeljenja sa Zapadnom Njemačkom, i to nije poremetilo stvari onima koji su prethodno priznavali DDR. Evo, samo toliko - da ne bi bilo nesporazuma oko Vašeg glavnog pitanja: zašto bi Srbija priznala Kosovo. Ne bi.


Samo sto je Nemacka pocepana posle rata da ne bi mogla ponovo da pokrene rat, ujedinjenje je bilo samo vracanje na staro stanje. U nasem slucaju se uzima nesto sto je nase i nikada nije bilo neka druga drzava (u okviru drugih drzava da, ali ne samostalno), pokusava se da se napravi precedent koji ce da kaze ako niste "sposobni" da "pravilno"(a to odredju ju oni koji su se sami na to mesto stavili) onda je "normalno" da vam se oduzme deo teritorije tj. niko nema vise suverenitet nad teritorijom ako se nekome tako hoce.
Da ne podseca malo na vreme kada su Kraljevi i Carevi evropskih drzava mogli da dodeljuju i oduzimaju teritorije po svom nahodjenju i u zavisnosti ko im je blizi/korisniji a ni njima to pravo nije dato svise ili svenarodnom aklamacijom nego su ga silom oruzja uzeli, proglasili se za kraljeve, podelili titule svojim "partijskim" kolegama i poceli da vladaju.
silver bullet silver bullet 00:52 25.02.2009

Re: a zasto bi srbija priznavala kosovo?

rpske vlasti bi trebalo neprikidno, da se zale i podsecaju svet na presedan kojim je njihova drzava ostecena, da pominju republiku srpsku,


Nisam sigurna da je ovo konzistentno.
Sta vi ocekujete, da se Republika Srpska sjedini sa Srbijom zato sto je Kosovo otkinuto Srbiji?
To su dva suprotstavljena principa. Ili ste za princip prisjedinjenja naroda maticama, ili ste za princip postovanja medjunarodnih granica drzava. Da pojednostavim do kraja: ili priznajete Kosovo pa po istom principu trazite prisjedinjenje Srpske, ili ne priznajete Kosovo i postujete integritet Bosne i Hercegovine.

Ovako, to vam je isto kao da se bunite sto vas je neko tukao i govorite da je to nedopustivo, a odmah zatim trazite za sebe pravo da bijete drugog jer je vas neko istukao.

Doctor Wu Doctor Wu 20:57 24.02.2009

A ko kaže da su Albanci

zadovoljni Kosovom u njegovim današnjim granicama? Oni su stalno isticali svoje aspiracije o Velikoj Albaniji do Niša, ANA u svojim saopštenjima je ne jednom isticala anti-slovenski karakter svoje borbe. Po mom mišljenju, to je glavni razlog zašto je predlog 12-12 nemoguć, ma koliko da je razuman.
ivanc ivanc 22:15 24.02.2009

ŠBBKBB

Jedino odrzivo resenje jeste ono gde obe strane dobijaju vise od onoga sto gube

Npr.

Srbija dobija: sever Kosova i RS
gubi: ostatak Kosova koji dobija srpski blagoslov za ujedinjenje sa Albanijom

Albanci gube sever Kosova,
dobijaju mogucnost ujedinjenja svojih drzava i priznavanje od strane Srbije.

Bosanski muslimani dobijaju funkcionalnu drzavu.

Ne zvuci tako blesavo jel da?




drug.clan drug.clan 22:51 24.02.2009

Re: ŠBBKBB

ivanc
Jedino odrzivo resenje jeste ono gde obe strane dobijaju vise od onoga sto gube

Npr.

Srbija dobija: sever Kosova i RS
gubi: ostatak Kosova koji dobija srpski blagoslov za ujedinjenje sa Albanijom

Albanci gube sever Kosova,
dobijaju mogucnost ujedinjenja svojih drzava i priznavanje od strane Srbije.

Bosanski muslimani dobijaju funkcionalnu drzavu.

Ne zvuci tako blesavo jel da?



Za 3000 evra po stanovniku svi bi pristali da postanu evropska kolonija :)
011-495 011-495 23:22 24.02.2009

Ako gledamo

to na period 5-10-15-20 godina, mozda i ima smisla "podeliti" teritoriju. Cak ako i zanemarimo cinjenicu da Sqiptari (ne govorite mi da je pogrdno,ovako se sami nazivaju- Q nije greska ili finta) nece dati ono sto sada imaju, tj. ko prvi pomene cenu robe taj je izgubio pregovore.
Ako sve ovo gledamo na mnogo duzi period, nema smisla odricati se necega sto je oduzeto na sustinski nezakonit nacin. Nijedna imperija nije bila vecna i stvari se menjaju ali ako se slozimo nema posle puj pike ne vazi. Kao sto Kuba dugo a mozda nikada nece dobiti teritoriju gde je baza Gvantamo zato sto je SAD rentiraju ali na neodredjeno vreme.. Kao sto Rusi nikada nece dobiti Aljasku zato sto su je prodali/rentirali Amerikancima i slozili se sa situacijom. Izrael je mislio da ce nesto resiti sa rusenjem kibuca i povlacenjem "u sebe", sta je dobio? Drugu fazu Intifade "idemo dalje,moze jos". Kako neko vec rece treba sedeti i cekati, mi sada ne mozemo da promenimo na terenu nista nego samo da saniramo stetu a neke buduce generacije ce mozda resiti problem. Ni Kipar nije resio problem sa severnim delom pa je usao u sve evrointegracije (a i pre toga nisu lose ziveli,koristeci se tragedijom Libana) i mi cemo ako napravimo normalnu drzavu i niko nas nece pitati da li smo ili nismo priznali to sto se sad zove drzava K.
sybil sybil 02:11 25.02.2009

