Prilikom svoje prve posete Finskoj, ima tome već 17 godina, imao sam i prvo iskustvo sa saunom. Negde u okolini Turkua, na obali nečega što više nije delta reke a još uvek nije ni more, na malom drvenom keju nalazila se drvena kućica sa samo tom jednom prostorijom. Prvo moje iznenadjenje desilo se kada su se svi domaćini poskidali kao od majke rodjeni i hladnokrvno uši u saunu. Za nekoga ko je naslednik Balkanaca koji su se skidali goli samo na regrutaciji i subotom pored korita tople vode, začudjujuće je bilo videti kako se bez stida ljudi i žene, kolege i koleginice, prijatelji i prijateljice, oslobadjaju odeće i mogućih predrasuda i ne obraćaju pažnju na golotinju. Posle polustanog oparavanja u prijatnoj atmosferi, domaćini ustadoše, krenuše napolje, uhvatiše zalet i poskakaše u vodu. Ej, bre, krajem maja, na severu Evrope, dok je temperatura nepolju bila negde oko 10 stepeni. U sred našeg orijentalnog okruženja ja ne ulazim u vodu pre druge polovine juna, i to ako je prethodno temperatura barem dve nedelje prelazila 30 stepeni. Šta je - tu je. Kad mogu Finci, može i hrabri Srbin. Zalet i buć. I, umeto smrzavanja i šoka hladnoće, osetio sam divno opuštanje i lagodnost.
Deset godina kasnije, imao sam još izazovnije iskustvo. Krajem oktobra, radio sam na regionalnom sastanku, negde u zabitima estonskih šuma. Umorni od celodnevnih razgovora, uveče smo otišli u saunu. Ako termometar nije lagao, temperatura je bila preko 100 stepeni. A onda, svi su hladnkrvno izašli i bućnuli se u reku koja je prolazila odmah ispod, u kojoj temperatura nije prelazila 5 stepeni. Opet, umesto šoka bilo je sasvim prijatno osetiti promenu na koži. Doduše, samo za kratko.
Otkud sauna? U stara vremena, kada nije bilo kupatila sa tekućom vodom, saune su služile za nedeljno čišćenje organizma, nešto slično gorepomenutom korišćenju korita u našim krajevima. Sauna se zagreva do temperature od 75 do 100 stepeni. Peć je nekada bila na drva, što je davalo poseban šmek, kao u našim krajevima kada se sa snega udje u prostoriju zagrejanu smederevcem (samo nedostaje miris kuvane rakije). Danas se koriste električne peći.
Na vrhu svake peći je kamenje koje se poliva vodom, čime se oslobadja para koja obavija celu saunu. Para deluje na organizam tako što otvara pore u koži i izaziva pojačano znojenje. Sa znojem, iz organizma izlaze razne štetne materije. Posle perioda parenja (sa kratkim naglaskom na prvo "a"), izlazi se pod hladan tuš, u sneg, u reku ili bazen, da se spere sav znoj. U ledenim zimskim danima, delako na severu gde se i more zaledi, običaj je da se otvori rupa u ledu i uskače u vodu na granici zamrzavanja.
Sauna nije samo higijenska potreba. Pogotovo danas, kada postoje moderniji i jednostavniji načini održavanja čistoće tela. Sauna je posebna tradicija, neizostavni deo života, nešto kao nedeljni ručak ili odlazak na misu.
Deca se unose u saunu još u ranom uzrastu. Kako je cela porodica unutra, bebe se unose u kolevkama, ali se drže na donjim nivoima gde je tempratura niža.
Kako temperatura u saunama dolazi do oko 100 stepeni, one su najčišći deo kuće. Najveći broj bakcila ovde se ubija toplotom. Stoga su se u stara vremena u saunama poradjale žene.
