366 dana na drumu
13 zemalja
12.932 kilometra
972 sata na biciklu
300+ noći pod otvorenim nebom
(prenosim delove teksta sa web stranice cnsnews.com)
Globalna komisija za HIV i zakone Ujedinjenih Naroda predlaže svim zemljama u svetu da ukinu ""kaznene" zakone koji sankcionišu prostituciju - drugim rečima "sporazumni seksualni rad odraslih" - kao i da dozvole slobodnu upotrebu ubrizgavajućih droga, sve u cilju borbe protiv epidemije HIV-a. Takođe, zahteva se razlikovanje trgovine ljjudima za seksualne usluge i prostitucije.
Dragan Đilas je za sve ove godine apsolutnog vladanja Beogradom trebalo da omogući kvalitetan javni prevoz, sa adekvatnom bezbednošću prevoza putnika i odgovarajućim kapacitetom za potrebe građana. I to na način da javni prevoz mogu da koriste sve socijalne grupe pod razumnim uslovima.
Na žalost, Dragan Đilas radi upravo suprotno. Pod izgovorom da uvodi red, uz pomoć svoje privatne vojske koja se zove komunalna policija, Dragan Đilas pomaže privatnoj firmi Apex da zaradi što više na nesreći i muci Beograđana koji se prevoze u nebezbednim i prenatrpanim vozilima GSP, a problem gužve želi da reši tako što će smanjiti broj putnika koji koriste taj bedni javni prevoz, odstranjivanjem socijalno ugroženih i ukidanjem linija koje ne ostvaruju dovoljan profit.
Zbog toga sam juče popodne bio sa prijateljima na protestu "Stop BusPlus", održanom na Zelenom vencu, odakle je posle krenula protesna šetnja preko Brankovog mosta do PC "Ušće". Protest je organizovao pokret građana "99% Srbije".
Verovatno koristite Skype, jedan od najpopularnijih programa za Internet komunikaciju, i znate da preko njega možete ćaskati tekstom, glasom, slikom, razmenjivati slike, dokumente i još dosta toga.
U narodu je doskora vladalo ubeđenje da se Skype razgovori ne mogu prisluškivati. To uverenje je bilo utemeljeno na prilično čvrstim saznanjima o arhitekturi i načinu prenosa teksta, zvuka i slike preko ovog vrlo poznatog programa za komunikaciju. Međutim, nešto se izgleda promenilo nakon kupovine Skype-a od strane Microsofta. Više ne možemo biti sigurni da neko tamo ne sluša ili ne snima naše Skype razgovore.
24. juli 2012.
366 dana na drumu
13 zemalja
12.932 kilometra
972 sata na biciklu
300+ noći pod otvorenim nebom
Stefano Roberto Belizari nije samo italijanski pop muzičar, osnivač i vođa sastava Elio e le storie tese, već i pisac šaljivih i satiričnih kratkih priča. Iz njegove najuspešnije zbirke, Centimetropolitanske bajke, odabrala sam tri priče, po mom mišljenju, dopadljive.
|
Intervju Pirotskim novinama, 17.07.2012.god.
1. Svi se slažu da je ekonomska situacija u Srbiji jako loša i da je privredni sistem pred kolapsom. Prema vašoj proceni koliko ima istine u svemu tome?
Meseci isprazne političke kampanje, meseci tokom kojih je Srbija bila odsutna iz sopstvenog života. A već odavno je u stanju u kome se nikako ne bi smelo dozvoliti da stoji u mestu. Posledice tog stajanja moći će da se samere, u raznim oblastima života, tek onda kad budu najvidljivije, i najneprijatnije. Imali smo prvo kampanju pre kampanje, nekoliko meseci pre raspisivanja izbora. Zatim je trebalo da prođe i onaj zvanični deo kampanje. U ovoj, poslednjoj fazi, koja je usledila nakon obavljenih izbora, nedelje su proticale u mučnim dogovorima, potpisivanjima sporazuma, medijskim nagađanjima, preokretima, tvrđenjima pazara... Biće da se to danonoćno pregovaranje na koje su ljudi skoro već i oguglali, sada konačno privodi kraju. Naime, objavljen je po medijima najverovatniji sastav nove vlade Republike Srbije koju bi za nekoliko dana trebalo da izglasaju narodni poslanici. Analitičari predviđaju da novu vladu čekaju znoj i patnja. Ako njih čekaju znoj i patnja, šta onda tek čeka građane? Evo kako bi, prema najavama, vlada trebalo da izgleda:
1. Mandatar buduće vlade – Ivica Dačić (SPS). Osim što će biti premijer, Dačić će nastaviti da predvodi ministarstvo unutrašnjih poslova.