vas predlog

ima ozbiljnu manjkavost. naime, ja mislim da albanci ne zele ustupke ni podele. kada bi se postavilo pitanje podele, oni bi rekli dobro, ali onda i deo srbije -presevska dolina gde su vecinom albanci ide takodje albanskom delu.
Dejan Jović Dejan Jović 09:59 25.02.2009

Re: vas predlog

Nisam siguran da i Srbi žele ustupke - a službeni je stav da ne žele ni podele. Ovdje se radi o legalizaciji sadašnjeg stanja, pri čemu se Albance potiče da se ujedine s Albanijom, i da time eliminiraju problem Kosova. Ako je Srbiji sjever Kosova "ništa", onda je ovima i Preševska dolina također "ništa", pod uvjetima da ostvare glavni nacionalni cilj: ujedinjenje u jednu državu.
akasting akasting 03:27 25.02.2009

Cenimo napor

i dobru volju, ali Srbija nije spremna da sada reshi problem Kosova.

I josh neshto - "plan" nema mnogo dodirnih tachaka sa realnoshcu niti sa onim shto Srbija jedino moze da planira i uradi na Kosovu.
Dejan Jović Dejan Jović 09:55 25.02.2009

Re: Cenimo napor

akasting
initi sa onim shto Srbija jedino moze da planira i uradi na Kosovu.


A to je?
Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 07:00 25.02.2009

Balkan

Mislim da sam komentarisao i prosle godine, i cini mi se da su se neki komentatori vec dotakli ovog pitanja: konacno resenje za Balkan moze se postici samo ako se isti sagleda u celosti. Pitanje Kosova nije odvojeno od pitanja RS i nije odvojeno od albanskog pitanja u Makedoniji. Po mom misljenju, TEK bi resenje do kojeg bi se doslo multilateralno, recimo na nekoj velikoj konferenciji, i koje bi ustolicilo princip po kojoj bi granice bile definisane, recimo etnicki, bilo resenje sa sansama za dugotrajni mir i dobre komsijske odnose.

Etnicki princip mozda deluje sirovo i neprihvatljivo gledano sa stanovista drustveno svesnih i naprednih multietnickih drustava ali je jedina realnost u nasem delu sveta gde je kolicina mrznje neverovatna i gde se zavaravamo, a nazalost nije moguc ikakav zajednicki zivot bez trzavica i problema .

ne zbog nas sto kuckamo na ovom blogu ali zbog mnogo drugih....
nemanja_99 nemanja_99 18:02 25.02.2009

Re: Balkan

Dragan Pavlicevic
Mislim da sam komentarisao i prosle godine, i cini mi se da su se neki komentatori vec dotakli ovog pitanja: konacno resenje za Balkan moze se postici samo ako se isti sagleda u celosti. Pitanje Kosova nije odvojeno od pitanja RS i nije odvojeno od albanskog pitanja u Makedoniji. Po mom misljenju, TEK bi resenje do kojeg bi se doslo multilateralno, recimo na nekoj velikoj konferenciji, i koje bi ustolicilo princip po kojoj bi granice bile definisane, recimo etnicki, bilo resenje sa sansama za dugotrajni mir i dobre komsijske odnose.

Etnicki princip mozda deluje sirovo i neprihvatljivo gledano sa stanovista drustveno svesnih i naprednih multietnickih drustava ali je jedina realnost u nasem delu sveta gde je kolicina mrznje neverovatna i gde se zavaravamo, a nazalost nije moguc ikakav zajednicki zivot bez trzavica i problema ....


Problem je u tome sto je nemoguce na Balkanu nacrtati "ciste" etnicke granice, jer postoje (istina sve manji, ali i dalje postoje) predjeli u kojima je stanovnistvo izmjesano. Zastupati rjesenje po etnickom principu, u stvari znaci predlagati politiku preseljenja stanovnistva, ako ne vec i protjerivanja.

Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 02:35 26.02.2009

Re: Balkan

Zastupati rjesenje po etnickom principu, u stvari znaci predlagati politiku preseljenja stanovnistva, ako ne vec i protjerivanja.


Ne ja... svuda na Balkanu trenutno postoji jasna etnicka slika odnosno jasna vecina jedne etnicke grupacije u odredjenom predelu. Ali svejedno, ima li spornih pitanja i to bi se moglo resiti dijalogom dokle god se radi o dogovoru koji bi uzimao u obzir jedan princip i zelje stanovnistva odredjenog prostora. Jos vazniji je prospekt multilateralnih razgovora gde bi se konacno sva balkanska pitanja gledala kao jedno, sto i jesu, i na sve se primenio isti princip.