Prostorija za saunu je u potpunosti obložena drvetom. Takodje, i sav nameštaj unutra - nešto kao tribine na sportskim stadionima - radi se od drveta. Pored tradicije da se koristi prirodni materijal koji je odvajkada na raspolaganju, drvo ne prenosi toplotu na ljudsko telo kao što bi to radio metal ili neki drugi materijal, pa se nećete opeći ili zalepiti za klupu. Za posipanje vode po užarenom kamenju koristi se velika kašika - kauha. Vrlo je lepa i meni se svidja kao suvenir. Dok se takve kašike koriste i za sipanje supe tokom obeda, čabar u kome se drži voda u sauni ima samo tu namenu i ne možete ga naći na drugom mesti. Njega Finci zovu kiulu.Ako ponestane vode, tokom zime izadje se napolje i kiulu napuni snegom koji se onda baca na peć. Sećam se kada smo jedne mnogo hladne zime, u skautskom centru u Alpima, Darko iz Osijeka i ja goli izašli po sneg, na nekih -20. Začudo, nikakvu hladnoću nismo osetili, sem blagog peckanja po tabanima. U noći suvog vazduha punoj mesečine, video se samo oblak oko Darka nastao isparenjem njegovog tela.
Peć se zagreva satima pre nego što se udje u saunu. Unutra može biti vrlo toplo, pogotovo za one nenaviknute. Danas se temperatura lako održava kod električnih peći. U ranije doba, tome je služio onaj mali prozorčić ispod ložionika, kroz koji se vadi pepeo. Njegovim otvaranjem ili zatvaranjem regulisala se količina kiseonika koja ulazi u peć, a samim tim i razgorevanje drveta i temperatura.
Ako vam ponestaje vazduha i počnete da se osećate kao viršla pred serviranje, pokušajte da sidjete na neki od nižih nivoa. Po zakonima fizike, topao vazuh ide na gore, pa su viši nivoi u sauni topliji od onih bližih podu. Jedan od problema je sa sedenjem, jer drvo može biti toplo, koliko god bilo pogodnije od ostalih materijala. Zato u nekim zemljama svako u saunu nosi neki mali podmetač koji obezbedjuje da se ne osećate kao mandril.
U sauni možete videti kuke. One ne služe za peškire (oni se ostavljaju napolju, za posle tuširanja) već da se na njih okači čaša sa pivom ili vodom. U poslednje vreme, sve češće se koristi oveće kamenje u koje je udubljena rupa za bocu. Takav kamen se prethodno drži u zamrzivaču, a onda se unese u saunu zajedno sa omiljenim pićem kome održava hladnoću.
Da, Finci i drugi Baltički narodi unose vodu, pivo, votku i druga pića u saunu. Meni je to bilo pomalo čudno i više volim da me pivce sačeka napolju.
Dešava se da se u saunu odlazi posle iscrpljujuće noći, često u "namirisanom" stanju. Kažu da one koji su pijani odlazili u saunu možete da prepoznate po tetovaži "oleH" na stražnjici, koja je nastala tako što su zbog nepažnje predugo sedeli na užarenim metalnim pločicama na kojima je zbog dobrodošlice pisalo "Halo".
U sauni se ljudi, svako sebe ili medjusobno, grančicama udaraju po ledjima. To ne znači da se ne vole, da su mazohisti ili da iskajavaju neke grehe. Grančice služe kao neka vrsta masaže i za čišćenje kože. Njihovi udarci otvaraju pore, što omogućava da se znoj, sa sve otrovnim materijama, lakše izluči iz organizma. Takodje, ekstrakt koji izlazi iz grančica koži daje poseban, prijatan miris.Najčešće se koriste brezove grančice, u Finskoj zvane vihta ili vasta. Grane se beru sa jedne od dve najčešćih vrsta breza, a postoji i poseban period kada za branje - u junu. Tada su grane i lišće najmekši i najpogodniji za korišćenje. Praznik koji se obeležava odlaskom u saunu je letnji Sveti Jovan - Ivanjdan, koji u zapadnim tumačenjima hrišćanstva pada krajem juna, kada su dani najduži i kada se veruje da grane imaju najjače lekovito dejstvo.