2. Ministarstvo odbrane – Aleksandar Vučić (SNS). Takođe, Vučić će biti prvi potpredsednik vlade, zadužen za borbu protiv korupcije.
trebalo govnjivom metlom počistiti. Izreka dugo egzistira u ovom narodu i malo, malo, se čuje glasno izgovorena na ulici, u kafani, autobusu, tramvaju, na pijaci, selu, gradu... I šta biva? Izreka se i dalje izgovara, ali niko nije spreman da se dohvati navedene govnjive metle a kamo li da je upotrebi! Bojazan postoji, počistiti govnjivom metlom, u ne previše zamumuljenom prenosnom smislu, znači
Prenosim tekst iz "Danasa" o Stanislavu Vinaveru, bez dozvole autora. Njemu se izvinjavam i zahvaljujem, a čitaočevoj pažnji sugerišem ovaj doprinos osvetljavanju Vinaverove ličnosti uz, što je još važnije, par informacija o skorašnjem izlasku njegovih sabranih dela.
Pre tri godine i dva meseca objavio sam na mom sajtu tekst “Narodni muzej u Beogradu … na listi čekanja”, posle je bio prikazan i na sajtu Narodnog Muzeja odakle su ga ubrzo na intervenciju Min. kulture i Visokog saveta za Slobodu mišljenja skinuli. Tekst je o Narodnom muzeju koji je bio nekoliko godina zatvoren i nije dočekao da se realizuje urađen projekat za njegovu rekonstrukciju a koji je dobio građevinsku dozvolu i bio spreman za izgradnju.
Naivni pokušaj meditativne redukcije drugog čoveka, ili sebe, do srži ...
"Won't somebody tell me, answer if you can!
Want somebody tell me, what is the soul of a man
I'm going to ask the question, answer if you can
If anybody here can tell me, what is the soul of a man?"
Ne samo što je doveo na vlast SPS i SNS, nego je Boris Tadić proizveo i Dragana Đilasa kao kvazi-alternativu. I premda Tadić zaslužuje da ubrzo završi na političkom smetlištu, kao još jedan šampion propuštenih prilika, njegova infektivna zaostavština napraviće još puno štete.
Problem nedemokratičnosti i autoritarnosti Dragana Đilasa nije samo pitanje Beograđana kojima je gradonačelnik. Dragan Đilas je i zamenik predsednika Demokratske stranke, a uskoro moguće i njen predsednik. Ukoliko se to dogodi, Srbija će dobiti Dragana Đilasa kao kvazi-lidera opozicije, koji neće biti nikakva demokratska protivteža sadašnjoj vlasti ekipe iz devedesetih.
U svom pismu Predsedništvu DS, Dragan Đilas objašnjava svoje viđenje budućeg opozicionog delovanja Demokratske stranke, kako ona do sledećih izbora ne bi pala "do granice cenzusa". Iz pisma se može zaključiti da za Dragana Đilasa gubitak na izborima nikako ne leži i u "istorijskom pomirenju" odnosno pranju i davanju demokratskog i evropskog legitimiteta SPS i SNS. Za njega ta očigledna činjenica ne postoji, baš kao ni problem korupcije, jer to nijednom rečju ne spominje.
Prokleta je ova politika, pojede me poslednjih meseci. Zaplela sam se u razmišljanje o istoj ko pile u kučinu. Ne mogu da dočekam da se ova nova vlast već jednom zapljune, pa da se vratim u normalno razmišljanje o društvenim problemima, naspram političkih preigravanja. Živce su mi moje pojeli. Zavezala sam moždane vijuge u čvor u pokušaju da "razumem političke procese". I ništa ih pod milim bogom ne razumem.
Uzmimo, na primer, mnogoizvikanu "departizaciju" na čijim je krilima velikim delom ova nova-stara ekipa političara dobila da pravi vladu. Nije važno, govoraše u predizbornoj kampanji, a ponavljaju i sada, iz koje je ko partije. Važno je, govoraše u predizbornoj kampanji, a ponavljaju i sada, da je reč o stručnoj i sposobnoj osobi.