Skoro sam naisao na jedan Djindjicev intervju gde je on takodje prizeljkivao platformu tog tipa za resavanje kosovskog i svih drugih neresenih i poluresenih pitanja na Balkanu. :)
markonio92 markonio92 15:37 25.02.2009

Žestoko.

Interesantan predlog. Svakako ne bih smeo da ga spomenem negde u društvu jer bi...
Na duge staze to bi usporilo ekspanziju Albanaca na jugu Srbije, ali čak i ako
bi nekim neverovatnim slučajem Srbija pristala na ovako nešto, Kosovski Albanci
sigurno ne bi. Zašto bi gubili sever Kosova i utvrđivali demarkacionu liniju kada
u ne tako dalekoj budućnosti mogu da reše pitanje Preševske doline u svoju korist?
Čini se da je najbolje rešenje održavanje stanja kakvo je sada. Sačekaćemo neka
bolja vremena da se i jedni i drugi obračunamo sa vlastitim nacionalizmom, računajući
na njihovu emancipaciju i smanjenje nataliteta a samim tim i pritiska na širenje.
misterno misterno 17:57 25.02.2009

Sto cemo s Bosnom?

Postovanje Dejane,
To sto s pravom izbjegavate rijec podjela zbog njene lose konotacije, nazalost ne mijenja na stvari da se zapravo zalazete za podjelu Kosova po etnickom principu. Tu mislim ne pomaze ni super zanimljiva i inovativna interpretacija ovog prijedloga (iako po meni i suvise streched za real-politiku), u smislu da bi on odgovarao objema stranama (priznajem vrlo zgodno).
Ne shvatite me krivo, u potpunosti se slazem da je podjela daleko najbolje rjesenje, nazalost ne vidim da je ona sad i realna, cak da je i kojim cudom prihvati srpska strana. Mozda je i bila moguca prije proglasenja: da su Kostunica i srpska diplomacija smanjili dozivljaj te ispravno procijenili namjere svjetskih sila i realni odnos politickih snaga, postojala je prilicna sansa da se izbori za slicno rjesenje. Priznajem, takav potez bio bi vrlo rizican - ukoliko ne bi uspio - te bi i puno veci kalibri od Kostunice u mnogo manje bremenitom povijesnom kontekstu, trebali smoci puno hrabrosti i razboritosti da se upuste u takav projekt.
Danas je situacija, medjutim, posve drugacija i po Srbiju nepovoljnija. Zaboravljate da su kosovski Albanci cekali dvadeset godina u mnogo goroj situaciji. Ne vidim nikakav razlog, osim onog racionalnog koji im, pretpostavljam, nedostaje kao i srpskoj strani, da sada popuste u, po njih, puno povoljnijim okolnostima. (Ako, ili bolje reci, nakon sto ovaj status quo potraje pet/deset godina, moguce je da situacija krene u tom smjeru, sada je za ovakav dogovor puno prerano.)
No, nerealnost je po meni tek manji problem vaseg prijedloga. Najveci i to dugorocni je njegova implikacija po podjelu Bosne. Bez obzira zeli li se to ili ne, podjela Kosova nuzno implicira i mogucnost, donekle i poticaj na podjelu Bosne. Odcjepljenjem Kosova je prekrseno medjunarodno pravo, no ono nije isto sto i podjela po etničkom principu i tek bi njome, podjela Bosne pala u prvi plan. Mislim da nije nimalo slucajno da isti prijedlog o podjeli glasno zastupa i Dodik (zadnji put sam ga cuo prije tjedan dana na RTS-u) - on je, cini mi se, i vise no svjestan tih implikacija.
Dejan Jović Dejan Jović 19:16 25.02.2009

Re: Sto cemo s Bosnom?

Mister No,

Gledajte, problem Bosne je ipak drukčiji, i mislim da je povezivanje jednog s drugim ipak problematično - ne samo iz pragmatičnih razloga, nego i iz principijelnih, jer ta dva slučaja nisu isti.

U slučaju Kosova, stvar je u tome što postoji spor oko suvereniteta nad Kosovom. Srbija drži da je to dio njene teritorije, a to isto smatra trenutno više od 140 drugih zemalja. Taj problem ne postoji u slučaju Bosne i Hercegovine. Nisam čuo ni da je u Srbiji, ni u Hrvatskoj, a ni kod drugih zemalja, itko osporio činjenicu da je Bosna i Hercegovina suverena država.