Da bi obezbedili korišćenje tokom cele godine, nekada su se grane breze sušile i onda pred odlaska u saunu potapale u vodu. Danas su se Finci dosetili pa ih zamrzavaju i tako čuvaju njihovu svežinu. Čak ima i kompanija koje prodaju zamrznute brezove grane. Običaj korišćenja brezovih grančica se polako gubi, pa se one koriste uglavnom u posebnim prilikama, kao što je božićni odlazak u saunu. Pored breza, koriste se i druge biljke, uglavnom mirišljave. Ovaj običaj je posebno prisutan u Latviji. Sa druge strane, u Litvaniji sam naišao na običaj da se u pauzama izmedju dva ulaska u saunu, posle tuširanja (a pre obaveznog cuga piva) koristi malo grubi peškir kojim saunaši jedan drugog trljaju po ledjima sa istom namenom.
Saune su gradjene kao sastavni deo svake kuće. Kažu da na nešto preko 5 miliona Finaca zemlja ima 2 miliona sauna! Sa pojavom zgrada, došao je problem koji je sve do osamdesetih godina prošlog veka rešavan tako što su u svakoj zgradi bile po dve - tri saune, te su porodice imale odredjene termine kada su ih koristile (nešto slično rasporedu korišćenja vešernica koje su gradjene uz saune). U poslednje vreme, već je standard da se svi stanovi grade sa saunama.
Saune se grade tako da odgovaraju potrebama prosečne porodice. One za javno korišćenje mogu biti veće. Kažu da je najveća sauna u Finskoj ona u Vojnoj akademiji, gde može istovremeno da stane do 70 ljudi. U Latviji postoje cela sela gradjena samo od sauna. Gostima se nudi kombinacija užitaka gde saunu prate i restorani, bazeni, smeštaj za preko noći.
Praktični saveti
Evo prevoda saveta koji će vam značiti ako se odlučite da koristite saunu.
Kako koristiti saunu?
Nema posebnih pravila o tome kako treba koristiti saunu. Najvažnije je da imate dobro društvo, kako bi u potpunosti uživali. U saunu se ide bez odeće, ali možete na sebi imati kupaći kostim ili peškir ako će vam biit prijatnije. Sauna nije erotsko mesto!
Saveti koji će biti od pomoći:
- Počnite tuširanjem
- Po ulasku u saunu sedite na gornji nivo. Ponesite mali peškir za sedenje
- Sedite nekoliko minuta da bi omogućili da vam toplota obuzme telo i otvori pore na koži
- Regulišite paru u vazduhu posipanjem kamenja na peći vodom. Para čini da prostorija bude još toplija
- Izađite u prostoriju za oblačenje/tuširanje da bi se ohladili. Uđite pod hladan tuš
- Vraćajte se u saunu nekoliko puta, bez žurbe. Uživajte u toploti i ugođaju
- Na kraju se dobro istuširajte da sperete znoj
- Ostanite neodeveni jedno vreme kako bi se ohladili i osušili
- Posle saune uživajte u dobrom piću i mirnoj atmosferi
Da bi uživali u sauni u punoj meri trebaće vam:
- Barem pola sata
- Veći peškir da se obrišete
- Mali peškir ili nešto slično za sedenje
- Mleko ili losion za telo posle saune
- Penjoar ili veliki peškir za vreme hladjenja
Koliko dugo ostati u sauni?
Ostanak u sauni je lična stvar. Osluškujte svoje telo i uradite onako kako vam bude najlagodnije. U početku, treba ostajati nekoliko minuta, u zavosnosti od temperature. Posle hladjenja, treba se vratiti i ostatu duže, nekih desetak minuta. Ako vam je potreban odmor, uzmite ga. Nemojte dozvoliti sebi da budete junak sa kožom kao bareni krompir.