U tom trenutku mi je bilo teže nego na ratištu.Ljudi su nas gledali, ona je vrištala da će da se baci sa stene, a ja sam samo molio Boga da se izvučemo živi, oboje.A sutra ću da raskinem.Iščekivao sam da čujem sirene hitne pomoći i policije i razmišljao sam kako ću da objasnim zašto maltretiram devojku.A onda sam se setio...i udario sam joj šamar iz sve snage ne bih li je osvestio.Ništa!E, tad sam se definitivno uplašio.
Pre neki dan sam video moju bivšu.Devojku.Gurala je kolica.Znao sam da se udala, a tad sam saznao
краћи састав на тему . . . . волишлиме
шапат неки, шта ли, слутим усеби, након толико времена како је св Трифун био повод да сам почео знаке посебне телесне пажње указивати Милосији,тада колегиници на грађевинском ф. беше то давне 1963 средином фебруара
Zbog male zapremine u piko satelit može da se stavi tek nekoliko instrumenata koji nešto rade. Koji instrumenti tačno, to zavisi od mašte i sposobnosti graditelja. Recimo to mogu biti instrumenti koji mere razna zračenja, prikupljaju meteorološke podatke, vrše neka snimanja itd. Kažem, zavisi od mašte i sposobnosti graditelja.
Mali gabarit piko satelita ima ključnu prednost nad velikim satelitima, bar sa stanovišta investitora. Cena velikih satelita ide do neba, izražava se u dolarima, ili u našoj omiljenoj valuti, evrima, i računa u milionima. Recimo, ako imate 20 miliona evra možete da kupite sebi lep, solidan satelit. Za sto miliona možete da budete i probirljivi. A cena piko satelita se kreće oko 100 hiljada evra (najviše 200 ako ste baš pri parama) i to sve sa lansiranjem i postavljanjem u orbitu.
Ова слика је метафора онога што сам очекивао да ћу наћи на чешће помињаном БлоГу Б-92.
Чак сам налазио и оцене књига и догађаја са насловом "Шта о томе каже свезнајући блогерски
U vestima od 26. decembra 2008. godine Opština Žitorađa s ponosom i devet slovnih i pravopisnih grešaka objavljuje donošenje Odluke o jednokratnoj novčanoj pomoći od 20.000,00 dinara novorođenoj deci. Uslovi za dobijanje pomoći su:
- da je dete prvorođeno
- da majka ima prebivalište na teritoriji opštine Žitorađa
- da majka neposredno brine o detetu
- da je dete kršteno u crkvi (bez obzira u kojoj i koje je vere)
Dakle, ako
Australija se topi. Gori. Tamo gde ne gori, drugi dobar sluga, a loš gospodar, plavi sve pred sobom. Među svim strahotnim vestima o broju žrtava koji raste, o požarima koje jedva krote, isplivala je i obišla svet dirljiva priča o koali Semu. To je priča koja mi je juče ulepšala dan i stisla srce na veličinu graška.
Volim da saram.
Mislim: red medicine, red slike, red muzike, red reci...
Citam Budimca i njegov dozivljaj dolaska/odlaska "kuci". Posto se i sama spremam na slicnu akciju koja me uvek uzdrma i stalno vezbam da je sto bolje savladam, primenjujem racionalizaciju. Racionalizacija je najjace oruzje u borbi protiv duhova. Secam se jedne ozbiljne pesmice iz kasne adolescencije:
Igram se.
Igra se zove definisanje.
Dajuci ime
oduzimam moc.
Tacka.
Posveceno
USTAV REPUBLIKE SRBIJE
"Republika Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima."
ZAKON O DRŽAVLjANSTVU REPUBLIKE SRBIJE
"Pripadnik srpskog naroda koji nema prebivalište na teritoriji Republike Srbije ima pravo da bude primljen u državljanstvo Republike Srbije bez otpusta iz stranog državljanstva, ako je navršio 18
Dvojica trojica su primetno naelektrisani idejom "sad cu vam jebem majku svima". U momentu kada je menadzer, posle dugog okolisanja, saopstavao da je kompletna postava obezbedjenja slobodna i da ne dolaze vise na posao, jedan krupni celavi belac ga psuje i gadja punom plasticnom flasicom vode. Menadzer je vesto izbegao flasicu, bas kao Dzordz Bus letecu cipelu u Iraku . Vodja pobune prilazi i skoro mi se unosi u facu verovatno racunajuci na podrsku kolega koji ga glasno bodre..
"A vas dvojica sta glumite. Ajde gubite se odavde"
"Obrati se mom sefu" pokazujem prstom na luidjija svega metar ipo od mene.
Moja umanjena kopija, izbacivac odmetnik, osokoljen mojim zabrinutim licem, se okrece prema Luidjiju i hvata se za muskost
"Nemate vi muda za ovaj posao... vi badigardi. Gubite se odavde"
Osnovni trik realne ulicne borbe je i ovoga puta prosao. Snaznim zamahm noge udaram neopreznog protivnika u zadnju stranu kolena. Ne kaze dzabe Bas Ruten:
"Nikad, ali nikad, ne skreci pogled sa protivnika."
Izgleda da celavi nije imao prilike da se upozna sa Basom pa sam mu ljubaznodao uvodne napomene. Od siline udarca cela noga mu polazi napred i navlaci telo a posebno glavu na seriju udaraca italijanskim simikama. I kao sto to kaze Majk Tajson,
"Svako ima plan dok ne dobije udarac u usta"
To sto su se exradikali i radikali potukli u (X)lupstini, ups pardon Skupstini me mnogo i ne zanima. Sazdani su od jednog mentalnog sklopa tako da je sve ostalo pitanje nijansi.
Svi ce sad da se bave tucom, ko je kriv, ko je koga gurnuo ili udario u nos. Bice to prava rasomonijada , pa ce se cekati izvestaji , zapisnici, i sve ce to na neki nacin da se rascivija. Bice usvojen poslovnik te da oni tamo pocnu da rade ono zasta su placeni.
No u ovoj celoj furtutmi bojim se da ce jedan stvar biti gurnuta u zapecak. Jednostavno ima da promakne u sveopstoj gunguli. To je
Noću između 12. i 13 . februara 1961. godine Branko Miljković je prekratio život u dvadesetsedmoj godini i tim činom snažno obeležio svoju poeziju, koja je od početka bila zaokupljena motivom smrti. Ostavio je iza sebe zbirke “Uzalud je budim” (1957), “Poreklo nade” i “Vatra i ništa” (obe 1960), i knjigu rodoljubivih pesama “Smrću protiv smrti”(1959), koju je napisao zajedno s crnogorskim pesnikom Blažom Šcepanovićem (1934-1966). Pisao je takođe eseje i kritike, prevodio poeziju s ruskog i francuskog.
“U celom tom opsežnom radu pokazao je
Najveci vrh ove planinske ljepotice nalazi se na bezmalo 1000 m nadmorske visine. Prekrivena je sumom cija najstarija stabla, da mogu pricati il da ih mozemo razumjeti, mogla bi ispricati price stotinu godina unazad. Na obroncima ove planine gdje su sumska prostranstva davno izgubila bitku s ljudima rastrkala su se sela. No nekako se cini da su se uklopila u ovaj krajolik i da su ovdje gotovo isto dugo koliko i visoki sumski visovi. Brze i hladne