Drugo, u slučaju BiH već postoji sporazum - Dejtonski. Tu postoji stanoviti kompromis, koji se temelji na prihvaćanju (od strane same Bosne i Hercegovine, čiji je tadašnji predsjednik, Alija Izetbegović, potpisao dejtonski sporazum) decentralizacije, tj. postojanja Republike Srpske, te kantonizacije u Federaciji. Dejton je, ipak, sporazum - a takav sporazum (koji bi uključivao sve strane unutar zemlje, plus važne međunarodne snage, plus susjedne zemlje koje su zainteresirane za spor) jednostavno ne postoji u slučaju Kosova. Štoviše, pitanje Kosova, tj. njegova statusa, i dalje dijeli EU i NATO i UN - to nije slučaj s BiH. Pitanje BiH je, dakle, unutrašnje pitanje odnosa u toj zemlji, a ne međunarodno pitanje. Srbija i Hrvatska neće biti zaustavljene na putu u EU (ako žele ući) zbog Bosne i Hercegovine. Nasuprot tome, sve dok se ne postigne neki sporazum oko Kosova, ni Srbija (ni Kosovo, u ovom ili onom obliku) neće moći nikuda dalje - dakle, one moraju nekako to pitanje "riješiti", a najbolje je - postizanjem nekog sporazuma, a ne ratom ili sličnim.

Zato mislim da ta dva pitanja ne treba povezivati, pa čekati da se sad sve otvori ponovno - jer Kosovo je, ipak mislim, JEDINO pitanje gdje postoji spor oko suverenosti.

Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 02:45 26.02.2009

Re: Sto cemo s Bosnom?

Zato mislim da ta dva pitanja ne treba povezivati, pa čekati da se sad sve otvori ponovno - jer Kosovo je, ipak mislim, JEDINO pitanje gdje postoji spor oko suverenosti.


Postovani gospodine Jovicu - o tome se i radi - pitanje BiH je primireno ali ne i zatvoreno za dobar deo stanovnistva i mnoge inetersne grupe / partije na Balkanu.

Tehnicke razlike koje ste vi naveli gore prenebregavaju cinjenicu da su glavni problem i na Kosovu i u BiH problematicna istorija tamosnjih naroda, nepoverenje jednih prema drugima i nezeljenje da se zivi u istoj drzavi.
misterno misterno 10:07 26.02.2009

Re: Sto cemo s Bosnom?

Postovanje Dejane i hvala ponovo na odgovoru,
OK, slazem se da medjun.pozicija BiH i Kosova nije ni izbliza ista, (ali nije ni ona Južne Osetije i Abhazije, pa je svejedno, kosovski presedan pomogao Rusiji da ih prizna). No, slažem se i s gornjim/donjim komentarom da je problem BiH (pa i njene suverenosti) tek primiren, no ne i rijesen jednom zauvijek. Nazalost, razvoj proteklih godina pokazuje da je sadasnje stanje (ako hocete i Daytonski sporazum) za ukljucene strane tek status quo. Mozda u Bosni ne postoji paralelno drustvo u istoj mjeri kao i na Kosovu, no ono je svejedno posve nefunkcionalno i Bosna je potpuno paralizirana drzava.
Kao sto su Amerikanci stalno iznova naglasavali da je Kosovo jedinstveni slucaj, pa im se dogodila spomenuta Juzna Osetija i Abhazija, tako i etnicka podjela Kosova, bez obzira na jedinstvene i (razlicite) okolnosti u odnosu na BiH, potencijalno predstavlja poticaj pa i model za rjesavanje slicnih podijeljenih drustava, i mnogi bi ga spremno docekali.
Dejan Jović Dejan Jović 12:11 26.02.2009

Re: Sto cemo s Bosnom?

"Paraliziranih država" imate na svijetu koliko hoćete. U stvari, od 193 koliko ih sad ima, možda je 150 "paraliziranih", odnosno ili su "failed states" ili "weak states". Većina njih su "failed" zato što je njihov nastanak ne toliko izraz želje njihovih državljana da imaju svoju državu, nego historijskih okolnosti na koje oni nisu mogli utjecati. Većina svjetskih država nastala je prilično iznenada, i "slučajno". Bile su dio raznih imperija, pa su se te imperije povukle i - evo države. Niti su htjele biti nezavisne, niti su se borile za to, jednostavno su "ostavljene suverenima". Na neki način to je slučaj i s Bosnom i Hercegovinom. Ja sam radio ispitivanja javnog mnijenja za "Danas" početkom 1990. godine u Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu - i građani su zvali policiju kad smo postavili pitanje: da li treba priznati nacionalne partije ili ne. Evo, to je bila situacija tada. Izetbegović je osobno govorio - nemojte me tjerati na referendum o nezavisnosti, jer morat ću glasati "za". A da je htio nezavisnu Bosnu - baš i nije. U nju je bio "natjeran" stjecajem okolnosti na koje gotovo uopće nije mogao utjecati.

I šta ćemo sad ? Tako je kako je - paralizirana ili ne, ona živi na nekom kompromisu koji ima međunarodni pečat na sebi, i tako će biti sve dok se okolnosti ne promijene. Kosovo je sasvim drugi slučaj što se tiče sporazuma.

No, treba postaviti i pitanje - da li Albanci stvarno žele kosovsku nezavisnost, ili žele ujedinjenje s Albanijom? Ako žele ujedinjenje, onda će Kosovo smatrati samo privremenom zemljom, neželjenom, stjecajem okolnosti na koje nisu mogli utjecati, i prema tome - Kosovo će uvijek biti "failed state", jer ga Albanci zapravo ne žele. Ako žele ujedinjenje - neka formiraju jednu državu, koju će željeti, pa da imamo jednu "paraliziranu državu" manje u regiji. Ni Albanci, čini mi se, ne žele Kosovo - a ne žele ga ni Srbi (ni kao nezavisno, ni kao dio Srbije - jer da ga žele, morali bi imati program reintegracije, a to nemaju.)
misterno misterno 14:11 26.02.2009

Re: Sto cemo s Bosnom?

Dejane, ovo s brojem paraliziranih drzava zvuci uvjerljivo, no Bosna nije postkolonijalna drzava. Naravno, ako se ne igramo interpretacijama, te citamo SFRJ kao imperiju i njen raspad kao raspad imperije (igram se s tom mislju vec neko vrijeme:), no to je moguce tek u akademskom, ne i u politickom zivotu.
Ukoliko opstojnost drzave ovisi o izravnom prisustvu medjunarodnih faktora, ako dvije od tri konstitutivne zajednice prizeljkuje njen raspad, njena suverenost je i te kako u pitanju, bez obzira da li svaka od postojecih strana glasno postavlja takvo pitanje.
A sama cinjenica da je, najopcenitije shvaćeno jedna strana (srpska) involvirana u oba slucaja - i u Kosovu i u BiH - nerazdvojivo veze ova dva slucajeva (kao sto kaze Dodik, da nema nas, priznala bi BiH vec odavno Kosovo), pa bi tako i etnička podjela Kosova mogla posluziti kao model za podjelu Bosne, po nacelu "pa dobro, ako moze tamo, sto ne bi moglo i ovdje."
No, zanima me ovo vase zavrsno pitanje koje se tice zelje Albanaca, dakle, kakav je zaista stav "kosovskih" i "pravih" Albanaca prema mogućem ujedinjenju?
Logicno bi bilo, po analogiji prema vecini slucajeva, da bi i jedni i drugi htjeli ujedinjenje, no zanima me da li je to zaista slucaj? Ako, znate, mozete li mi reci, postoji li zaista nekakav podatak, istraživanje, literatura, koja analizira ovo pitanje i potvrdjuje obostrane zelje za ujedinjenjem?
Naime, ovakva analogija ne stoji svugdje. Da ostanem na primjeru BiH, mislim da se, za razliku od identicnog, pozitivnog stava bosanskih i "uzih" Srba po pitanju medjusobnog ujedinjenja, stav "hercegovackih" Hrvata i onih u Hrvatskoj razlikuje (ovdje mislim na vecinski stav, koji bi bio potvrdjen na event. referendumu). Ako idemo malo dalje, nisam siguran ni da bi rumunjski Rumunji objerucke prihvatili one moldavske.
Dakle, zele li uistinu Albanci kosovske Albance? Pitanje je tu moguce i okrenuti - naime, cini mi se sasvim mogucim da su i sami "kosovski" Albanci u posljednjih 60 godina razvili neki zasebni identitet, koji barem u ovoj fazi ne bi isao za ujedinjenje s Albanijom. Stvarno mogu tek nagadjati o tome i nemam nikakvog osnova za bacanje ovih sumnji, pa sam zahvalan za bilo kakvu uputu, misljenje.
Dejan Jović Dejan Jović 16:23 26.02.2009

Re: Sto cemo s Bosnom?


Gledajte, u javnoj sferi nema zahtjeva za ujedinjenjem, ali ja pretpostavljam da je to zato što se takvi zahtjevi smatraju potencijalno opasnim, budući da se kosovska politička elita boji da bi time dala argument Srbiji, i time smanjila šanse za nezavisnošću. Tako da kad se pojavio onaj pokret - partija "Samoodređenje", oni su policijom to rastjerali i uhapsili vođe itd. Smatra se da je to "tabu", i ako bi se javno govorilo o ujedinjenju, da bi Srbi odmah rekli: evo, šta smo vam govorili, oni hoće Veliku Albaniju.

Također, kosovskoj eliti sasvim odgovara da imaju državne "funkcije" i simbole: nije lako prestati biti predsjednik, premijer, itd.

Privatno, međutim, kad razgovarate recimo s Albancima (a ja sam imao prilike razgovarati), neki kažu da bi voljeli ujedinjenje, drugi da je to "nemoguće", pa ne treba ni razmišljati. Neki su skeptični prema karakteru Albanije kao države, itd. Vjerojatno je tako i sa Srbima u Bosni i Hercegovini, i Hrvatima tamo itd. Nažalost, nema ispitivanja javnog mnijenja, a u javnosti ni oni koji sasvim sigurno žele ujedinjenje to ne govore, jer se plaše posljedica. Treba se osloboditi tog straha - i na Kosovu, i drugdje. Ja držim da svatko treba moći javno reći šta predlaže, a ne da se stvara psihotična situacija u kojoj se umjesto javnog dijaloga pripremaju za ustanke.

Ono što znam, međutim, je - da većina Albanaca za sebe kaže da su Albanci, da ovu plavu zastavu Kosova prihvaćaju samo kao nametnutu nužnost, i da privatno ističu crvenu - albansku. Ne mogu zamisliti da albanski nacionalisti, koji su se cijeli život borili da bi mogli istaći albansku zastavu, sad prihvate da ističu neku plavu zastavu, koju im je odredio UNMIK ili tko već. To je privremeno, i neće se primiti. Kao što se ne prima "kosovski identitet". Ne postoji "kosovska nacija", niti će postojati. Ne postoji ni kosovski nacionalizam. Zato kažem da Kosovo, zapravo, po mom mišljenju, nitko ne želi.

Bosnu ostavljam za drugu raspravu.

misterno misterno 10:44 27.02.2009

Re: Sto cemo s Bosnom?

Zanimljivo, hvala puno na odgovoru. Naravno, nisam htio predloziti da se Kosovari ne smatraju Albancima i da im je ok ova zastava, vec naprosto da postoji mogucnost da su kroz posljednjih sezdesetak godina, najprije kroz drugaciji razvoj unutar SFRJ (u odnosu na potpuno izoliranu Albaniju, narocito od pada Rankovica pa nadalje), te kroz zadnjih 17 godina od raspada i borbe za samostalnost – razvili posebni/dodatni identitet koji, bez obzira na istu nacionalnu pripadnost i nacionalna obiljezja, ne bi prizeljkivao ujedinjenje s Albanijom ili ga barem ne bi smatrao idealnim rjesenjem (medju ostalim i u smislu koji ste spomenuli da imaju sumnju prema njoj kao drzavi). Stvarno steta sto se ne raspravlja puno o tome. Bilo bi zanimljivo cuti i opci stav albanskih Albanaca –te vrste tabua u javnoj sferi tamo, mislim, ne bi trebala postojati, ili bi barem trebao biti puno slabiji. Inace, tocno je da je nacelno dobro da postoji mogucnost da se javno izraze svi prijedlozi, i zalagati se za suprotno je opasno, no, nazalost, padaju mi na pamet i primjeri gdje takvo sto ne bi donijelo nista dobrog.
49 41 49 41 18:13 25.02.2009

Andric ima pravo

corlaja corlaja 18:34 25.02.2009

kosovo je nezavisno, koliko je i srpsko

Ovako je jedan funkcioner EULEX-a prokometarisao sadasnje stanje na Kosovu. Mislim da su svi svesni da je ovakva situacija na Kosovu samo prelazno, a nikakvo konacno resenje.
Zasto se ne pokusava doci do konacnog kompromisa i odrzivog resenja za Kosovo? Prvo, spoljni pritisak da se sadasnja situacija nastavi je veoma jak. USA i Rusija ulazu veoma veliki napor da se situacija na Kosovu ocuva takva kakva je, jer Kosovo je evropska politicka bolna tacka. U prigodnom trenutku Kosovo se moze uvek iskoristiti kao deo nekog buduceg pritiska na Evropu. Zariste kao sto je Kosovo moze se uz vrlo malo napora i u kratkom roku reaktivirati.
Takodje, sadasnjoj politickoj eliti iz Srbije, Kosova i Albanije ovakav status odgovara. Zarad ocuvanja pozicija i vlasti, nereseno pitanje Kosovo je veoma zahvalan materijal. Ne verujem ni da ce se u nekoj blizoj buducnosti u tim zemljama pojaviti neka relevantna politicka snaga koji ce se zaloziti za dijalog i kompromisno resenje Kosova.
Jedine snage koje vidim da bi zelele da se pitanje Kosova resi na zdravim i odrzivim osnovama jeste Evropska Unija i iskrene proevropske snage u pomenutim zemljama. Kako sam vec gore spomenuo da takve snage u ovim zemljama nece u dogledno vreme steci neku relevantnu politicku snagu, ostaje nam samo Evropska Unija.
Problem sa Evropskom Unijom, kao sto svi vec to znamo, jeste da je ona troma i inertna. U toku pregovora oko statusa Kosova koji su se vodili tokom 2007. secamo se da su jedino USA bile tvrde u stavu da Kosovo treba da dobije nezavisnost. Evropa je lutala, i mislim da je presudan trenutak bio kad je Kostunica, sa ruskom podrskom, otvoreno krenuo da po pitanju Kosova izaziva cepanje Unije. U tom trenutku je EU prihvatio USA kurs, i cak i zemlje koje su dotad imale velike rezerve oko Ahtisarijevog plana (npr. Ceska) su priznale Kosovo upravo da bi se pokazalo evropsko jedinstvo.
Ovo rusko ispipavanje evropskog jedinstva je bilo neuspesno (mora se priznati da ovih 5 clanica EU sto nisu priznale Kosovo to uradile cisto iz unutrasnjopolitickih razloga, nikako zbog privrzenosti principima medjunarodnog prava) i tu je Srbija dala sebi jos jedan autogol. Medjutim, drugo rusko ispipavanje evropskog jedinstva je bilo veoma uspesno, govorim o energetici, ali o tome na drugom mestu (treba zapaziti da je i tu Srbija uspela sama sebi da da autogol).
P.S. Kad vec govorimo o razmeni teritorija sa Albanijom mislim da treba razmisliti i o nacinu da Srbija izadje na more. Raspadom SFRJ, a nakon toga i nezavisnoscu Crne Gore, strateski polozaj Srbije je pogorsan, i za Srbiju je strateski vaznije da ima i neko sasvim malo parce teritorije sa otvorenim izlazom u medjunarodne vode nego Kosovo.
Dejan Jović Dejan Jović 19:19 25.02.2009

Re: kosovo je nezavisno, koliko je i srpsko

Corlaja, slažem se sa Vama sve do ovog P.S. S tim P.S. se ne slažem.
nemanja_99 nemanja_99 19:58 25.02.2009

Re: kosovo je nezavisno, koliko je i srpsko

I ja potpisujem, corlaja, nego ovo P.S. mi djeluje kao nesto iz 19. vijeka, tad su nacije bile opsjednute tim izlaskom na more. A sve i da je taj izlaz sam po sebi neki vrijedan nacionalni cilj, ne znam kako bi to bilo izvodljivo. Ne znam jeste li to pomenuli kao neko ozbiljan prijedlog, ili vise kao "gedenkenexperiment"
corlaja corlaja 20:17 25.02.2009

Re: kosovo je nezavisno, koliko je i srpsko

Gospodine Jovicu,

Znam da je ideja pod P.S. skoro nemoguca, ali to sam stavio tek kao temu za razmisljanje. Istorijski, teznja Srbije da izadje na more je bila prisutna od samog nastanka moderne srpske drzave. Naravno, potpuno su drugaciji razlozi zbog kojih je danas relevantno da drzava ima izlazak na more ali je i dalje ta cinjenica bitna za razvoj jedne drzave.

@Nemanja

Na neki nacin taj predlog bi vise bio kao maksimalisticki zahtev tokom pregovora, kao neka polazna osnova za pocetak pregovora, i koji bi imao neku takticku vrednost, davao bi Srbiji prostor za manevar.
Slovenija i Hrvatska su usle u ozbiljan spor samo zbog malog delica mora, ne treba zanemariti tu cinjenicu
011-495 011-495 22:20 25.02.2009

Re: kosovo je nezavisno, koliko je i srpsko

@Corlaja,
mislim da se takav stav uopste ne moze uzeti kao moneta u pregovorima jer je neodbranjiv, tj. nemamo argumenata(politicka pozicija, vojna pozicija na terenu,pravo i dr.) koji nam daju za pravo njegovo ostvarenje. U pregovorima samo ono sto toliko jako podrzava nasu ideju a od toga se odreknemo u korist neceg drugog moze da sluzi kao roba za razmenu. U slucaju da nemamo to se shvata kao blefiranje i u skladu sa tim ce protivnik i igrati.
Klasican primer je sadasnje postojanje R.Srpske, da nije bila jaka na terenu i ocigledno nezavisna od uticaja Milosevica, do sada bi svi zaboravili da je i postojala; isto kao i RSK. Ako se secate, NATO je prvi put javno upotrebio oruzje bombardujuci RSrpsku i dobio je zaustavljanje teritorijalnog sirenja ali ne i nestanak. Kod nas je dobio i sprecavanje unistenja OVK kao znacajnog faktora i oduzeo nam teritoriju u vidu ratnog plena. Sve je pitanje ko je koliko i sta spreman da zrtvuje na terenu.
Milosevic je tipican primer coveka koji se kocka nemajuci adute u rukama nego blefirajuci a takve kada otkriju za stolom ogule do gole koze. Sto bi gavran rek'o medi u onom vicu "sta se ....,kad ne umes da letis".
corlaja corlaja 23:32 25.02.2009

Re: kosovo je nezavisno, koliko je i srpsko

@011-495
Ovo je otislo off-topic, tema je Kosovo.
Moja ideja je bila samo da u nekom buducem kreiranju mape ovog regiona treba mozda pokrenuti i ovakvu temu. Naime, nakon 2.sv. rata strane ugovornice u mirovnom sporazumu iz 1947. god su bile Italija i SFRJ, i tim sporazumom Italija se odrekla teritorija Istre i Kvarnera (ostala je sporna teritorija Trsta do Osimskog sporazuma iz 1975. god). Kako su sve bivse republike SFRJ njeni sukcesori, ovaj sporazum je moguce smatrati kao pravna osnova da Srbija zatrazi deo obale Istre i Kvarnera. Naravno, ovo je realno nemoguce ali pravni osnov postoji.

Problem sa Republikom Srpskom jeste taj sto se ne mozemo na jednoj strani pozivati na suverenost i nepovredivost medjunarodno priznatih granica a sa druge strane na samoopredeljenje naroda. Mislim da je i zbog velike mrlje nastale tokom nastanka Republike Srpske tesko ocekivati podrsku u medjunarodnoj zajednici za projekat nezavisne Republike Srpske koja bi imala pravo da se pripoji Srbiji. Tako da Dodikova ideja, Kosovo za Republiku Srpsku pada u vodu. Takodje, zasto ne se ne bi onda Sandzak pripojio Bosni, ako se Republika Srpska pripoji Srbiji. Cepanje Bosne ne vodi odrzivom resenju regionalnih problema, vodi samo daljoj fragmentaciji mape Balkana.

Evidentno je da je glavni problem na Balkanu danas nereseni nacionalni problem Srba i Albanaca. Kompletno resenje Kosova, naravno mora obuhvatiti i Bosnu, a takodje i Makedoniju. Treba postaviti konacni sporazum tako da i BiH i Makedonija ostanu celovite, i da dobiju cvrste garancije medjunarodne zajednice svojoj celovitosti, a narocito svojih suseda da nece imati nikakve teritorijalne aspiracije prema njima. Pod ovim podrazumevam cak i promenu Ustava kojom bi se Srbija i Albanija odrekle ikakvih teritorijalnih pretenzija, prve prema BiH, a druge prema Makedoniji.
011-495 011-495 00:25 26.02.2009

Re: kosovo je nezavisno, koliko je i srpsko

@Corlaja,
mislim da je bas po temi KiM. Mi smo se ... a nismo bili spremni da ce nas "stjuardese izbaciti iz aviona". Cinjenica postojanja RSrpske je dokaz da ako imas realne resurse na terenu i spreman si da ih koristis do kraja imaces cime da trgujes, ako nemas ili nisi spreman da ih koristis onda ne treba ni da pocinjes pricu. Kao sa vasim primerom izlaza na more. Neki pravni okvir postoji, i sta dalje? Ako nemamo resurse na mestu(bilo da je to stanovnistvo u tim krajevima bilo "zastitnici/lobisti" u medjunarodnim strukturama) da nas podrze onda je ta ideja nerealna na danasnji dan. Jevrejski logorasi ni do dan-dans ne bi dobili ni banke od nemackih kompanija za koje su kao robovi radili za vreme II sv.rata da se nisu organizovali u SAD i dobili podrsku na drzavnom nivou. Ni oni nisu skocili odmah posle rata na celu pricu kada je bilo jasno da nema sta da se uzme od Nemacke ali nisu ni potpisivali nista tipa oprastamo,nema veze nego su cekali i radili na tome. Mi bi sve da zavrsimo danas i kao bice nam odmah bolje, nazalost nije ovo glavobolja koja prolazi sa jednim aspirinom.
Poenta je ne slagati se sada sa necim sto je evidentno protiv svih medjunarodnih zakona i cak niko od "otimaca" nije ni mogao smisleno da objasni u cemu je "svetska posebnost" KiM pa ga zato uzimaju. Doci ce dan kada ce se odnosi promeniti i tada mozda mozemo da pretendujemo na nesto.
corlaja corlaja 01:24 26.02.2009

Re: kosovo je nezavisno, koliko je i srpsko

@011-495
Ja mislim da taktika chekanja nekih promena u svetskom poretku uopste ne ide nama u korist. Ako nam je cilj da udjemo u Evropsku Uniju (" i Kosovo i Evropa" ) moramo resiti problem Kosova, na jedan ili drugi nacin.
Prema sadasnjoj zvanicnoj politici mi trazimo sansu u presudi Medjunarodnog suda pravde koja bi trebala da bude u nasu korist i tom presudom da masemo pred svima koji do tad budu priznali Kosovo. Ne verujem da ce i nakon te presude, makar bila najbolja moguca za Srbiju, nesto promeniti i neka zemlja povuci priznanje. Srbija je prema presudi na osnovu tuzbe BiH u tom istom sudu proglasena krivom da nije kaznila pocinioce genocida u Srebrenici pa je posledica toga jedno neiskreno izvinjenje Tadica.
Zasto se Srbiji ne isplati da se ovakva situacija nastavi je jasno kad se vidi koliko para iz budzeta ide godisnje na Kosovo, oko 500 miliona evra. Toliki novac, a efekti su nikakvi, povratak Srba je izostao, nezaposlenost u srpskim sredinama na Kosovu je velika. Sa zahuktavanjem krize bice sve manje mogucnosti da se srpski paralelni sistem odrzi na Kosovu. Hteli, ne hteli, Srbi ce morati da prihvate institucije Kosova jer srpskih institucija ce biti sve manje.
011-495 011-495 18:35 26.02.2009

Re: kosovo je nezavisno, koliko je i srpsko

@Corlaja,
Nas hvataju za Kosovo samo zato sto nemamo nista drugo da ponudimo. Umesto da se ucipimo novcem (dobrom ekonomijom i vaznoscu njihovih odnosa sa nama u sferi trgovine) koji nemamo oni nas teraju da se ucipimo imanjem od dede odnosno da im ucinimo neku uslugu. Mi postopoto hocemo da sednemo za pokeraski sto sad odmah zato i arcimo imanje umesto da zaradimo novac pa ce nas svejedno pozvati da igramo sa njima a nece ni pitati sta je sa dedinim imanjem.
Ni oni pre nas nisu priznali Turcima KiM nego su se tukli a mogli su da oslobode Beograd i Kragujevac i da zavrse sa tim uspehom. Mi cemo procerdati dedinu zaostavstinu samo zato sto smo kockari i hocemo sad odmah sve da nam bude potaman i da nas nista ne zulja a sta ce biti sutra nije nas briga.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana